Objavljeno: Fri, Dec 8th, 2017

Ho! Ho! Ho! – vrlo zimska priča na dar

Starac je očito odlučio probati „Captain Morgan“, nadam se s Coca Colom. Uostalom, ako se i desi da zabuca s poklonima, tu su još uvijek patuljci

  • Tekst Vjačeslav Erceg

Bilo je to jedne večeri krajem studenoga.

„Djede, hoće li Santa doći ove godine?“

„Upravo ga to namjeravam pitati,“

„Zar ti poznaješ Santu?“

„Kao samog sebe.“

***

Dok mi je vezala šjal, baki mi je davala upele:  

„Čuvaj se polarnih medvjeda.“

„Koji sada sanjaju zimski san.“

„I nemojte se, ti i Santa, opiti“

„Odakle ti to da ćemo se ja i Santa opiti?“

„Jer te znam, a Santi nos nije crven od studeni.“

***

Slijedeći zvijezdu Sjevernjaču, uporno sam se probijao prema sjeveru, kroz dugu i hladnu  arktičku noć, a onda sam konačno ugledao Santin iglu, kako se ljeska na polarnoj svjetlosti. Laknulo mi je kada sam u prizemlju vidio patuljke zauzete pakovanjem darova. Šutko me je pozdravio u ime ekipe, a potom javio Santi da sam došao. Starac se vidno obradovao mome dolasku, a Snjegulica, brižna Santina domaćica, poslužila nas je dobro rashlađenom Coca Colom. Nakon kraće raspre o posljedicama globalnog zatopljenja na sjevernu ledenu kapu, sagnuo sam se i iz mornarske vreće, koju uvijek nosim na slična putovanja, izvadio bocu mirišljavog, smeđeg jamaičkog ruma, „Captain Morgan.“

„Za tebe.“

„HO!  HO!  HO! Kako si se samo sjetio?“

„Za pravo reći, baki me je podsjetila.“

„Hvala i tebi i njoj, sailor. A i ja za tebe imam poklon.“

„Zar nisam prestar za tvoje poklone?“

„Nitko nije.“

„Što bi to samo moglo biti?“

„Nešto što već dugo želiš imati.“

„Veliku sliku gusarskog broda?“

„ Kao onog, kapetana „One-eyed“ Willija, iz filma „Družba Goonies“

„Kako punim jedrima . . .“

 „. . . plovi prema Tortugi.“

„Pa kako to sve znaš?“

„Rekao mi Petar Pan, koji i sam ima gusarski brod kapetana Kuke.“

„I gdje je, Petar Pan, sada?“

„U Nigdjezemskoj, a brodom mu upravlja skiper Jake“

Došlo je vrijeme za rastanak. Zahvalio sam se Snjegulici na ljubaznosti, kimnuo patuljcima i, već na vratima, upitao Santu:

„Ti dolaziš?“

 „Dolazim sigurno.“

Maleni Dasher me je otpratio do prvog snježnog humka i onda bocnuo paroščićem za sretan put. Potapšao sam ga i dao mu kockicu šećera, koju uvijek u džepu nosim kada idem na slična putovanja.

„Doviđenja, Dasher,  i pozdravi cijelu sobovsku zapregu.“

***

I dok sam se na krpljama probijao kroz sniježno prostranstvo, zadovoljan što unuku nosim dobre vijesti,  u iznenadnom zapuhu sjevernog  vjetra, jasno sam čuo Santino „HO!  HO!  HO!“. Starac je očito odlučio probati „Captain Morgan“, nadam se s Coca Colom. Uostalom, ako se i desi da zabuca s poklonima, tu su još uvijek patuljci, a na patuljke djeca uvijek mogu računati. 

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • U Vrgorcu AD 2017.

Komentari

komentara