Objavljeno: Sat, May 13th, 2017

Čudo Života: Pravo o pravu na pobačaj (16)

Naime, opće je uvjerenje da začećem počinje novi život. Razlike se javljaju kada život embrija treba okvalificirati kao život osobe

  • Tekst Toni Trutin

Istraživanje moralnih vrednota u Republici Hrvatskoj (1)

Među brojnim provedenim istraživanjima o moralnim vrednotama građana Hrvatske osobiti naglasak stavljamo na socioreligijska istraživanja „Vjera i moral u Hrvatskoj“[1], „Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života“[2] i „Goldbergerovo“ istraživanje[3]. Prvotni cilj istraživanja bio je odgovoriti na pitanje kako se vrijednosni stavovi građana RH, a osobito vjernika, odražavaju na spolni moral predbračnog i obiteljskog života. U radu se ograničavamo na prikaz moralnih vrijednosti i stavova građana prema pitanjima pristupa neželjenoj trudnoći i pobačaju.[4] Istraživanja „Vjera i moral u Hrvatskoj“ i „Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života“ stavljaju naglasak na moralnu dimenziju stavova o pobačaju, dok je „Goldbergerovo“ istraživanje dalo veću važnost konkretnim primjerima u kojima bi ispitanici bili za ili protiv pobačaja.

Tablica 1. Komparativni prikaz rezultata znanstveno-istraživačkih projekata „Vjera i moral u Hrvatskoj“  i „Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života“.
     

Vjera i moral u Hrvatskoj (1997.-1998.)

    Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života

(2006.-2009.)

 
Stavovi o pobačaju izraženi u postotcima (%) ne/slaganja Pretežno se ne slažem Niti se slažem, niti se ne slažem Pretežno se slažem Pretežno se ne slažem Ne znam, ne mogu procijeniti Pretežno se slažem

 

1. Pobačaj je nužno zlo koje treba ostati kao mogućnost odabira ženama  

21,9

 

12,9

 

64,4

 

22,4

 

16,5

 

61,2

2. Pobačajem se prekida već začeti život  

8,7

 

10

 

80,6

 

9,5

 

16,7

 

73,8

3. Otac djeteta također treba odlučivati o pobačaju  

8,3

 

9,8

 

81,2

 

10,1

 

16,2

 

73,7

4. Pobačaj ostavlja trajne psihičke posljedice na žene  

6,9

 

17,9

 

73,8

 

9,7

 

26,6

 

63,7

5. Osobno nikad ne bi napravila pobačaj (dopustio svojoj ženi/djevojci da ga napravi)  

 

23,5

 

 

20,8

 

 

54,8

 

 

23,5

 

 

25,5

 

 

50,9

6. U nekim slučajevima smatram pobačaj opravdanim  

13,3

 

12,6

 

73,4

 

11,2

 

14,9

 

73,9

7. Pobačaj treba zakonom zabraniti  

55,2

 

18,4

 

24,8

 

60,9

 

20,4

 

18,6

8. Pobačaj nije pitanje u koje bi se Crkva trebala miješati  

38,9

 

20,7

 

39,7

 

27

 

20,4

 

52,6

9. Jedino trudnica treba odlučivati o pobačaju  

32,2

 

19,3

 

47,5

 

32

 

30,2

 

37,8

                     

Usporedbom tvrdnji, iz navedenih dvaju istraživanja, da je pobačaj nužno zlo koje treba ostati kao mogućnost odabira ženama s tvrdnjom da se pobačajem prekida već začeti život proizlazi da 80,6%, odnosno 73,8% građana drži da je pobačaj ubojstvo, jer se prekida ljudski život, ali čak 64,4%, odnosno 61,2% iste populacije daje mogućnost ženama da odlučuju o pobačaju, a što je paradoksalno.[5] Naime, opće je uvjerenje da začećem počinje novi život.[6] Razlike se javljaju kada život embrija treba okvalificirati kao život osobe. Iz navedenog se da zaključiti da čak i ako prihvaćaju činjenicu da život počinje začećem većina pridržava „pravo određenog otpora na teorijskoj razini u poistovjećivanju ljudskog života sa životom osobe u najranijim stadijima razvoja, pa se dosljedno tome prekid »samo« ljudskog života ne bi mogao nazivati pojmovima kvalificiranog ubojstva, budući da se čin ubojstva određuje prema ljudskoj osobi, a ne biološkom ljudskom životu“[7].

