Objavljeno: Mon, Feb 5th, 2018

Čudo Života: Pravo o pravu na pobačaj (33) – aktualni medicinski izazovi

Želja za rađanjem „idealnog“ i zdravog djeteta, „kvalitetnog“ potomstva po narudžbi, vidljiva je u zahtjevima za provedbu preimplantacijske dijagnostike, pretpostavka koje je in vitro fertilizacija

  • Tekst Toni Trutin

Aktualni medicinski izazovi u zaštiti ljudskog života od začeća (1)

Na temelju svega navedenog u prethodnom podnaslovu, ne čudi što se u suvremenom društvu promovira protunatalna politika abortističke i panseksualističke kulture kontraceptivnog »antibaby« metaliteta, kojom je ljudska spolnost „erotizirajući degradirana i promiskuitetno svedena na tjelesnost u bitnom nedostatku etičkih dimenzija“[1]. Svjedoci smo da se pokušava sredstva i metode za zaštitu od trudnoće svrstati pod zajedničku skupinu kontraceptiva[2], a čime se hotimično ne razlikuju abortivna od kontacepcijskih sredstava i metoda.[3] Tu se zapravo radi o „svojevrsnoj samoobmani kako bi se umirila vlastita savjest primjene ili uvjerenja farmakološke unosne prodaje“[4]. „Istodobno, valja kao tešku nepravdu označiti i činjenicu da se u međunarodnim odnosima gospodarska pomoć za promicanje naroda uvjetuje programima kontracepcije, sterilizacije ili izazivanja pobačaja.[5] Važno je znati da su „kontracepcija i pobačaj… zla specifično različita: jedna proturječi potpunoj istini seksualnog čina kao vlastitog izraza bračne ljubavi, drugi uništava život ljudskog bića; prva se opire bračnoj čistoći, drugi se protivi kreposti pravde i povrijeđuje božanski propis »ne ubij«“[6]. Smatramo da je činjenica što je „kontracepcija postala društveno prihvatljiva dovela do slabljenja duha otvorenog prokreaciji i intrinzičnoj vrijednosti života, pa je to, posljedično, dovelo i do toleriranja pobačaja“[7].

Osobito je raspravljano pitanje o moralnoj dopustivosti i nedopustivosti upotrebe kontracepcijskih sredstava prije i nakon silovanja. Rasprava je rezultirala općim načelom prema kojemu se moralno dopuštenim smatra svako sredstvo kojim bi se spriječilo začeće prije ili poslije čina spolnog nasilja. Međutim, iako ne postoje veće poteškoće u upotrebi kontracepcijskih sredstava prije spolnog nasilja, ostaje problem njihove upotrebe nakon spolnog nasilja jer je iz tzv. hitne kontracepcije[8] nemoguće na apsolutno siguran način isključiti abortivne učinke. Dakle, u slučaju silovanja mogu se upotrijebiti sredstva koja sprečavaju začeće a ne ubijaju zametak.[9] Uz to, niti jedna kontraceptivna metoda nije apsolutno pouzdana, niti je sasvim neškodljiva.[10] Učiteljstvo naglašava kako je u sebi zao svaki čin koji ili u predviđanju bračnog čina ili u njegovu vršenju ili odvijanja njegovih prirodnih posljedica ima za svrhu ili je sredstvo da se onemogući rađanje novog života.[11] Stoga ne čudi što navedene pojave Pozaić vidi kao „virus autodestrukcije na Zapadu“[12]. Ostaje kao trajan izazov i zadaća promicanje prirodnog planiranja trudnoće kao metode kojom se može nadići, između ostalog i, demografski prirodni pad broja stanovnika.[13] Smatramo nužnim podizanje svijesti i obaviještenosti te usvajanje znanja, posredstvom obitelji, sredstava društvenog priopćavanja, savjetovališta i znanstveno utemeljenog zdravstvenog odgoja i obrazovanja, o reproduktivnom zdravlju i odgovornom spolnom ponašanju.[14]

