Objavljeno: Uto, srp. 10th, 2018

“Đir po Splitskim festivalima” s Đorđijem Peruzovićem

U izdanju Croatia Recordsa, izašao je CD “Đir po Splitskim festivalima”, Đorđija Peruzovića. Predstavljanje CD-a bilo je u subotu 30. lipnja na splitskim Prokurativama u restoranu Bajamonti

  • MP
  • Mladen Visković

Juraj Đorđi Peruzović, rođen je 4. ožujka 1940. godine u Šibeniku. Djetinjstvo je proveo u Vrboskoj na otoku Hvaru. U 13-oj godini dolazi u Split gdje pohađa Tehničku školu, u ono vrijeme omiljeno mjesto za plesnjake na kojima se svirala dobra glazba. Đorđi prednjači kao organizator zabavnog života u svojoj školi, a posebice je bio talentiran plesač (član plesne skupine KUD-a „Mozaik“). 
     
Na jednoj školsko j prired bi, 1958. godine, zapjevao je pjesmu Nel blu, dipinto di blu, s kojom je Domenico Modugno sa sanremske pozornice krenuo u osvajanje svjetskih glazbenih metropola. Ta pjesma, poznatija kao Volare, bila je sudbonosna za Đorđija. U Splitu se dobar glas posebno cijeni, pa je i vijest o mladom budućem tehničaru s moćnim vokalom došla i do promotora svih tadašnjih glazbenih zbivanja u gradu, Đekija Srbljenovića.  Potiče ga da se javi na natjecanje pjevača amatera. Split, koji je kasnije dao toliko interpretatora, osim Maruške Šinković Kalogjera nije imao ni jedno poznato pjevačko ime. Peruzović, bez obzira na mladost i neiskustvo ipak zna što hoće. Pohađa Muzičku školu u Splitu (solo pjevanje) kod profesorice Ristić, pedagoginje zaslužne za brojne pjevačke karijere. Ona ga priprema za karijeru opernog pjevača, pa mu u splitskome HNK osigurava jednu manju ulogu u Don Carlosu
Ali, baš kao u nekoj američkoj filmskoj priči, jedan trenutak bit će presudan za ostatak života. Vrlo popularni pjevač Stjepan Đimi Stanić ne dolazi na zakazani koncert u Splitu. Show must go on, i Đeki Srbljenović, vođa orkestra i vrsni trubač, sjetio se mladog Peruzovića, kojega kao potpunog anonimca ubacuje u program za zamjenu velikoj zvijezdi. Bio je to pravi potez poduzetnog Srbljenovića i prvi veliki uspjeh Đorđija. Nakon uspješnog koncerta počinje surađivati s orkestrom Radio Splita, nastupajući diljem Jadrana, a kruna uspjeha bio je nastup na ljetnoj terasi hotela Kvarner u Opatiji. 
Ali, još će proći dosta vremena do prve, prave afirmacije. Trebalo je sačekati treći po redu Festival zabavne glazbe Melodije Jadrana Split’63. i poziv Vinka Lesića, umjetničkog direktora festivala, koji ga je uvrstio na listu izvođača sa zahtjevnom pjesmom Zdenka Runjića „Balada o tovaru“. Našavši se u društvu tadašnjih velikih pjevačkih zvijezda, nije želio prokockati šansu. Dobro se pripremio za nastup na već afirmiranom festivalu i pred splitskom publikom, koja teško propušta i najmanji pjevački šlamperaj. Fasciniran nazočnošću Ive Robića ali i drugih velikih pjevača i pjevačica, dao je maksimum do noseći Runjićevu pjesmu, za koju izvedbu je bio počašćen trećom nagradom publike. Ako se uzme u obzir činjenica da je festivalski debitant – to je sjajan rezultat za splitske prilike. U drugoj izvedbi pjesmu je pjevala Tereza Kesovija. Runjićeva oda tovaru mogla je kvalitetom i izvedbom bez problema osvojiti i nagradu stručnog ocjenjivačkog suda, ali tu se našla Anica Zubović s veličanstvenom pjesmom Angela Vlatkovića Crne marame, koja je osvojila i nagradu publike i žirija, pa je tim više uspjeh nepoznatog debitanta došao do izražaja. Bez sumnje, pravo polazište za početak velike pjevačke karijere. 
     
