Objavljeno: Wed, Oct 18th, 2017

Čudo Života: Pravo o pravu na pobačaj (26)

Dođe mi riječ Gospodnja: Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih

  • Tekst Toni Trutin

Nauk Katoličke Crkve o pobačaju (3)

Iako ni u Starom ni u Novom zavjetu nema izravnog govora o pobačaju, ipak ima mnogo mjesta koja implicitno upućuju na nerođeni život, njegovu zaštitu i dostojanstvo. Iako „Biblija izravno ne govori o statusu ljudskog embrija u majčinoj utrobi, teologija istražuje temeljni smisao i svrhu ljudskog života te ih nastoji dovesti u vezu s početkom ljudskog individualnog života“[1].

Status ljudskog embrija u svjetlu teološke antropologije (3) 

Glavno mjesto kojim se osuđuje pobačaj nalazi se u Knjizi Izlaska: „Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu te ona pobaci, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž… Bude li drugog zla,  neka se da: život za život“ (Izl 21,22-24). Ovdje život zametka nije izjednačen s ljudskim životom, jer se njegov gubitak nadoknađuje samo novcem. Ako bude „druge štete“, to jest smrti majke, zahtijeva se primjena zakona odmazde koji je zahtijevao da prouzročena šteta nekoj osobi bude kažnjena istom štetom za počinitelja. U istoj knjizi nalazimo primjer faraonove naredbe pogubljenja svakog muškog prvorođenčeta kojem su se babice usprotivile jer su se bojale Boga (usp. Izl 1,16-17). Na temelju navedenog primjera Ivan Pavao II. zaključuje da se „iz pokornosti Bogu… stječe snaga i hrabrost da se odupre nepravednim ljudskim zakonima“[2].

Da čovjek ne postaje subjekt prava tek po rođenju, jer je u Božjem planu stvaranja ljubljen i posvećen već od začeća, svjedoči prorok Jeremija:

Dođe mi riječ Gospodnja: Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih (Jr 1,4-5)
Da je čovjek, od začeća, od vječnosti u Božjem planu stvaranja i da je usmjeren prema Božjem promislu potvrđuje Psalmist:
Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj(Ps 22,10-11)
i na drugom mjestu gdje se obraća Bogu: „Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam“ (Ps 71,6). Darovanost života još je izravnije sadržana u sljedećim citatima:
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga (Ps 139,13-16)
i na drugom mjestu: „Sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada“ (Ps 127,3). Slično i pravedni Job koji izražava sigurnost postojanja božanskog plana o životu:
Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš! Sjeti se, ko glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovno vratiti. S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom (Job 10,8-9.12)
Tako i majka sedmero braće koja ispovijeda vjeru u Boga tvorca života od začeća i temelj nade vječnoga života:
Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila. Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima“ (2 Mak 7,22-23), kao i Gospodin na usta proroka Izaije: „Slušajte me, kućo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuće Izraelove! Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina“ (Iz 46,3)

Vezani sadržaj:  Pravo o pravu na pobačaj (25)

Kod Pavla se u poslanici Galaćanima (5,20) u popisu „djela tijela“ spominje i pharmakeía (vračanje, otrovna pića). Postoji vjerojatnost da riječ pharmakeía „osuđuje pobačaj zajedno s upotrebom droga radi vračanja ili s drugim opakim nakanama“[3]. Kao i u Starom zavjetu tako se i u Novom zavjetu prepoznaje vrijednost života od začeća u susretu dviju trudnica, Marije i Elizabete, u kojem Elizabeta pozdravlja „blagoslovljeni plod“ u Marijinoj utrobi (usp. Lk 1,39-56). Iz svih navedenih svetopisamskih citata proizlazi „čvrsto uvjerenje da život prenesen od roditelja ima svoj početak u Bogu, …o uskoj vezi između početnog časa postojanja i djelovanja Boga Stvoritelja“[4]. Navedeno potvrđuje neprekinuta vjera Crkve u svetost i dostojanstvo ljudske osobe od začeća potvrđena od Ivana Pavla II. u Evangelium vitae: „Čovjek od majčina krila pripada Bogu koji sve ispituje i zna, koji ga stvara i svojim rukama oblikuje, koji ga vidi dok je još mali neoblikovan zametak i koji u njemu nazire sutra zrelog čovjeka čiji su dani izbrojeni i čije je zvane upisano u ‘knjigu života’“[5].

[1] Tonči MATULIĆ, Vodič kroz bioetiku 2. Život u ljudskim rukama: nova biologija i biotehničko revolucioniranje života, 221.

[2] IVAN PAVAO II., Evangelium vitae – Evanđelje život. Enciklika o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života, br. 73.

[3] Usp. Stanko LASIĆ, Pravo na rođenje u učenju Crkve, Zagreb, 2009., 60.

[4] IVAN PAVAO II., Evangelium vitae – Evanđelje života. Enciklika o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života, br. 44.

[5] Isto, br. 61.

Komentari

komentara