Objavljeno: Wed, May 3rd, 2017

Invazivna vrsta: Plavi rak – opasna, ali i slasna pridošlica

Na našem dijelu Jadrana plavi rak je osim u delti Neretve lovljen i oko ušća Žrnovnice, u Kaštelanskom zaljevu, na Murteru, oko Zadra

  • Tekst i foto Šime Duvančić

Dok posljednjih desetljeća, unatoč sve intenzivnijem ribolovu, naši ribari bilježe stalno smanjivanje ulova, istodobno im se na udice kvače, u vrše ulaze i u mreže zapliće sve više nekoć rijetkih, čak i posve nepoznatih im stvorenja. Jedan od brojnih novih  organizmima koji su iz dalekih voda dospjeli u Jadran jest i plavi rak. Iz Atlantika je prije gotovo sedam desetljeća stigao u balastnim vodama prekooceanskih brodova. Nakon prvog nalaz 1949. godine u vodama Venecije, dugo se o njemu ništa nije čulo, a onda je u posljednjem desetljeću uspostavio populaciju u vodama dvanaest mediteranskih zemalja i time potvrdio status najagresivnije invazivne vrste rakova. I kod nas se namnožio do te mjere da počinje bivati opasnost za mnoge jadranske „domorodce“. Novo pridošlu invazivnu vrstu je u većini slučajeva nemoguće ili jako teško ukloniti iz staništa, osobito morskog. Zato, smatraju stručnjaci, jedino organizirani lov može spriječiti da plavi rak istisne srodnike i ostale vrste koji su u našem moru „svoji na svojem“.

U mjesto kao problem, bolje ga je promatrati kao šansu za zaradu. Naime, u mnogim dijelovima svijeta plavi rak je delikatesa- njegovo meso, iako manje izdašno od jastoga i hlapa, ne zaostaje za njima kvalitetom
– kazuje Stanko Glamuzina iz Rogotina, vjerojatno najbolji poznavatelj plavog raka kod nas i prvi koji ga je počeo ciljano loviti. Zbog svega navedenog, potrebno je plavog raka promovirati kao izvor hrane da bi ga počeli loviti i da bi se na taj način smanjio njegov negativan utjecaj na domaću faunu. No, da bi ta priča zaživjela, ključno je da ribari i vlasnici restorana nađu komercijalni interes, a neophodan je i doprinos znanstvenika.
U delti Neretve se masovnije pojavio 2012., a ja ga lovim od 2013. godine. Najbolje lovim u jezeru Parile, glavnom neretvanskom mrestilištu svih vrsta riba i rakova
kazuje Stanko koji je o plavom raku naučio sve u New Orleansu gdje već više od tri desetljeća živi od skupljanja školjki.

 

Stanko u Neretvi ove rakove lovi istim vršama kao i u plićacima Atlantika. Izrađuje ih njegov susjed Velimir Glamuzina, vlasnik obrta „Špurtil“, najpoznatiji neretvanski proizvođač  mreža i vrša za lov jegulje.

