Objavljeno: Sat, Oct 28th, 2017

Afrički robovi- priča druga: Španjolski indijanski robovi i pojava Afrikanaca u engleskoj koloniji Virginiji

Prva od trinaest engleskih kolonija na tlu sjevernoameričkoga kontinenta bila je Virginia, utemeljena od istoimenoga trgovačkoga londonskoga društva

  • Tekst Vjačeslav Erceg

Na drugom putovanju Kristof Kolumbo je na otoku La Isla Espanola (Hispaniola) prisilno ukrcao 500 Indijanaca, namjeravajući ih u Španjolskoj prodati kao robove, što je naišlo na protivljenje kraljice Izabele, koja je Genovljaninu rekla da njeni podanici, a Indijanci su smatrani podanicima krune, ne mogu biti robovi. („Kasnije je ova odluka povučena ukoliko se ticala kanibalizma i ratnih zarobljenika. Španjolski pustolovi su vrlo slobodno tumačili ovaj ustupak, a lov na robove na obali Venecuele postao je unosna trgovina.“ (Španjolski osvajači – Četiri putovanja. – Frederik. K. Kirkpatrik). Vrativši se na Hispaniolu, Kolumbo se u Novoj Isabeli (Santo Domingo) suočio s bezvlađem i u dva neprijateljska tabora podijeljenim naseljenicima („Najvažnija zla poticala su od gladi“ piše Bartolome de Las Kasas.) Vojnom akcijom i kaznama vješanjem uveo je red, a da bi potakao gospodarsku djelatnost, odlučio se uspostaviti reparatimiento, svakome od naseljenika dodijelio je nekoliko Indijanaca  da mu služe i rade za njega. Bili su to prvi robovi Europljana u Novom Svijetu za koje ni Izabela od Kastilje ni papa Aleksandar VI. nisu znali niti odobrili njihovo postojanje, kao što kruna i tijara ni itko drugi u Europi nije znao za aztečko ili inkaško carstvo, sve dok ova carstva nisu bila porušena u osobnom pustolovnom poduhvatu konkvistadora Cortesa i Pizarra. Za razliku od Inka, Azteci su imali robove i koristili ih u javnim radovima, a žrtvovanje ljudi i ritualno ljudožderstvo poprimilo je zastrašujuće razmjere, tako da su indijanska kraljevstva Cempoala i Tlaxcala, koja nisu bila zanimljiva Cortesu, u njemu prepoznali saveznika u borbi protiv tiranije Azteka.  

Te, 1498., u vrijeme trećega Kolumbova putovanja,  Engleska i Francuska, buduće kolonijalne sile, bile su zauzete ili međusobnim ratovanjem ili dinastijskim borbama, a Portugal se od 13. stoljeća, kada je završila njegova rekonkvista, okrenuo otocima Atlantskoga oceana, dok je duž obale zapadne i sjeverozapadne Afrike, koju su čvrsto držali muslimani, u prvom redu Arapi, pokušavao uspostaviti svoje pomorske baze ili trgovačke luke. 
Prva od trinaest engleskih kolonija na tlu sjevernoameričkoga kontinenta bila je Virginia, utemeljena od istoimenoga trgovačkoga londonskoga društva.  Na tri broda  kompanije  došlo je ukupno 105 naseljenika koji su godine 1607. utemeljili James Fort koji će poslije postati Jamestown. Svi su bili muškarci i ni jedan od njih nije bio ni rob niti sluga pod tada uobičajenim sedmogodišnjim ugovorom (indentured servants). Robovlasništvo se u tim kolonijama pojavilo naknadno, postupno, spletom okolnosti, što je najbolje vidljivo iz slučaja prvih crnih robova dovedenih u Virginiju krajem kolovoza 1619. Taj slučaj je vrlo važan u cijeloj priči pa, evo, kako se to zbilo.
Iz Angole, koja je bila kolonija Portugala, a Portugal 1618./1619. dio španjolskoga imperija, za Vera Cruz u Meksiku, isplovio je brod Sao Joao Bautista s teretom od 350 crnih robova. U Meksičkom zaljevu presreli su ga dva engleska piratska broda, White Lion koji je imao nizozemsku letter of marque, dozvolu admiraliteta za piratstvo i Treasurer, čija je dozvola bila savojskoga vojvodstva i prestala je važiti nakon što je Savoja sklopila mir sa Španjolcima. Nakon što su se uvjerili da na portugalskom brodu nema ni zlata ni srebra, engleski pirati su uzeli jedino što su mogli, 50 crnaca – više nisu mogli primiti, a nisu znali ni što će s njih toliko. Nisu ih mogli prodati Španjolcima ni Portugalcima od kojih su ih oteli pa su se odlučili pokušati ih zamjeniti za hranu u Point Comfortu (sada Fort Monroe) Virginijskom pristaništu. O tome pismeno svjedoči John Rolfe (oženio indijansku princezu Pocahontas) u svome izvješću Sir Edwin Sundaysu iz Virginia Company u Londonu.