Želja za rađanjem „idealnog“ i zdravog djeteta, „kvalitetnog“ potomstva po narudžbi, vidljiva je u zahtjevima za provedbu preimplantacijske dijagnostike[15], pretpostavka koje je in vitro fertilizacija[16], koja je u službi selektivnog eugeničkog pobačaja prije trudnoće u slučaju otkrića kromosomskog ili genetičkog defekta embrija.[17] Također i metode prenatalne dijagnostike[18] otvaraju mogućnost izazivanja pobačaja zbog eugeničkih zloupotreba[19].[20] „Takva je dijagnostika dopuštena ako, uz pristanak i dobru obaviještenost roditelja, primijeni takve metode koje čuvaju život te nepovredivost zametka i njegove majke, ne dovodeći ih u nerazmjernu opasnost.“[21] Istraživanja su dokazala kako se „sve tehnike oplodnje in vitro odvijaju na način pri kojem ljudski embrij biva smatran tek pukom nakupinom stanica koje se po volji upotrebljavaju, selektiraju i odbacuju. Istina je da tek trećini žena koje se utječu umjetnoj oplodnji uspije zatrudnjeti. Nadalje, potrebno je naglasiti kako je, uzevši u obzir sveukupni broj proizvedenih embrija te broj stvarno rođenih embrija, postotak odbačenih embrija vrlo visok.[22]. „Još i danas kod žena se obično pretpostavlja hiperovulacija: uzima se više jajašaca, oplodi ih se, a onda nekoliko dana uzgaja in vitro. Obično se sva ne prenesu u rodne putove žene; neki zameci, obično nazvani »prekobrojnima«, unište se ili zalede… Takvo hotimično uništavanje ljudskih bića ili njihovo korištenje za različite svrhe, na štetu njihova integriteta i njihova života, u suprotnosti je s već spomenutim naukom o namjernom pobačaju.“[23] Zastrašujućim se čini stvaranje i proizvođenje ljudi, tzv. designer-baby,  iz eugeničkih motiva po mjeri roditelja ili društva i eliminiranje onih embrija koji neodgovaraju njihovim željama. Stoga je važno naglasiti da su „ljudski zameci dobiveni u epruveti ljudska bića i pravni subjekti: njihovo dostojanstvo i njihovo pravo na život moraju se poštivati već od prvog časa njihova postojanja“[24].

Vezani sadržaj: Pravo o pravu na pobačaj (32)

[1] Suzana VULETIĆ, Kršćanska koncepcija regulacije bračnih sjedinjenja pod imperativom »odgovornog roditeljstva«, 372.

[2] O argumentima o moralnoj ne/dopustivosti i ne/opravdanosti upotrebe kontracepcije u odnosu na prirodnu metodu kontrole rađanja opširno u: Snježana PRIJIĆ-SAMARŽIJA, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno, u: Filozofska istraživanja, 31 (2011.) 2, 279-288.

[3] Treba jasno razlučiti vrijeme uzimanja, kako bi mehanizam djelovanja podlegao donekle različitom moralnom sudu. Ukoliko je kontracepcijsko sredstvo uzeto u prefertilizativnom vremenu (inhibicijom ovulacije), tada govorimo o kontraceptivnoj tehnici; ako se pak preparat unio u organizam u postfertilizacijskom vremenu (morfološkom alteracijom endometrija ili Falopianovih tuba), on nužno sprječava ugnježđenje već začetog ploda na stjenke maternice (interceptivno djelovanje do 14. dana od oplodnje); ili pak izaziva odbacivanje embrija (kontragestativno djelovanje do 30. dana od začeća). Uzevši u obzir da se njihovo djelovanje očituje poslije začeća riječ je o sredstvima koja za posljedicu imaju pobačaj. Suzana VULETIĆ, Kršćanska koncepcija regulacije bračnih sjedinjenja pod imperativom »odgovornog roditeljstva«, 374.

[4] Isto, 374.

[5] IVAN PAVAO II., Familiaris consortio. Apostolska pobudnica o zadaćama kršćanske obitelji u suvremenom svijetu, br. 30.

[6] IVAN PAVAO II., Evangelium vitae – Evanđelje života. Enciklika o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života, br. 13.

