Objavljeno: Mon, Mar 13th, 2017

Čudo Života: Pravo o pravu na pobačaj (13)

Svako pravo ima svoju granicu u pravu na život drugoga, u ovom slučaju nerođenog djeteta

  • Tekst Toni Trutin

Pravo na pobačaj u pravnom poretku Republike Hrvatske (3)

Zakonsko utemeljenje prava na pobačaj (3)

Nakon demokratskih promjena početkom devedesetih godina intenzivirale su se rasprave kojima se nastojalo ukazati na neprihvatljivost rješenja Zakona iz 1978. godine. Ratne okolnosti, pad nataliteta, promicanje katoličkih vrijednosti, napredak biomedicinskih znanosti, razvoj ljudskih prava i međunarodna pravna regulativa rezultirali su naporima da se promijene liberalne odredbe o pravnoj dopuštenosti pobačaja u Hrvatskoj. S druge strane, u vrijeme stvaranja Ustava RH 1990. godine zbog političkih okolnosti nije bilo političke odlučnosti za zabranu pobačaja, odnosno u zaštiti prava na život nerođenog djeteta, jer bi time ustavotvorac trebao definirati tko je sve osoba, a što je bio težak zadatak u navedenim političkim oklnostima.[1]

Uslijedila su dva pokušaja izmjene postojećeg Zakona. Tako je 1995. godine komisija Ministarstva zdravstva izradila Nacrt prijedloga Zakona o prekidu trudnoće[2], a 1996. godine je Hrvatska stranka prava izradila Prijedlog Zakona o pobačaju[3]. Mišljenja smo da bi Zakon o „pobačaju“, usprkos snažnim protivljenjima njegove promjene, uzrokovanih zbog naslijeđenog mentaliteta, lažnog javnog mnijenja nametnutog od sredstava priopćavanja i straha od gubitka vlasti, trebalo podvrgnuti reviziji i derogirati i eventualno donijeti novi zakon s prethodnom širokom javnom raspravom. Time bi eventualno novi zakon o pobačaju odgovarao dominantnim uvjerenjima građana. Postoji mogućnost izmjene i dopune važećeg Zakona ili održavanja referenduma kojim bi se otklonile dvojbe oko potrebe promjene postojećeg Zakona.[4] Time bi novi zakon bio u skladu sa zahtjevima demokratske procedure i sa zahtjevima solidarne racionalnosti koja promiče i nalaže  moralnu obvezu zauzimanja za svako ljudsko biće, osobito ono koje je nezaštićeno i ugroženo, u njegovom temeljnom pravom na život.[5] Ako se prihvati argument da Zakon o „pobačaju“ služi smanjenju i sprječavanju broja tajnih ilegalnih pobačaja, ne može se odatle tražiti njegovo dopuštenje, jer moralnost nekog čina ne ovisi o zakonu. Dakle, ono što je objektivno moralno nedopustivo nijedan zakon ne bi smio pravno dopustiti, jer zakon ne tvori već pretpostavlja moralnost nekog čina. Zakon mora biti podređen objektivnom moralnom zakonu ako želi promicati pravednost.[6] Međutim, rješenje nije tako jednostavno kako bi se moglo činiti. Naime, vrijednost zaštite nerođenog ljudskog života mora biti dovoljno prisutna u svijesti ljudi da može utemeljiti normu ponašanja. U suprotnom, ako do vrijednosti zaštite nerođenog ljudskog života društvo više ne drži onda, posljedično, ona ne može biti temelj norme i smjernica društvenog života.[7] U praksi se pokazalo da se u državama u kojima je pobačaj legaliziran povećao njegov broj, a ondje gdje je zabranjen povećao se broj ilegalnih pobačaja. To navodi na zaključak da se zakonom nikada neće posve ukloniti pobačaj, ali zakon, ako je u skladu s objektivnim moralnim zakonom, može pridonijeti promjeni moralnih stavova i utjecati na konkretnu odluku.[8] Postojeći pozitivni Zakon ne poštuje temeljna prava i slobode zajamčene embriju međunarodnim dokumentima i potvrđenima spoznajama biomedicinskih znanosti. Među pravima koja treba zajamčiti začetom djetetu na prvom je mjestu apsolutno i nepovredivo pravo na život, odnosno njegov život mora biti jednako zaštićen i prije i poslije rođenja. Svako pravo ima svoju granicu u pravu na život drugoga, u ovom slučaju nerođenog djeteta.