  • „Honored Sir
    About the latter end of August, a Dutch man of Warr („White Lion“) of the burden of a 160 tunnes arrived at Point-Comfort, the Comandors name Capt Jope,  …. He brought not any thing but 20. and odd Negroes, which the Governor and Cape Marchant bought for victualls (whereof he was in greate need as he pretended) at the best and easyest rates they could.“Encyclopedia Virginia – „20. and odd Negroe“

Tako se 20 Afrikanca pojavilo na tlu Virginije. Nitko ih nije tražio, ali kada su se već bili tu odlučeno je da postanu sluge pod ugovorom, jasno, ne istovjetnim onim za bijelce gdje je navedena godina kada ističe, već nepovoljnijim, tj. kada Afrikanci zarade dovoljno novca za otkup od vlasnika, ali ti ugovori nisu mogli biti doživotni jer su, kao što ćemo vidjeti, neki od Afrikanaca postali slobodni građani, vlasnici obradivoga zemljišta i, gle! crnih  robova.
Četiri dana poslije White Liona, u Point-Comfort je doplovio Treasurer, drugi brod s najviše 29 otetih Afrikanaca. Zbog toga što njegova dozvola za presretanje španjolskih i portugalskih  brodova više nije bila valjana, stanovnici Kecoughtan-a (danas Hampton) odbili su zamijeniti hranu za robove pa se kapetan Elfrith, nakon što je čuo da je guverner Yeardley poslao tajnika Rolfa i zamjenika W. Pierce da izvide u čemu je problem, odlučio odmah napustiti luku.  
Ništa se bitno nije promijenilo idućih šest godina jer po Virginia Muster (popisu stanovništva) iz godine 1625.  za dvadeset i tri Afrikanca i jednoga Indijanca se kaže da su sluge (a ne robovi). Sudbina jednog Afrikanca kojega je u Angoli otelo neprijateljsko pleme i prodalo arapskim trgovcima robljem, da bi 1621. stigao u Virginiju i pod imenom Antonio postao sluga kod plantažera Benneta, više je nego zanimljiva. Oženio se s Mary, crnkinjom koja je na tu plantažu stigla iz Engleske i zajedno su 1634. stekli slobodu isplativši u cijelosti plantažera kod kojega su radili. Antonio, poslije znan kao Anthony Johnson, postao je i sam plantažer stekavši to pravo kupnjom ugovora četvorice bijelaca i svoga sina, Richarda.

  • On 24 July 1651, he acquired 250 acres (100 ha) of land under the headrights system by buying the contracts of five indentured servants, one of whom was his son Richard Johnson. The land was located on the Great Naswattock Creek which flowed into the Pungoteague River in Northhampton County,Virginia.“ Anthony Johnson (colonist)

Već prije je otkupio ugovor Afrikanca Johna Casora, s kojim se sudio 1654./1655. jer je Casor tvrdio da mu je istekao ugovor te sklopio novi s plantažerom Robertom Parkerom. Konačna presuda je bila na Casorovu štetu jer je glasila da je Johnsonovo vlasništvo i u tome statusu ostaje.  Tako je Johnson postao prvi zakonom potvrđeni robovlasnik, Afrikanac.

1640. desila se prekretnica u odnosu pravosudnih tijela prema slugama afričkoga podrijetla, a koji su počinili neko kazneno djelo. Tako je John Punch, Afrikanca koji je, rečene godine, s dvojicom bijelih slugu, pobjegao u Maryland, bio po povratku kao i druga dvojica osuđen na bičevanje, trideset udaraca svakome, ali je samo Punch „being a negro“ osuđen na doživotnu službu gospodaru Hugh Gwynu, dok su Victor i Gregori osuđeni na produljenje njihovih ugovora za jednu godinu i tri rada za zajednicu.

  • Whereas Hugh Gwyn hath by order from this Board brought back from Maryland three servants formerly run away from the said Gwyn, the court doth therefore order that the said three servants shall receive the punishment of whipping and have thirty stripes apiece. One called Victor, a Dutchman, the other a Scotchman called James Gregory, shall first serve out their times with their master according to their Indentures, and one whole year apiece after the time of their service is expired by their said indentures in recompense of his loss sustained by their absence, and after that service to their said master is expired, to serve the colony for three whole years apiece. And that the third being a negro named John Punch shall serve his said master or his assigns for the time of his natural life here or elsewhere“ John Punch (slave)

Možda bi ropstvo u engleskom kolonijama bilo ograničeno na samo takve slučajne pojave ili bar ne bi poprimilo veće razmjere da London nije 1665./66. bio pogođen kugom koja je odnijela 100 tisuća života, a veliki londonski požar u rujnu 1666. tri četvrtine grada. Obnova grada je zahtijevala veliki broj radnika, kojih se u kugom prorijeđenom stanovništvu nije moglo naći pa su nadnice skočile na nezapamćene visine. U takvim uvjetima, put preko Atlantika i rad na plantažama duhana, bio je izbor onih koji ništa drugo nisu mogli ili su kao, npr. kriminalci, bili prisiljeni na to. Plantažeri su nedostatak bijelih slugu pod ugovorom, odlučili nadoknaditi crnim (najčešće) bez ugovora, tako da su krajem 17. stoljeća sve kolonije imale robove i zakone koji su uređivali i, što je najvažnije, opravdavali njihov položaj.

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • U Vrgorcu AD 2017.

Vezani sadržaj: Afrički robovi – priča prva

Komentari

komentara