Objavljeno: Fri, Jan 19th, 2018

Čudo Života: Pravo o pravu na pobačaj (32)

Sloboda se toliko uzdiže „te se od nje tvori apsolut koji bi bio izvor vrijednosti“, a dok je se uzdiže, „moderna kultura radikalno dovodi u pitanje tu istu slobodu“

  • Tekst Toni Trutin

Ugroženost vrednote života u suvremenom svijetu (2)

Budući da svatko sebi stvara svoju istinu, dolazimo do zaključka kako postoji pluralizam istina kojima se niječe postojanje univerzalnih načela i normi.[1] U takvom pluralizmu sva mišljenja jednako vrijede, a čime se posljedično relativizira sve istine. Štoviše, zaveden relativizmom postmoderni čovjek ne zna kada djeluje dobro, a kada loše, ne uspijeva uvijek razlučiti istinu od manipulacije i stoga ne prepoznaje embrij osobom.[2] Ili kako kaže Matulić:

Relativizam kao antropologijska doktrina čista je ideologija budući da proglašava konstitutivnim u čovjeku ono što je produkt proizvoljnosti
[3]. Kao takav, relativizam isključuje postojanje objektivnog moralnog zakona, odnosno univerzalne istine o dobru, po kojem se utvrđuje dobro i zlo.[4]
Takvo viđenje tvori cjelinu s individualističkom etikom, prema kojoj se svatko nalazi suočen sa svojom istinom, različitom od istine drugih. Dovedeno do krajnjih konzekvencija, individualizam se pretače u negaciju same ideje ljudske naravi.
[5] Kao posljedica navedenog, prisutna je napetost između zahtjeva objektivnog moralnog zakona za zaštitu ljudskog života od začeća i zahtjeva individualne slobode i prava pojedinca u odlučivanju glede pobačaja.[6] Matulić uočava kako „tzv. pravo na pobačaj nije ništa drugo nego jedna od loših posljedica liberalizma koju on maskira ne bi li izbjegao reviziju poimanja vlastitog temelja – ljudske slobode[7].

Sloboda se toliko uzdiže „te se od nje tvori apsolut koji bi bio izvor vrijednosti“[8], a dok je se uzdiže, „moderna kultura radikalno dovodi u pitanje tu istu slobodu“[9]. Međutim, sloboda, kako je shvaća kršćanstvo, može opstojati samo ako je u skladu s objektivnim moralnim zakonom. Encilika Veritatis splendor brineći o odnosu slobode i zakona govori o sudu savjesti koji je „jedini svjedok“ čovjekove „vjernosti ili nevjernosti glede zakona, odnosno bitne njegove čestitosti ili zloće“[10], a u kojem Božji zakon i čovjekova sloboda jedinstvenu djeluju. Zapravo, savjest je „interiorizirani zakon, a zakon objektivirana savjest“[11]. U skladu s navedenim, čovjek mora postupati u skladu sa sudom savjesti jer ga u protivnom osuđuje sama njegova savjest. Stoga sloboda prestaje tamo gdje počinje pravo i sloboda drugoga čovjeka, embrija! A „kad se sloboda odijeli od istine, pojedinci gube svoje moralno usmjerenje, negiraju se univerzalne i nepromjenjive moralne norme, koje su u službi osoba i društva, a na scenu stupa relativističko poimanje morala[12].

Posljedično, „sloboda bez razvijene svijesti društvene odgovornosti vodi u anarhiju. Društvena odgovornost bez razvijene svijesti o prvenstvu slabijih pred jačima vodi u diktaturu. Slabiji ostavljeni bez adekvatne pravne zaštite u društvu znak su moralne dekadencije toga društva[13]. Navedeno poimanje morala, koje rezultira razornim učincima po život nerođenih, prepoznala je i Majka Terezija:

Osjećam da je da­nas pobačaj najveći razaratelj mira jer on pravi rat, pravi zločin, pravi zločin kojeg počini sama majka… Ako jedna majka može ubiti svoje vlastito di­jete, što nas sprečava da se međusobno ne poubijamo?
[14]

Vezani sadržaj: Pravo o pravu na pobačaj (31)

[1] Usp. Miljenko ANIČIĆ – Vjekoslav JANKOVIĆ, Pravo na život u suvremenim etičkim promišljanjima i u socijalnom nauku Crkve, u: Diacovensia, 19 (2011.) 2, 217-218. 

[2] Usp. Isto, 226.

[3] Tonči MATULIĆ, Vodič kroz bioetiku 2. Život u ljudskim rukama: nova biologija i biotehničko revolucioniranje života, 188.

[4] Isto, 187.; Tonči MATULIĆ, Stanje postmodernoga moralnog subjekta i pluralističko društvo, 214.

[5] IVAN PAVAO II., Veritatis spendor Sjaj istine. Enciklika o nekim temeljnim pitanjima moralnog naučavanja Crkve, br. 32.

[6] Usp. Tonči MATULIĆ, Solidarne dimenzije bioetičkih izazova u hrvatskom društvu, 1054-1056.

[7] Tonči MATULIĆ, Vodič kroz bioetiku 3. Medicinsko prevrednovanje etičkih granica: svetost života prikliještena između autonomije i tehnicizma, 62.

[8] IVAN PAVAO II., Veritatis spendor Sjaj istine. Enciklika o nekim temeljnim pitanjima moralnog naučavanja Crkve, br. 32.

[9] Isto, br. 33.

[10] Isto, br. 57.

[11] Ivan FUČEK, Osoba – Savjest. Moralno-duhovni život, 174.

[12] Ivan KEŠINA, Čovjek između prokreacije i proizvodnje. Kršćanska etika ljudskog rađanja, 242-243.

[13] Tonči MATULIĆ, Kritička evaluacija vrijednosne supstancije pravne regulacije takozvane medicinski potpomognute oplodnje, 1400.

[14] Govor Majke Terezije prigodom primanja Nobelove nagrade za mir 1979. godine (11. XII. 1979.), u: www.nobelprize.org/nobel_prizes/peace/laureates/1979/teresa-lecture.html (5. VI. 2016.).

Komentari

komentara