[7] Snježana PRIJIĆ-SAMARŽIJA, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno, 285.

[8] O definiciji, indikacijama za uporabu, metodama i mehanizmima djelovanja hitne kontracepcija,  koja se još naziva i “postkoitalna kontracepcija”, “pilula nakon seksa”, “pilula dan poslije”, opširno u: Šimun BILOKAPIĆ, “Hitna kontracepcija” i prevencija trudnoće nakon spolnog nasilja, u: Crkva u svijetu 45 (2010.) 2, 173-178.

[9] Usp. Isto, 172-173.

[10] Suzana VULETIĆ, Kršćanska koncepcija regulacije bračnih sjedinjenja pod imperativom »odgovornog roditeljstva«, 381-382.; Elmar FICHER, Prirodno reguliranje začeća nasuprot njegovu sprječavanju, u: Obnovljeni život, 67 (2012.) 2, 270.

[11] Usp. PAVAO VI., Humanae vitae. Enciklika o ispravnoj regulaciji poroda, br. 14.

[12] Valentin POZAIĆ, Bio-etika i bio-politika, 85.

[13] O metodama i argumentima za prirodnu regulaciju začeća i istraživanjima vezanima uz ispitivanje stava i prakticiranja prirodnih metoda reguliranja bračne plodnosti opširno u: Suzana VULETIĆ, Kršćanska koncepcija regulacije bračnih sjedinjenja pod imperativom »odgovornog roditeljstva«, 376-379. 382-388.; Elmar FICHER, Prirodno reguliranje začeća nasuprot njegovu sprječavanju, 268-269. 272-273.

[14] Usp. Jagoda DABOĐulija MALATESTINIĆSuzana JANKOVIĆ – Mirjana BOLF MALOVIĆVlasta KOSANOVIĆ, Zaštita reproduktivnog zdravlja mladih – modeli prevencije, u: Medicina Fluminensis, 44 (2008.) 1, 76-77.

[15] Usp. Ivan KEŠINA, Čovjek između prokreacije i proizvodnje. Kršćanska etika ljudskog rađanja, 149-160.

[16] O metodama medicinski pomognute oplodnje i njihovom moralnom vrednovanju s posebnim naglasom na FIV/ET opširno u: Ivan KEŠINA, Reprodukcijska medicina – izazov kršćanskoj slici čovjeka, u: Crkva u svijetu, 38 (2002.) 4, 531-563.; KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Dignitas personae. Naputak o nekim bioetičkim pitanjima, br. 15.

[17] Usp. KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Dignitas personae. Naputak o nekim bioetičkim pitanjima, br. 22.; Tonči MATULIĆ, Bioetika i genetika. Medicinska praksa između eugenike i jatrogene bolesti, 203.

[18] Usp. Ivan KEŠINA, Čovjek između prokreacije i proizvodnje. Kršćanska etika ljudskog rađanja, 160-181.; Ivan FUČEK, Život – Smrt, Moralno-duhovni život, 85-93.

[19] Recentni primjer eugeničke prakse je primjer Danske, države u kojoj je trudnicama dana mogućnost prenatalne dijagnoze identifikacije i eliminicije defektnih zametaka. Tako se u Danskoj od 2004. do 2010. godine broj djece s Down sindromom smanjivao 13% godišnje, s ciljem da se do 2030. godine ostvari plan stvaranja „savršenog društva“ bez osoba zahvaćenih Down sindromom. Opširnije o Danskom primjeru (25. I. 2012.) u: http://www.bitno.net/vijesti/kada-je-ludost-savrsena-danska-zemlja-bez-down-sindroma/ (1. V. 2016.).

[20] Usp. ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum Vitae. Naputak o poštivanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu rađanja. Odgovori na neka aktualna pitanja, I, 2.

[21] Isto, I, 2.

[22] KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Dignitas personae. Naputak o nekim bioetičkim pitanjima, br. 14.

[23] ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum Vitae. Naputak o poštivanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu rađanja. Odgovori na neka aktualna pitanja, II.

[24] Isto, I, 5.

Komentari

komentara