Objavljeno: Tue, Mar 27th, 2018

Čudo Života: Pravo o pravu na pobačaj (35) – „O tempora, o mores!“

„samo poštivanje života može utemeljiti i jamčiti najdragocjenija dobra društva, kao što su demokracija i mir“

  • Tekst Toni Trutin
Na Cvjetnicu, 25. ožujka, završila je korizmena kampanja Inicijative 40 dana za život. U Hrvatskoj je ovo do sada bila najraširenija kampanja s uključenih 27 gradova, na 28 mjesta bdjenja te je urodila velikim plodovima. Organizatori ističu tri života spašena od smrti pobačajem u Hrvatskoj, a oko 3000 molitelja sudjelovalo je i bdjelo i po najvećim hladnoćama ispred hrvatskih bolnica. (IKA)

Aktualni medicinski izazovi u zaštiti ljudskog života od začeća (3)

Mnogi se problemi javljaju bez mogućnosti postizanja jednoglasnog rješenja. Stoga se osnivaju etička povjerenstva, odbori i komisije. Nastanak (bio)etičkih povjerenstava u medicini, šezdesetih godina prošloga stoljeća sastavljenih od multidisciplinarnog osoblja, dokaz je promjena u suvremenom svijetu, odnosa prema životu, neosposobljenosti medicinskog osoblja za pitanja koja pripadaju etičarima, pravnicima, filozofima, teolozima i drugim stručnjacima iz društveno-humanističkih znanosti, i stanja medicine koja je uvelike izgubila osjećaj za etičko djelovanje i prosuđivanje, zbog čega je postala ne samo čuvarica i služiteljica života i zdravlja, već i njegova gospodarica.[1]

Navedene su potrebe prepoznate od Vlade Republike Hrvatske koja je 2001. godine osnovala Nacionalno bioetičko povjerenstvo za medicinu[2] radi praćenja, razmatra­­­­­­­­­­nja i izrade preporuka, mišljenja i izvješća o etičkim, socijalnim i pravnim pitanjima u vezi razvoja i primjene biomedicinske znanosti na ­­­­­­­­­­ljudska bića. S jedne strane, osnivanjem (bio)etičkih povjerenstava stvara se dojam o značajnoj ulozi i brizi za etičko u medicinskoj praksi, a s druge strane ostavlja se dojam periferne uloge etičko-moralnog pristupa. Njihovim osnivanjem, uza sve pozitivnosti, ostaje upitan sastav i etika njihovih članova. Pozaić opravdano postavlja pitanje: „Hoće li konačno mišljenje etičkog povjerenstva biti plod etičke prosudbe, ili pragmatično-političkog kompromisa?[3] Zaključujemo da jedini gospodar kome liječnik treba služiti jest život. Sklapa li savez sa smrću, prestaje biti liječnik. Stoga bi sva medicinska djelatnost morala imati kao prvenstveni cilj ljudsku osobu od začeća.[4]

Svjedoci smo da mnogi liječnici embriju ne priznaju status osobe i da s nakanom stjecanja profita vrše pobačaje. Međutim, kao i svaki medicinski postupak, tako i pobačaj nosi rizik mnogih komplikacija, uključujući neplodnost i smrt trudnice.[5] Potaknuti raznim indikacijama mnoge žene i drugi sudionici nakon izvršenog pobačaja pate i trpe od boli, osjećaja krivnje, nemira i potrebe izmirenja s pobačenim djetetom, a što nerijetko kao posljedicu izaziva sindrom poslijepobačajne traume[6]. Holističkim pristupom u interdisciplinarnoj suradnji obitelji, psihoterapeuta, svećenika, žena koje su uspješno prošle terapiju i drugih, osobito u savjetovalištima za postabortivnu pomoć[7], ženu se u prvom dijelu terapije potiče da ponovno proživljava pobačaj i da se suoči s počinjenim  zlom. Nakon toga presudno je da žena shvati i prihvati da je ubijeno pravo ljudsko čedo, da oplače gubitak pobačenog djeteta, da shvati i prihvati Božje spasonosno oproštenje, da zamoli djetetovo oproštenje, što rezultira oprostom sebi i drugima koji su bili uključeni u taj događaj, te da, kao vrhuncu terapije, proslavi Božje oproštenje i ozdravljenje u sakramentu pomirenja.[8]

