Objavljeno: Sri, velj. 21st, 2018

Fritule Miči – vonjaju fritule u Kalalargi kao u priči

Tradicionalno nasuprot prezasićenosti uvezenim, na primjerenoj lokaciji u skladno i šarmantno uređenom prostoru svakako zaslužuje pljesak

  • Tekst i foto JL

Makarskom Kalalargom odnedavno se širi miris pravih domaćih fritula pomalo prizivajući neka minula vremena. Mali lokal Josipe Rajčević „Fritule Miči“ obogatio je ugostiteljsku ponudu u staroj gradskoj jezgri i pravi je primjer u kojem smjeru trebaju ići nastojanja toliko puta spominjanog „oživljavanja“ najpoznatije makarske ulice. Tradicionalno nasuprot prezasićenosti uvezenim, na primjerenoj lokaciji u skladno i šarmantno uređenom prostoru svakako zaslužuje pljesak. Vrlo brzo su „Fritule Miči“ prepoznali domaći, ali i gosti, kojih ipak nešto ima i koji su puni riječi hvale za Josipine fritule, a ne sumnjamo da će tijekom turističke sezone taj mali lokal biti pravi hit u Kalalargi. Josipa koja je svojoj kužinici uz fritule dodala i ime od milja svoje kćeri Mičel, sve priprema svježe i ne krije zadovoljstvo rezultatima već na samom početku rada i reakcijama gostiju.

Kad sam kao dijete došla u Makarsku probala sam fritule koje je pripremila jedna žena i odmah sam se zaljubila u taj okus i aromu. Svugdje sam po svijetu bila i svašta sam kušala, ali fritule su nešto posebno. Kao kuharica i slastičarka dugo sam iskušavala razne recepte kako bih postigla taj spoj arome i okusa. Važno je postići da se osjete i limun i naranča…, blagi okus lozovače, te da tijesto ne upije suviše ulja tijekom prženja.  Kad me ljudi pitaju u čemu je tajna mojih fritula jednostavno im odgovorim da ih volim i pripremam ih s ljubavlju
kaže Josipa koja osim fritula u svojoj maloj kužinici – lokalu nudi i hrskave lepinjice s raznim nadjevima poput piletine („ludo pile“), šunke ili pršuta sa sirom, špinata s ovčjim sirom, nutelom, slanim inćunima – ala viška pogača… Za svaki dan nešto drugo – svježe pripravljeno, a fritule svakog dana. Šarmantno uređen lokal odaje vedrinu duha Josipe koja doslovno uživa u svom poslu.

Volim kuharstvo i jako me veseli kad nakon iskušavanja određenih recepata postignem ono što sam zamislila. Za lepinjice, koje me naučila spravljati moja majka rođena Slavonka, tražila sam nadjeve kojih još nema u uobičajenoj ponudi, a da tijesto, koje mora biti izvana hrskavo, dobro podnese sočnost punjenja. Krenula sam s klasikom – šunka/sir, ali sam ujedno iskušavala i vlastite recepte – s hokaido tikvom, ovčjim sirom, bućinim sjemenkama i svašta. Pokazalo se da je tijesto za lepinjice dobar temelj s kojim se može pripremati i slano i slatko. Kuharstvo je kreativno i treba koji put pustiti mašti na volju kako bi se dobilo nešto novo
govori Josipa koja je iskustvo pripreme fritula stekla kroz 10-ak godina sudjelovanja na makarskim ribarskim večerima.
Osim što je zaljubljena u fritule i kužinavanje Josipa Rajčević je i ekološki osviještena pa u „Fritule Miči“ ne postoji plastična već samo papirnata ambalaža, a pregradni „zid“ u stvari su korisne police napravljene od odbačenih drvenih paleta.
Htjela bih mladim ljudima pokazati da se ne mora sve bacati jer se puno toga može iskoristiti. Ne treba uvijek pratiti trendove i težiti skupom uređenju. Uz malo mašte i truda i sa skromnijim sredstvima se može doći do originalnog i kvalitetnog rješenja. Zagušili smo svijet oko sebe, a ako ja koja živim u ovom gradu mogu doprinijeti barem malo da se okoliš manje opterećuje onda sam sretna.

Komentari

komentara