Objavljeno: Ned, stu. 18th, 2018

DPVS Vrgorac: „Od jezera do polja – Izgradnja tunela Krotuša u Vrgorskom polju…“

U Vrgorcu se otvara dokumentarna izložba povijesnih fotografija i predstavlja katalog povodom 80. obljetnice izgradnje odvodnog tunela Krotuša kojim je Vrgorsko jezero postalo polje

  • MP
  • DPVS

Vrgorsko polje, jedno od najvećih i poljodjelski najobrađivanijih površina u Dalmaciji bilo je do prije 80 godina povremeno jezero. Tada je vizionarstvom franjevca fra Ante Gnječa probijen tunel za bržu odvodnju poplavnih voda, nakon čega je za potrebe poljodjelstva oslobođena velika obradiva površina od preko tridesetak četvornih kilometara, a koja je othranila generacije, što čini i danas.

Povodom 80. obljetnice probijanja odvodnog tunela Krotuša (Vrgorski tunel) u Vrgorskom polju, u Vrgorcu se priprema svečano obilježavanje toga velikog datuma. Društvo prijatelja vrgorske starine će u prostorijama svoje galerije u Vrgorcu (Dom Svete Katarine) u srijedu 21. studenoga s početkom u 19 sati otvoriti dokumentarnu izložbu fotografija i predstaviti katalog „Od jezera do polja – Izgradnja tunela Krotuša u Vrgorskom polju (Jezeru) 1936.-1938. godine“, autora Branka Radonića. Na izložbi će kroz 38 panela biti prikazano ukupno oko 50 fotografija koje prikazuju radove na izgradnji odvodnog tunela od 1936. do 1938. godine. Uz izložbu će biti predstavljen i dokumentarni katalog izložbe. Nakon Vrgorca izložba će biti postavljena i u okolnim gradovima.

Današnje Vrgorsko polje (Jezero) stoljećima je bilo pravo jezero, a okolno stanovništvo je bilo ograničeno na poljodjelski uzgoj kultura kratkog vegetacijskog razdoblja koje je bilo moguće zasijati i požeti između dvije poplave. Mletačka, francuska i austrijska uprava različitim su pothvatima pokušale smanjiti broj poplavnih dana u polju, ali s vrlo skromnim rezultatima. Stvari se mijenjaju pojavom Ante Gnječa, franjevačkog svećenika rođenog u zarilićkom selu Pasičina, na rubovima Vrgorskog jezera, a posebno nakon što je imenovan za župnika rodnog sela 1920. godine. Tim je dan novi impuls ideji presušivanja polja, i to probijanjem odvodnog tunela koji bi spajao Vrgorsko jezero i Baćinska jezera. Fra Ante Gnječ je pokretač i koordinator svih aktivnosti na probijanju ovoga tunela, a uz pomoć svojih suradnika u njega je uključio vlasnike zemalja u Vrgorskom polju i to preko Vodene zadruge „Jezero“ koja je osnovana 1923. godine. Daljnje aktivnosti fra Ante Gnječa i Vodene zadruge „Jezero“ na animiranju stanovništva u priključivanju zadruzi i lobiranju u državnim institucijama pratili su česti zastoji realizacije ovoga projekta, najviše zbog nedostatka novca. Radovi su ubrzani tek  početkom tridesetih godina 20. stoljeća, a posebno između 1936., kada je Primorska banovina raspisala natječaj za izvođača radova, i 1938. kada je objekt duljine 2.138 metara dovršen.
Novi tunel drastično je poboljšao mogućnost iskorištavanja plodne poljske zemlje u Jezeru. Pokrov jezerskog dna se isušio i daljnjim obrađivanjem postupno je postajao plodniji. Otada se umjesto o „jezeru“ govori o „polju“. Probijanjem tunela omogućena je intenzivna poljoprivredna proizvodnja u Vrgorskom polju, a nekadašnja naselja na brdima oko jezera spustila su se u polje. Kakve je pozitivne posljedice po ovaj kraj ostavila izgradnja odvodnog tunela svjedoči i u naseljima Vrgorskog polja raširena poslovica: „fra Ante mrtav nas i dalje hrani“. Intenzivna poljoprivredna proizvodnja na polju nakon Drugog svjetskog rata pa sve do danas, kao i kasniji projekti naslonjeni na tunel koji su imali za cilj smanjenje broja poplavnih dana dovoljno govore o  vizionarstvu fra Ante Gnječa i stoljetnom uspjehu njegova životnog djela.

Komentari

komentara