Na temelju svega navedenog zaključujemo da „u ime dostojanstva ljudskoga života mora se otvoreno i jasno kazati: pobačaj je ubojstvo nerođenoga djeteta. S općeljudskoga je motrišta nemoralan, s biološkoga je prekid i negacija života, s religijskoga je grešan i antikršćanski, a s nacionalnoga je antihrvatski čin!“[9] Temeljne vrednote „gazimo“ i time se hvalimo. „O tempora, o mores![10]

Promicatelji kulture živote u Republici Hrvatskoj

U Hrvatskoj postoji organizirano djelovanje za dostojanstvo ljudske osobe od začeća, za kulturu života u svjetlu kršćanske antropologije, i to na razini Crkve, laičkih udruga i pokreta. Tako je Hrvatska biskupska konferencija već 1991. godine predložila održavanje »Tjedna života«, te odredila trajno obilježavanje »Dana života« svake prve nedjelje u veljači, dan na koji se svake godine obilježava Međunarodni dan života.[11]

Kao promicatelji kulture života osobito se ističu Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za obitelj, Centar za bioetiku pri Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, Hrvatsko katoličko liječničko društvo, Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara, Hrvatsko društvo za hospicij i palijativnu skrb, Hrvatski pokret za život i obitelj u Zagrebu, Pokret za život Krčke biskupije, Centar za pomoć trudnicama „Djetešce, na sunašce“, Centar Pro vita u Zagrebu, Zajednica molitve i žrtve za nerođene „Treće srce“, građanska inicijativa „Hod za život“[12], brojne udruge i zajednice građana, poput Život biraj, SKAC, U ime obitelji, Vigilare, Molitvena zajednica Srce Isusovo, Neokatekumenski put, Božja pobjeda i brojne druge. Kulturu života promiče se i posredstvom obiteljskih centara i savjetovališta, centara za metode prirodnog reguliranja plodnosti, predavanja i tečajeva s ciljem buđenja svijesti o nužnosti zaštite ljudskog života od začeća, (bio)etičkih kolegija na medinskim fakultetima, poslijediplomskih studija, etičkih povjerenstava medicinskih ustanova, stručnih časopisa i publikacija, rasprava o bioetičkim pitanjima u sredstvima društvenog priopćavanja, te obitelji i pojedinaca, poput dr. Antuna Liseca i vlč. Ante Bakovića. Osobito ističemo doprinos i plodove inicijative „4O dana za život“[13] i Udruge za promicanje dostojanstva ljudskog života i obrane nerođenog djeteta „Centar za nerođeni život- Betlehem“[14] koju je osnovao pavlin Marko Kornelije Glogović[15]. Svi navedeni borci za život ostvaruju zapažene uspjehe u odvraćanju trudnica od pobačaja.

Unatoč angažmanu navedenih pokreta i senzibiliziranju javnosti njihova predanost još nije rezultirala promjenom zakonske regulative o pobačaju, iako je razvidno da „samo poštivanje života može utemeljiti i jamčiti najdragocjenija dobra društva, kao što su demokracija i mir“[16]. Smatramo da je tome uzrok što najšira javnost politički prioritetnim pitanjima hrvatskog društva drži izlazak iz gospodarske recesije, problem nezaposlenosti, iseljavanja i sl., pa stoga pobačaj ne smatra presudnim političkim pitanjem bitnim za stabilno funkcioniranje društva.

Vezani sadržaj: Pravo o pravu na pobačaj (34)

[1] Usp. Luka TOMAŠEVIĆ, Nastanak i uloga bioetičkih povjerenstava, u: Služba Božja, 48 (2008.) 2,  120-121. 124-127.

[2] Odluka Vlade Republike Hrvatske o osnivanju Nacionalnog bioetičkog povjerenstva za medicinu (12. IV. 2001.), u: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2001_04_35_612.html (4. IV. 2016.).

[3] Valentin POZAIĆ, Bio-etika i bio-politika, 83.

[4] Usp.Valentin POZAIĆ, Humanizacija medicine, 309.        

