Objavljeno: Thu, Mar 1st, 2018

Dr.Vlatka Vukelić: Narod se ne odgaja zabranama baš kao što se ni djeca ne odgajaju batinama

Jedna zabrana nosi drugu, a kao što se djeca ne odgajaju batinama, ni narod ne može sazrjeti ni odrasti na istome principu. Jedino ako to baš i nije cilj

  • MP
  • Tekst dr.sc Vlatka Vukelić

Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, kolokvijalno zvano i Vijeće za suočavanje s prošlošću, nastalo je ad hoc, kao tijelo koje treba donijeti neki općeniti stav o društvenim prijeporima vezanima uz povijesne događaje na tlu Hrvatske. Sastav Vijeća je “politički korektan”, po ključu: malo njihovih, malo naših i po neka sijeda glava.
To ne znači da oni nisu stručni ili kompetentni. Većinom to svakako jesu, no tempo sastajanja ovoga tijela kao i isključenje javnosti iz raznih dionica njihova rada te ne postojanje javne rasprave po temama koje bi ovo Vijeće definiralo, stvara dojam kako namjera o osnivanju Vijeća nije bila ozbiljna. S današnjim stanjem istraženosti oba režima kojima se ovo Vijeće bavi, a koje je loše, nemoguće je donijeti racionalnu i realnu preporuku. Povijest NDH istražuje se sustavno tek zadnjih 20 godina i to vrlo fragmentarno, dok se povijest Jugoslavije ni dandanas ne može objektivno sagledati, jer dio arhivske građe još nije dostupan.
Ono što ipak najviše čudi je prisustvo samo jedne pravne stručnjakinje u Vijeću. Naime, kada naciji preporučujete neku zabranu, koja bi trebala postati i dio sudske prakse, neozbiljno je u taj rad uključiti tako mali broj pravnih stručnjaka. Primjena ovih preporuka i, ne daj Bože odluka, kroz sudsku praksu bila bi gotovo nemoguća s time da ne treba niti spominjati koliko napadno bi podsjećala na omraženi verbalni delikt.

Zamislimo neko domoljubno okupljanje gdje skupine mladih iz čistog prkosa, a ne kao poklonici ikakva režima, kliču:” Za dom spremni!”, samo zato jer je to nekim novim zakonom zabranjeno. Hoćemo li ionako premali broj naše djece radi toga bacati u galge? Ili zamislimo neko domoljubno okupljanje naših umirovljenika, koji zato jer ne prate nove zakonske odredbe RH, povikuju “Za dom spremni!”. Hoćemo li njih utamničavati? A opet, ako donesemo zakon o ZABRANI izgovaranja pokliča, što se nisu u zakonsku osnovu izrijekom usudili čak niti Titovi partizani, zar ćemo ograničiti zabranu na određenu dobnu i socijalnu grupu građana?
Pa će zakon glasiti: “Zabranjeno je punoljetnim hrvatskim građanima od 21 do 65 godina klicati…” Ako se to učini odredba je diskriminacijska. A koliko tek problema naziremo ako će pojedinci na razne skupove pozivati prijatelje Slovence koji će moći izvikivati što ih je volja!?

Pravo na slobodu govora, pravo na mišljenje, pravo na vlastitu emociju koja ne ugrožava tuđi život ili imovinu, trebalo bi biti u temeljima svakog suvremenog demokratskog društva. Nadamo se kako hrvatska Vlada vodi Lijepu našu upravo u tome smjeru te da neće učiniti korak unazad ikakvim zabranama i vratiti nas u dane sumorne i teške prošlosti kada su ljudi bili utamničavani zbog usklika: “Ustani bane!”. Jedna zabrana nosi drugu, a kao što se djeca ne odgajaju batinama, ni narod ne može sazrijeti ni odrasti na istome principu. Jedino ako to baš i nije cilj.

  • Doc. dr. sc. Vlatka Vukelić, povjesničarka

Komentari

komentara