Uspjeh na Melodijama Jadrana Split’63 nije ostao nezapažen ni u medijima a ni na tadašnjoj estradnoj sceni. Čuvena televizijska voditeljica Dunja Raiter poziva Peruzovića u svoju emisiju „Na licu mjesta“, a i ostali mediji posvećuju mu sve više prostora. Dakako, i organizatori festivala diljem ondašnje države žele vidjeti mladog Splićanina na svojoj sceni, od Splita, kojemu će ostati vjeran sve do današnjih dana, preko prestižnog Zagreba, Opatije, Vašeg šlagera sezone u Sarajevu pa do Beogradskog proleća. 
Ali Split je mjesto na kojem se treba dokazivati. Godine 1965. Đeki Srbljenović povjerava mu izvedbu pjesme „Vražja Mare“, koju u alternaciji izvodi i poznati makedonski pjevač Zafir Hadžimanov. Publici se ipak više svidjela Peruzovićeva izvedba, pa su simpatije iskazane  II. nagradom publike, a 1968. godine dobit će i prvi poziv za gostovanje u tadašnjem SSSR-u. Nakon prvog koncerta na kojemu je pjevao uz splitsku grupu Aspalathos Brass, bilo je jasno da će postati nova zvijezda na velikom sovjetskom tržištu „gladnom zapadnjačke glazbe“. Gotovo osam stotina koncerata imao je tijekom nekoliko godina, a njegove ploče tiskale su se u visokim nakladama. Snima i za velike diskografske kuće u Čehoslovačkoj, Bugarskoj, DR Njemačkoj i Poljskoj. 
     
Na Internacionalnom festivalu zabavne glazbe Split’70, prihvaća pjesmu velike jamajčanske zvijezde Jimmyja CliffaThe song we used to sing“ . I dok je Cliff svu svoju snagu temeljio na uistinu vrhunskom scenskom nastupu, Đorđi je ugodno iznenadio ne samo autora već i publiku i žiri na splitskim Prokurativama s pjesmom koja je u domaćem prijevodu poznata pod imenom  „Gdje je taj svijet“, a za koju je aranžman napisao Stipica Kalogjera, s kojim je desetljećima poslije imao vrlo uspješnu suradnju i kao s autorom nekih njegovih pjesama i kao nezaobilaznim aranžerom. 
Cliff i Peruzović trijumfirali su te godine osvojivši Grand Prix  na sceni velikog internacionalnog festivala i to u njegovim najboljim vremenima. Iduće godine oduševit će publiku s pjesmom Nenada Vilovića48 uri kad bi traja dan“. Početak je to vrlo uspješne suradnje s poznatim splitskim skladateljem, a koja kulminira 1972. godine s velikim hitom „Di si bija kad je grmilo“, s kojom osvaja prvo mjesto publike. Ploča ex. Jugotona na kojoj se nalazi ta skladba, prodana je u zlatnoj nakladi, a u osvajanje trofeja krenuo je i na vanjsko tržište. „Di si bija kad je grmilo“ osvaja Srebrnu liru na međunarodnom festivalu Bratislavska lira’73, a na singlici se našao u društvu s velikim imenima europske glazbene scene; Ritom Pavone i Karelom Gottom. Uspjehe bilježi i na festivalima u Bugarskoj (Zlatni Orfej’82“).  i P oljskoj.   Više puta je bio pozivan na turneje u Australiju, Novi Zeland, SAD, Njemačku… Od niza skladbi koje je s uspjehom pjevao, u samome vrhu nalazi se „Ponoćno sunce“, autora Stipice Kalogjere, koju je pjevao na Festivalu zabavne Split’74, i od tada pa do danas nije ju skidao sa svog bogatog repertoara. Uspješna je bila i njegova suradnja s maestrom Joškom Banovom, a za pamćenje ostaje pjesma „Samo ti“, s kojom je, u duetu s makedonskom pjevačicom Snježanom Naumovskom osvojio Prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda. Premda je iza sebe imao najbolja skladateljska pera, odlučuje se posvetiti autorskom radu. Peruzovićeva pjesma „Smiraj“, izvedena na Festivalu zabavne glazbe Split’88, ugodno je kantautorsko iznenađenje, a veliki uspjeh postiže 1994. godine, ponovno na Splitu, s pjesmom „Dok ploviš morima“, koju je potpisao zajedno sa sinom Frankom, na stihove Vlatka Škurle . U aranžmanu Joška Banova, trijumfirala je izvanredna Zorica Kondža – i još jedan Grand Prix u rukama Peruzovića. 
     
Za svoje umjetničko djelovanje dobio je brojna priznanja, posve zasluženo, od Zlatne plakete HGU za ukupan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi, Medalju Grada Splita te brojna druga priznanja.
 Ne bismo trebali zaboraviti zasluge Stipice Kalogjere, koji je aranžirao brojne njegove pjesme, vrsnog skladatelja Nenada Vilovića  te Joška Banova, uz Peruzovića, autorski kvartet par excellence, kao ni brojne druge autore, stihopisce, od Zdenka Runjića, Đekija Srbljenovića, Drage Britvića, Momčila Popadića, Vlatka Škurle, Đorđa Novkovića, Nikice Kalogjere, Đele Jusića, Krste Jurasa, Ivice Flesha… Sve na radost ljubitelja dobre glazbe i obožavatelja jednog od ponajboljih pjevača u Hrvatskoj. (Goran Pelaić, sa CD-a “Zlatna kolekcija”, iz 2008.)

Komentari

komentara