Objavljeno: Mon, Apr 3rd, 2017

Čudo Života: Pravo o pravu na pobačaj (14)

Liječnik ima pravo na priziv savjesti, ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta, s tim da svoju odluku mora pravodobno priopćiti pacijentu

  • Tekst Toni Trutin

Pravo na pobačaj u pravnom poretku Republike Hrvatske (4)

Zakonsko utemeljenje prava na pobačaj (4)

Analiziranjem pojedinih zakona i podzakonskih akata koji se neposredno ili posredno odnose na problematiku pobačaja, a koji razrađuju temeljno ustavno pravo svakog ljudskog bića na život i zaštitu njegova zdravlja, pokušat ćemo odgovoriti na pitanje da li se temeljno pravo na život i zdravlje odnosi i na još nerođeno ljudsko biće.
Tako Kodeks medicinske etike i deontologije[1] Hrvatskog liječničkog zbora među temeljnim načelima liječničkog postupanja u čl. 1. navodi liječnikovu dužnost poštovanja i promicanja svakog ljudskog života od početka do smrti bez ikakve diskriminacije, poštujući pri tome ljudska prava i dostojanstvo osobe. Niti u ovom Kodeksu nije jasno definirana terminologija pa se stoga ne može apsolutno sigurno utvrditi da li se nakana zaštite svakog ljudskog bića od njegovog početka odnosi i na zametak. Smatramo da je potrebno izmijeniti Kodeks i nedvosmisleno zaštititi ljudski život od njegovog začeća. Kodeks obvezuje liječnike, u smislu čl. 2., na stručno i etički besprijekorno djelovanje na dobrobit pacijentovog zdravlja kojim ga se neće protupravno iskorištavati niti emotivno, niti tjelesno, niti materijalno. Navedenim se člankom nastoji spriječiti protuzakonite radnje u koje svakako spadaju i ilegalni pobačaji. U slučaju kada se pacijent ne ponaša sukladno preporukama liječnika glede prevencije i liječenja, liječniku je dopušteno takvoj osobi odbiti daljnju skrb, pod uvjetom da ga prethodno uputi na drugog liječnika ili zdravstvenu ustanovu. Liječnik ima pravo na priziv savjesti, ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta, s tim da svoju odluku mora pravodobno priopćiti pacijentu te ga uputiti drugom liječniku. Članak 3. obvezuje liječnike da pomognu rađanje i da promiču ponajprije odgojne i prirodne metode planiranja obitelji, a zatim one metode koje su u skladu s medicinskim spoznajama i moralnim stavovima žene i muškarca. Liječnikova je obveza upoznati ženu i muškarca s načinom djelovanja i štetnosti pojedinih kontracepcijskih sredstava, odnosno postupaka. Vidljivo je da je prvenstvena svrha liječničke djelatnosti pomoć i promicanje života. Međutim, istodobno se dopušta i upotreba onih sredstava i postupaka koji nisu u skladu s dostojanstvom ljudske osobe. Člankom 7. dopušteni su testovi koji pretkazuju nasljedne bolesti kao i zahvati usmjereni na preinaku ljudskog genoma i to jedino u preventivne, dijagnosticke i terapijske svrhe ili kao dio znanstvenog istraživanja u zdravstvene svrhe.

Međutim, Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji[2] protivi se gore navedenim vrednotama i pravima ili ih zaobilazi. Tako se u Zakonu embrij ne smatra ljudskim bićem jednakopravnim s rođenom osobom zbog čega se postupci pomognute oplodnje i dopuštaju.[3] Kad bi se na embrij gledalo kao na osobu bilo bi onemogućeno manipuliranje njime kao npr. u slučaju pohranjivanja spolnih stanica, spolnih tkiva i zametaka, u smislu čl. 33. Zakona, na rok od pet godina koji se može produljiti za još pet godina nakon čega se isti uništavaju. Ipak, zdravstveni i nezdravstveni djelatnici koji bi trebali provesti ili sudjelovati u provođenju postupaka medicinski pomognute oplodnje imaju pravo, u smislu članka 44., na priziv savjesti zbog svojih etičkih, vjerskih ili moralnih uvjerenja, te imaju pravo odbiti provođenje postupka medicinski pomognute oplodnje ili sudjelovanje u tom postupku.

Vezani sadržaj: Pravo na pobačaj (13)

[1] HRVATSKI LIJEČNIČKI ZBOR, Kodeks medicinske etike i deontologije, Zagreb, 55/08., 139/15.

[2] Zakon o medicinski  pomognutoj oplodnji, Narodne novine, Zagreb, 86/12.

[3] O nedostacima i potrebnim izmjenama Nacrta prijedloga zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji na koje se upućivalo prije njegova stupanja na snagu opširno u: Tonči MATULIĆ, Kritička evaluacija vrijednosne supstancije pravne regulacije takozvane medicinski pomognute oplodnje, 1369-1403.; Ivan FUČEK, Život – Smrt. Moralno-duhovni život, 104.

Komentari

komentara