Ovdašnji se ribari već nekoliko godina sreću s ovim rakom koja im pričinjava problem jer jakim kliještama uništava mreže namijenjene ulovu ribe u zonama do 30 metara dubine. Zato je za ciljani ulov ove vrste potrebno koristiti vršu ne samo posebne konstrukcije nego i od jačeg materijala. Također, zakonodavac bi trebao odrediti minimalnu veličinu oka vrše kako bi se izlovljavali samo krupnije jedinke, koje se jedini mogu kulinarski valorizirati. Dobro bi bilo što prije odrediti i minimalnu lovnu dužinu, zapravo širinu oklopa raka jer se on lovi i drugim načinima
kazuje Velimir. Kako plavi rak spolno sazrije kad mu je širina oklopa nešto manja od 13 cm, to bi trebala biti njegova minimalna dopuštena lovna širina, kao što su to odredili. Turci, u čije je vode plavi rak stigao malo prije nego u Jadran, već godinama dobro zarađuju na plasmanu ovih rakova u svoje i restorane diljem Europe. Osim u Turskoj, plavi rak se komercijalno iskorištava i u Grčkoj, a nedavno su i u Crnoj Gori počeli s povezivanjem znanstvenika, ribara i ugostitelja s istim ciljem. Krajnje je vrijeme da se to učini i kod nas.
Sladokusci će sigurno brzo prihvatiti plavog raka jer je prava delicija.  Meso mu je bijelo, slatkasto, i može se pripremiti na „milijun“ načina. Radi se kao salata, s manistrom, s rižom, poha se, s njim se pune paprike (bez riže)… Meso kraka s malom štipaljkom se poha i jede kao predjelo. Kuhani krak se jede i s „ketchapom“ u koji je dodan hren
kazuje Stanko dok obrađuje netom ulovljene rakove. Za hranu se pripremaju samo živi ili tek usmrćeni rakovi kako bi se spriječilo širenje bakterija koje mogu biti opasne. Zato je raka najbolje ubijati kuhanjem. Stavi se u uzavrelu vodu, i kad voda ponovo „baci ključ“ kuha još 5 minuta. Zatim se prestaje s grijanjem vode, ali se rak ostavi u njoj još 10 minuta. Nakon toga se rak vadi i stavlja u zamrzivač ili, još bolje, prije toga očisti. Čišćenjem se uklone noge, ali ne i kliješta čiji donji dio treba razbiti i iz njega zajedno s gornjim izvući meso. Zatim se otvara oklop, uklanjaju škrge, spolni organi i probavni sustav tako dao ostanu samo mišići, koji zajedno s onim iz kliješta čine oko petinu ukupne težine raka.
Od kraja svibnja do kraja ljeta ovaj rak se mitari, presvlače. Tada je spužvast i ne treba ga čistiti. Najbolje ga je pohati cijelog.
kazuje Stanko dok pokazuje kako se plavi rak čisti. Uz ovog raka se pije bijelo vino!

Plavi rak, Callinestes sapudus, Rathbu, 1896.

Pripada vrlo brojnom rodu deseteronožaca, odnosno obitelji veslača, rakova čiji je zadnji par nogu oblikovan poput vesala i služi za plivanje. Ovog  raka najlakše je prepoznati po dvama rožnatim izraslinama na bokovima, nalik vrhu koplja , a kojima se štiti od napadača. Mužjak ima plava kliješta, čemu i duguje ime, te abdomen u obliku obrnutog slova T. Nezrele ženke imaju narančasta kliješta i abdomen u obliku trokuta, koji je kod spolno zrelih ženki zaobljen i ima oblik zvona. Ženka se samo jednom razmnožava, nakon posljednjeg presvlačenja. Dva do 9 mjeseci nakon parenja, ženka odlazi u područje s visokim salinitetom da bi se mrijestila od svibnja do kolovoza naredne godine. Nakon 7 larvenih planktonskih stadija, razvijaju se juvenili veličine 2,5mm. Juvenili postupno migriraju u područja s niskim salinitetom.
Prosječna širina ljušture promatrano od vrha jedne do druge bočne bodlje je 20 cm, maksimalna izmjerena je 27,2 cm, dok je u Jadranu znanstveno dokazano najveći ulovljeni primjerak mužjaka bi širok 18,7 cm, ali je sigurno da ima većih.
Na našem dijelu Jadrana plavi rak je osim u delti Neretve lovljen i oko ušća Žrnovnice, u Kaštelanskom zaljevu, na Murteru, oko Zadra, ali samo pojedinačno. U većim količinama ga love i oko te u Vranskom jezeru, kao i vodama Zablača kod Šibenika. Iako još nije lovljen, bar koliko mi znamo, sigurno ga ima i u vodama Makarskog područja.

Komentari

komentara