U slučajevima kada se krše odredbe Zakona o „pobačaju“, Kazneni zakon[9] u dijelu o kaznenim djelima protiv života i tijela propisuje, u čl. 115., kazneno djelo protupravnog prekida trudnoće. U kaznenom djelu protupravnog prekida trudnoće predviđene su kazne za pokušaj izvršenja pobačaja, za izvršitelje, pomagače, bilo s pristankom ili bez pristanka trudne osobe, kao i u slučaju da izvršenje pobačaja uzrokuje smrt ili teško naruši zdravlje trudnice, u vremenskom rasponu do maksimalno petnaest godina kazne zatvora. Kažnjavanjem onih koji se ponašaju u suprotnosti s navedenim odredbama zakonodavac nastoji promicati određene društvene vrijednosti. Izgleda da je prema zakonodavcu pobačaj u navedenim okolnostima normalno i prihvatljivo ponašanje što smatramo teškim izopačenjem prava. Uz navedeno, kazne su za namjerne protuzakonite pobačaje blaže nego one određene za ubojstvo rođenih. S druge strane, kaznenopravna zaštita nerođenog djeteta i trudnice vidljiva je u slučaju usmrćenja trudne žene, što je prema čl. 111. Kaznenog zakona teško ubojstvo s predviđenom kaznom zatvora od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Vezani sadržaj: Pravo na pobačaj (12)

[1] Usp. Dalida RITTOSSA, Prijepori o pravu na pobačaj u Republici Hrvatskoj, 972.; Dubravka HRABAR, Pravo na pobačaj – pravne i nepravne dvojbe, 798.

[2] Opširno o Nacrtu prijedloga Zakona o prekidu trudnoće u: Dalida RITTOSSA, Prijepori o pravu na pobačaj u Republici Hrvatskoj, 973.978-981.

[3] Opširno o Prijedlogu Zakona o pobačaju u: Isto, 973.981-982.

[4] Usp. Tonči MATULIĆ, Vodič kroz bioetiku 3. Medicinsko prevrednovanje etičkih granica: svetost života prikliještena između autonomije i tehnicizma, 73-74.; Valentin POZAIĆ, Bio-etika i bio-politika, 82.

[5] O zahtjevima solidarne racionalnosti opširno u: Tonči MATULIĆ, Solidarne dimenzije bioetičkih izazova u hrvatskom društvu, u: Bogoslovska smotra, 75 (2006.) 4, 1064-1074.

[6] Usp. Tonči MATULIĆ, Vodič kroz bioetiku 3. Medicinsko prevrednovanje etičkih granica: svetost života prikliještena između autonomije i tehnicizma, 88.; Suzana VULETIĆ, Ne/odgovornost za začeti život u liberalnim i proabortivnim sub/kulturalnim društvenim okolnostima. Rezultati znanstveno-istraživačkog projekta »Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života«, 157.; Suzana VULETIĆ, Moralno-istraživačka evaluacija vrijednosne dimenzije spolnosti i s njom povezanih pitanja bračnog i obiteljskog života, u: Crkva u svijetu, 45 (2010.) 2, 234.

[7] Usp. Josip GRBAC, (Ne)ugroženost hrvatskih kršćanskih i crkvenih korijena u Europskoj uniji?, u: Bogoslovska smotra, 82 (2013.) 4, 857.

[8] Usp. Stipe NOSIĆ, Pobačaj- nijekanje prava na život, u: Bogoslovska smotra, 64 (1994.) 1-4, 436.

[9] Kazneni zakon, Narodne novine, Zagreb, 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.

Komentari

komentara