U povezanosti s navedenim, preko trećine ispitanih slaže se da jedino trudnica treba odlučiti o pobačaju. Međutim, u ovom je slučaju vidljiv pad broja onih koji smatraju da je jedino trudnica ovlaštena odlučiti o životu ljudskog embrija, kao da je njezino privatno vlasništvo, ali istovremeno nije povećan broj onih koji smatraju da se odluka o pobačaju mora donijeti zajedničkom odlukom ovlaštenih zdravstvenih djelatnika, oca djeteta i majke, već je povećan broj neodlučnih ispitanika. Stav zastupnika pobačaja da samo trudnica treba odlučiti hoće li roditi ili pobaciti protuprirodan je jer, uz druge razloge, isključuje oca bez kojega djeteta ne bi ni bilo, te i njemu dijete, jednako kao i majci, pripada. Budući da je otac dužan uzdržavati dijete jednako kao i majka, ne može mu se s jedne strane nametati dužnost uzdržavanja, a s druge strane odricati pravo na odlučivanje o životu ili smrti začetog djeteta. Njihova prava međusobno se isprepliću tako da se ni o jednom ne može govoriti posve izolirano.

Vezani sadržaj: Pravo o pravu na pobačaj (15)

[1] Socioreligijsko istraživanje Katolikog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu „Vjera i moral u Hrvatskoj“ provedeno je krajem 1997. godine i početkom 1998. godine. Opširno o istraživanju u: Marijan VALKOVIĆGordan ČRPIĆ – Ivan RIMAC, Pregled postotaka i aritmetičkih sredina (mean) istraživanja. VJERA I MORAL U HRVATSKOJ, Bogoslovska smotra, 68 (1999.) 4, 483-511.; Stjepan BALOBAN – Gordan ČRPIĆ, Pobačaj i mentalitet u društvu, 644-653.

[2] Znanstveno-istraživački projekt Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu „Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života“ proveden je od 2006. do 2009. godine. Opširno o istraživanju u: Suzana VULETIĆ, Moralno-istraživačka evaluacija vrijednosne dimenzije spolnosti i s njom povezanih pitanja bračnog i obiteljskog života, 218-242.; Suzana VULETIĆ, Ne/odgovornost za začeti život u liberalnim i proabortivnim sub/kulturalnim društvenim okolnostima. Rezultati znanstveno-istraživačkog projekta »Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života«, 164-169.

[3] U istraživanju Gorana Goldbergera, sa Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, provedenom 2005. godine, analiziraju se stavovi građana o zakonskom reguliranju pobačaja u Hrvatskoj i to s obzirom na religijsku samoidentifikaciju, religijsku praksu i sociodemografska obilježja ispitanika. Opširno o istraživanju u: Goran GOLDBERGER, Revitalizacija religije u sjeni naslijeđa liberalne zakonske regulative: stavovi o pobačaju, 420-428.

[4] Na početku komparativno prikazujemo rezultate istraživanja „Vjera i moral u Hrvatskoj“ i „Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života“, iz razloga što su oba istraživanja koristila iste teze, odnosno tvrdnje kao polazište istraživanja i zbog toga što je razmak dvaju istraživanja sedam godina, a što će nam dati objektivniju sliku vrijednosnih stavova. Nakon tabličnog prikaza upućujemo na bitne zaključke, sličnosti i razlike navedenih dvaju istraživanja. Pošto su navedena dva istraživanja projekti Katoličkih bogoslovnih fakulteta, donosimo i prikaz istraživanja Gorana Goldbergera, sa Instituta za društvena istraživanja, a sve u cilju što sveobuhvatnijeg i objektivnijeg pogleda na stvarnost vrednota građana Hrvatske o pitanjima pobačaja. „Goldbergerovo“ istraživanje prikazujemo i stoga što je provedeno u isto vrijeme kada i prethodna dva istraživanja, ali se ne koristi istim početnim tvrdnjama što rezultira i djelomično drugačijim postotkom slaganja s određenom tvrdnjom. Na temelju dobivenih rezultata svih istraživanja iznosimo dobivene zaključke o moralnim vrednotama u RH. Uzgred se spominju i druga istraživanja, a sve to u cilju što objektivnijeg sagledavanja stavova građana RH o pobačaju.

[5] Slični su rezultati postignuti ispitivanjem stavova o pobačaju zaručnika, polaznika tečaja priprave za ženidbu. Tako se 71,1% ispitanika slaže da je pobačaj prekid života. Pero ARAČIĆ, Teškoće u predženidbenom pastoralu, u: Bogoslovska smotra, 69 (1999.) 2-3, 437.

[6] Navedeno potvrđuje perinatalna medicina koja razdoblje života prije rođenja i tijekom prve godine poslije rođenja promatra kao jednu nerastavljivu cjelinu, a čime pobija mišljenje onih koji zastupaju da je nerođeno dijete dio majčina tijela.

[7] Tonči MATULIĆ, Ljudski život – ugrožena vrednota, u: Bogoslovska smotra, 71 (2002.) 2-3, 422-423.

Komentari

komentara