Objavljeno: Pon, kol. 13th, 2018

13. Ka kultura u Tučepi: Prozno „predjelo“ i „Sarmica“ u zaseoku Mravičići

Ivica Mijačika nije propustio u uvodu podsjetiti na nedavno preminulog velikog hrvatskog književnika Nedjeljka Fabria

  • Tekst i foto JL

Nije potrebno više hvaliti kKuTz, jer kvaliteta je ovog kulturnog festivala postala već nešto samo po sebi razumljivo. Čudno bi bilo da je drugačije, a u petak, 10. kolovoza u Mravičićima, samo je potvrđen taj 13-godišnji kontinuitet.  Ivica Mijačika nije propustio u uvodu podsjetiti na nedavno preminulog velikog hrvatskog književnika Nedjeljka Fabria – i to je nešto što ovakve manifestacije, po nekim uljudbenim manirima, ne bi trebale zaobići. U Tučepskin zaseocima to se podrazumijeva. Kapa dolje, zahvala i naklon akademiku koji više nije s nama.
Već u samoj najavi večeri Ivica Mijačika, Ružana Kovač i Lara Lalić (koja je najavila „prozno predjelo“) dali su do znanja da će 5. večer 13. Ka kulture, na neki način biti gastronomska (u kulturnom ali, pokazalo se kasnije, i u onom pravom smislu).

Prozno predjelo „poslužio“ je Ivica Ivanišević, novinar, publicist i pisac dramskih tekstova, čitajući kratke humoristične „vinjete“ objavljenih autorskih djela, završivši ulomcima svog romana „Primavera“.  Svi „sljedovi“ Ivaniševićeva predjela bili su popraćeni pljeskom brojne publike, koja se „utisnula“ ispred i oko scene u Mravičićima, a nakon posljednjeg „ganga“ i velikog aplauza posluženo je glavno kulturno jelo večeri: „Sarmica“.
Postariji gospodin, arhitekt,  Saša (Duško Valentić) oženio se mladom studenticom Vesnom. U početku je sve bilo lijepo, ali nevolje su krenule kada je Vesni postalo dosadno pa je odlučila zabavu potražiti u klubovima i kafićima gdje se susreće sa svojim društvom. Ljubomorni je  Saša odlučio pratiti Vesnu  kako bi saznao s kim se druži,  gdje zalazi i što radi. Pratio ju je  danima, a nakon jednog takvog praćenja pobijedila ga je prehlada  jer je cijeli dan stajao na kiši bez kišobrana, špijunirajući Vesnu. U nevolji mu pomaže bivša žena Kristina  (Ksenija Pajić) koja mu pripravlja kamilicu za inhaliranje i uređuje kuću. Kristini je Saša još uvijek drag,  pomalo ga žali zbog nevolje u kojoj se našao i stalno Sašu ispituje što se događa između njega i Vesnice. Što se događa s Vesnom i Sašom prati i susjed  Pero Pavlović-Puška (Mladen Čutura) , umirovljeni policajac, stručnjak za praćenje. On već dulje vrijeme špijunira susjeda Sašu, a nakon praćenja mu odluči ponuditi svoje profesionalne usluge. On će umjesto Saše profesionalno pratiti Vesnu i sve će mu svako jutro referirat: gdje je bila, s kim je bila, što je radila i kako se ponašala. (Lectirum). Tu počinje urnebesna komedija sa sretnim završetkom Kazališta Lectirum na tekst Milana Grgića, u režiji Zorana Mužića. Prava nepretenciozna, životna, topla i iskrena, te istodobno dinamična komedija sa sjajnim glumcima, upravo onakva kakvih je sve manje iako nam sve više trebaju. Stoput bravo za „Lectirum“ i „Sarmicu“ koja je sa svakim „podgrijavanjem“ na sceni bivala sve bolja i bolja. A publika u Mravičićima oduševljenim i dugotrajnim pljeskom…, sve je rečeno – nema se tu više ništa za dodati.  

Ovo je Lectirumu četvrti put da gostuje na ovoj prekrasnoj manifestaciji koju je osmislio Iviva Mijačika i mi smo zaista počašćeni što dolazimo ovdje. Iz dva razloga. Prvo zato što je prostor u kojem se igra jedinstven i to je, na neki način, za svakog glumca katartična atmosfera. A drugo je entuzijazam ljudi koji dolaze ovdje i okupljaju se u tako velikom broju – meni fascinantan. Kolika je ta energija umjetnosti! Svaka čast, svaka pohvala i neka bude dugovječno.  A organizacija! Ovo ja nisam nigdje vidio.  Ovi dečki su fantastični, cijela ova atmosfera je fantastična. Evo, mi smo tu popili dva pića, a prostor je već očišćen i pospremljen kao da ništa nije bilo
komentirao je Mladen Čutura pa se potom osvrnuo na predstavu.

Riječ je dakle o komediji Milana Grgića. On je zapravo jedan od najboljih hrvatskih komediografa. Bio je dramaturg, zaposlen u Kazalištu Komedija. „Sarmica“ je druga njegova komedija koju smo radili, igrali smo „Juhicu“ , a ako Bog da Ksenija i ja ćemo slijedeću godinu igrati „Volim Njofru“. Dakle on je jedan od najplodnijih hrvatskih humorističnih pisaca, autor je i „Jalte, Jalte“ koju je uglazbio Alfi Kabiljo. Riječ je o jednom velikom hrvatskom intelektualcu – umjetniku, dramatičaru koji je u zadnje vrijeme pomalo zapostavljen. Zapravo ga igramo jedino mi. Komedija je igrala sve njegove tekstove i sad, odjednom, nakon što je umro, dogodio se nekakav vakuum. Ne znam što se događa jer on je zapravo jedan fantastičan svevremen pisac. Ono što ste danas gledali je napisano prije 40 godina, ali danas kao da se jutros dogodilo
– kazao je.

A da je publika Ka kulture dobra apetita pokazalo je i okupljanje oko Tučepskog bronzina u kojem se ovoga puta našla jetrica „dolce garbo“ s palentom iz „kuharice“  vrhunskog Gastro Team–a Blue Sun hotela Tučepi. No ni to nije sve. Po starom dobrom običaju druženja po tučepskin zaseocima kulturni „after party“ nastavljen je kod domaćina Ljiljane i Bože Mravičić, te Brigite i Ante Mravičića, uz nadahnutu svirku i pjesmu kKuTz Klape uz „premijeru“ majica s logotipom manifestacije. Ka kultura u Tučepskin zaseocima nas je još jednom dobro „nahranila“  i oplemenila. Još jedna kKuTz torta (to pomalo počinje biti tradicijom) pravi je desert na kraju ove nezaboravne „gastro-kulturne“ večeri pod Biokovom.


Slijedi prava glazbena i likovna poslastica za kraj 13. kKuTz-a

6.zaselak

Podpeć – 18. kolovoza 2018.  (subota)

  • Koncert: Mariachi Los Caballeros
    + jednovečernja izložba: akademski slikar Bane Milenković

Komentari

komentara