[5] O mogućim komplikacijama i štetnim posljedicama pobačaja za reproduktivno i psihičko zdravlje žene nastalim za vrijeme ili nakon njegova vršenja opširno u: Robert PERINČIĆ, Pobačaj – činjenice i posljedice, 265-267.; Suzana VULETIĆ, Ne/odgovornost za začeti život u liberalnim i proabortivnim sub/kulturalnim društvenim okolnostima. Rezultati znanstveno-istraživačkog projekta »Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života«, 155.; BISKUPI JUGOSLAVIJE, Uzvišenost i radost života. Pastirsko pismo o zaštiti nerođene djece, br. 18-22.; Valentin POZAIĆ, Rađanje: radost i nada, žalost i tjeskoba, u: Obnovljeni život, 42 (1987.) 6, 484.

[6] O simptomima postabortivnog sindroma opširno u: Anthony Stephen BURNSIDE, Savjest opterećena pobačajem, u: Obnovljeni život, 57 (2002.) 1, 77-81.; Tonči MATULIĆ, Pobačaj. Drama savjesti, 172-174.

[7] Kao primjer navodimo projekt Rachel o kojem opširno u: Anthony Stephen BURNSIDE, Savjest opterećena pobačajem, 75-77.

[8] Usp. Isto, 81-89.

[9] Ante VUKASOVIĆ, Dostojanstvo ljudskog života, 697.

[10] „O vremena, o običaji!“, Ciceronov je uzvik kojim izražava zgražanje nad pokvarenošću u običajima i shvaćanjima njegovih suvremenika. 

[11] Usp. Ante VUKASOVIĆ, Dostojanstvo ljudskog života, 690.

[12] Građanska inicijativa „Hod za život“ organizirala je 21. svibnja 2016. godine u Zagrebu prvi nacionalni „Hod za život“ pod geslom „Za život, obitelj i Hrvatsku“. Cilj hoda je osvješćivanje javnosti za vrijednost i dostojanstvo nerođenog ljudskog života, zahtjev da se majkama i obiteljima koje razmišljuju o  pobačaju pruži društvena i ekonomska potpora i donošenje mjera kojima će se ženama omogućiti bolje usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života. Opširnije o Hodu za život (21. V. 2016.) u: http://hodzazivot.hr/vijesti.php (1. VI. 2016.).

[13] Inicijativa „40 dana za život“ je ekumenska molitvena pro-life inicijativa za život koja, kroz molitvu i post, bdijenje i osvješćivanje lokalne zajednice, promiče zajednički angažman za zaštitu života nerođene djece, iscjeljenje žena koje su izvršile pobačaj, obraćenje medicinskog osoblja koje vrši pobačaje te političara i aktivista koji ga zagovaraju i promiču. Pružaju duhovnu, moralnu i materijalnu pomoć svakoj majci i ocu koji razmišljaju ili su donijeli odluku o izvršenju pobačaja. Opširnije o inicijativi i plodovima njihovih nastojanja u: www.40danazazivot.com  (1. VI. 2016.).

[14] O aktivnostima i projektima, kućama i molitvenim zajednicama, molitvama i svjedočanstvima, volontiranju i donacijama udruge Betlehem opširno u: http://www.stopabortus.com/pocetna (1. VI. 2016.).

[15] Doprinos Marka Kornelija Glogovića promicanju i zaštiti nerođenog života vidljiv je i u njegovim brojnim knjigama na koje upućujemo: Marko Kornelije GLOGOVIĆ, U zagrljaju milosrđa: molitvom i žrtvom spasimo nerođene u opasnosti pobačaja!, Đakovo, 2004.; Marko Kornelije GLOGOVIĆ, Ukradeni blagoslov: svjedočanstvo borbe za nerođene, Zagreb, 2004.; Marko Kornelije GLOGOVIĆ, Dodir milosrdne ljubavi, Zagreb, 2005.; Marko Kornelije GLOGOVIĆ, Vapaj s Golgote: Bog, čovjek i nerođeno dijete, Zagreb, 2005.; Marko Kornelije GLOGOVIĆ, Suze Jahve Sabaota: o pobačaju drugačije, Zagreb, 2006.; Marko Kornelije GLOGOVIĆ, Ta divna milost, Zagreb, 2009.; Marko Kornelije GLOGOVIĆ, Jaganjčevi najmanji anđeli: za život nerođenih!, Zagreb, 2009.; Marko Kornelije GLOGOVIĆ, Jesam, dakle kriv sam. Strahota pobačaja i neizmjerno Božje milosrđe, Zagreb, 2012.

[16] IVAN PAVAO II., Evangelium vitae – Evanđelje života. Enciklika o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života, br. 101.

Komentari

komentara