Objavljeno: Sun, Aug 6th, 2017

I na malom braku moguć je veliki ulov

Na žalost, većina sonara koje koriste naši ribolovci nisu u stanju otkriti male brakove, posebno na većim dubinama

  • Tekst i foto Šime Duvančić

Brakovi, podmorske uzvisine bez dvojbe su najbolji tereni za ribolov udicom. Ima ih raznih veličina, od jedva primjetnih do pravih podvodnih planina. Što je brak veći to ga je lakše naći, na njemu sidriti i loviti. No, odlični se ulovi mogu ostvariti i na malim bracima! Posebno onima koji nisu obilježeni ni na najdetaljnijim kartama i za koje nitko ne zna. A takvih je na našem dijelu Jadrana bezbroj! Treba ih samo pronaći, što, normalno, nije lako.

A za pronalaženje takvog mjesta, ali i za ribolov na njemu neophodno je imati dobar, precizan sonar velike rezolucije. Bez njega je ribolov na malim skoro, a na mikro lokacijama nemoguć, pogotovo ako se one nalaze na velikim dubinama. Također, nemoguć je bez GPS- a, jer je teško zapamtiti poziciju i orijentire, ako ih uopće ima, za mali brak, a kamoli za više njih, jer su oni veoma često grupirani. Osim toga, pomoću elektronike se štedi vrijeme, gorivo, ali i živci! Tragati za brakom treba brzinom ne većom od pet do šest nautičkih milja na sat. Pretraživanje treba obavljati sistematski po GPS u. Pritom ekran sonara treba podijeliti na tri dijela, „prozora“. Na prvom treba biti karta a na ostalim slike koju daju najmanja i najveća frekvencija uređaja. One moraju biti maksimalno zumirani na dno kako bi se mogla primijetiti i najmanja promjena u njegovoj konfiguraciji.

Kad se ugleda promjena na „prozoru“ najmanje frekvencije sonde, koja daje širi prikaz dna, u kartu područja, odnosno GPS se upisuje njena pozicija. Zatim treba smanjiti brzinu plovidbe na 2 do 3 NM/h, s ekrana sonara ukloniti „prozor“ manje frekvencije, maksimalno povećati kartu pa najvećom frekvencijom pretražiti poziciju na kojoj je otkrivena promjena. Kada je otkrije i uža sonda prvotno zabilježenu podatke treba izbrisati i u kartu upisati druge, točnije. Zatim treba pretražiti malo šire područje oko ubilježene točke kako bi se otkrile dimenzije, oblik i granice te nagib padina braka. Na žalost, većina sonara koje koriste naši ribolovci nisu u stanju otkriti male brakove, posebno na većim dubinama. Zbog toga je riblji fond na njima sačuvan pa su upravo oni i njihova bliža okolina, s obzirom na veličinu, posebno bogati ribom. Radi se o lokacijama površine i od samo jednog metra! To su male kamene skaline ili gromade koje se izdižu tek jedan ili samo pola metra iznad okolnog pustog mekanog dna. Veoma često tih stijena ima više u nizu pa kad se pronađe jedna treba provjeriti ima li još koja u blizini. Na nekim područjima uzvisine su jedva izražene ili se radi samo o tvrdom i obraslom dnu. Primjerice, na putu kojim su nekad plovili putnički parobrodi između Makarske i Splita postoji velikih broj malih „oaza“ od šljake koju su ložači desetljećima bacali u more. Također, u Bračkom kanalu mnogo je prirodnih jedva primjetno podignutih pločastih i šljunkovitih brakova površine samo 10 ili 20- tak metara na kojima se u svako doba godine osobito dobro love arbuni, najčešće iznadprosječno veliki.
Diljem Jadrana dosta je i malih umjetnih brakova nastalih potapanjem cijelih ili dijelova  plovila, zrakoplova, automobila, kućanskih aparata… Mnoge od njih su namjerno stvorili ribolovci, neki nažalost od automobilskih guma koje godinama ispuštaju otrovne tvari. Na takvim se bracima veoma brzo, najčešće u roku pola godine mogu loviti mnoge ribe, primjerice ugor, pagar, škarpina… Kao i velikih, malih brakova ima na svim dijelovima Jadrana te na svim dubinama, ali ih je najviše u blizini otoka. Da bi se pronašli najčešće je dovoljno pažljivo pretražiti najbliži kanal ili otočku valu. U ovo doba godine najisplativije je loviti na bracima koji su 50 do 70-tak, dok će se tijekom proljeća najbolje loviti na onim samo 15 do 20-tak metara pod površinom. No, već sada se može loviti na relativno malim dubinama. Na sjevernom, najplićem dijelu Jadrana na 20 do 25 metara, na 20- tak sjevernije, a na 15-tak južnije od  Zadra. Naime, ni kad, najčešće između kraja veljače i sredine ožujka, dosegne najnižu godišnju vrijednost, temperatura mora na tim područjima i dubini ne spusti se ispod 12- 13 C, što je otprilike donja granica temperature na kojoj se većina riba barem umjereno intenzivno hrani. Za razliku od srednjih i velikih, na malim brakovima se ne može loviti prepuštanjem plovila struji mora ili vjetru jer prolaz preko mjesta gdje su ribe traje prekratko. Zato se na malim bracima lovi samo iz usidrenog broda, spustcem (kančanicom), čak i „vertical jigging“ tehnikom.

No, upravo je točno sidrenje, uz pronalaženje, najteži dio lova na malom braku. A bez preciznog sidrenja nema ni ribolova udicom na malom braku! Zato treba biti spreman i nekoliko puta pokušati sidriti se, sve dok se to ne izvede najpreciznije. Zbog toga po dolasku u lovnu zonu ne treba žuriti sa spuštanjem sidra- treba nekoliko puta preći preko braka, prateći situaciju na sonderu. Osim motorom dobro je preko braka preći i  plovilom prepuštenim kurentu i vjetru. Pritom treba imati na umu i moguće promjene njihove jačine i smjera tijekom ribolova. Prije samog spuštanja sidra treba preći preko braka u smjeru suprotnom od smjera vjetra ili kurenta. Nakon što spušteno sidro padne, plovilom treba kratko voziti unatrag uz stalno ali lagano puštanje konopa u more, sve dok sidro ne zapne, a konop se nategne. Tada, treba stati pa puštanjem i natezanjem konopa odabrati željenu poziciju plovila. Kao i na svim, na malim brakovima osim onih koje na njima borave stalno, tijekom zime se okupljaju  i ribe koje u ostala doba godine borave u plićem moru i dalje od brakova. Tako se na njima mogu očekivati ulovi arbuna, kantra, kanjca, kirnje, ugora, kovača, mola, pagra, škarpine, gofa, tabinje, zubaca, čak i riba od plova koje se zadržavaju dalje od dna poput šaruna, skuše, plavice…

Komentari

komentara