Objavljeno: Čet, srp. 12th, 2018

Isključivi gospodarski pojas je temelj zaštite nacionalnih interesa na Jadranu

Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (tzv. ZERP) koji, potrebno je to jasno istaknuti, nije isto što i isključivi gospodarski pojas

  • MP

Priopćenje Hrvatske stranke prava

Jedno od glavnih obilježja hrvatske politike kroz povijest je podaništvo. Naime, već dugi niz godina svjedočimo kako naša politika, poglavito vanjska, štiti tuđe interese dok nacionalne interese zanemaruje i ostavlja po strani. Upravo je ponovno aktualizirana tema oko proglašenja gospodarskog pojasa tipični primjer takve podaničke politike.
Sukladno Konvenciji Ujedinjenih Naroda iz 1982. Hrvatska kao suverena država ima neosporno pravo proglasiti svoj isključivi gospodarski pojas u Jadranskom moru i time steći suverena prava predviđena člankom 56. Konvencije na području od preko 23 000 km².
Usprkos tome, Hrvatska dvadeset i sedam godina nakon stjecanja neovisnosti još uvijek nije proglasila svoj isključivi gospodarski pojas kojim bi stekla suverena prava na Jadranu i time zaštitila svoje nacionalne interese. Postavlja se pitanje zašto?

Domaći i strani stručnjaci za međunarodno pravo jedinstveni su u stajalištu da upravo isključivi gospodarski pojas predstavlja najviši mogući oblik pravne zaštite suverenih prava obalnih država. To je prepoznalo i preko 100 država članica Ujedinjenih naroda koje su do sada proglasile isključivi gospodarski pojas. To su prepoznale skoro sve članice Europske unije, pa čak i naši “mentori” Francuska i Ujedinjena Kraljevina koje su nedavno, 2012. i 2013. proglasile svoje isključive gospodarske pojase. Nadalje, to je prepoznala i većina mediteranskih država, osim Grčke i Turske koje zbog međusobnih političkih razmirica nisu proglasile pojas, te Italije kojoj su zbog veličine njene ribarske flote puno interesantnija “tuđa” dvorišta, pa tako i naše. Naposljetku, to je prepoznala i Europska unija koja je 2013. svojim državama članicama preporučila uvođenje isključivog gospodarskog pojasa radi učinkovitijeg iskorištavanja prirodnih bogatstava u moru. Ono što su prepoznali svi, Hrvatska nije, te smo tako ostali jedna od rijetkih država u svijetu koje usprkos činjenici da imaju obalu nije proglasila isključivi gospodarski pojas i time proširila svoja suverena prava.
Međutim, za razliku od hrvatskih vlasti, kojima nacionalni interesi očito nisu bili na prvom mjestu, HSP je prvi prepoznao nužnost zaštite hrvatskih nacionalnih interesa na Jadranu te je 2003. u saborsku proceduru uputio prijedlog proglašenja isključivog gospodarskog pojasa. Nažalost, HSP-ov prijedlog je odbačen, te je Hrvatski Sabor proglasio tek Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (tzv. ZERP) koji, potrebno je to jasno istaknuti, nije isto što i isključivi gospodarski pojas. ZERP je, istina, preuzeo u određenoj mjeri rješenja koja se odnose na isključivi gospodarski pojas, međutim, zbog nebrige za nacionalne interese on je ostao tek mrtvim slovom na papiru koje se danas praktički i ne primjenjuje. Štoviše, Vladimir Šeks je ZERP prilikom donošenja u Saboru proglasio “čudnovatim kljunašem”, dok je Dražen Budiša proročanski izjavio da će naša vanjska politika postati “politika europskih pudlica koje obilaze europske prijestolnice da bi ih se tapšalo po ramenu”. Odmah po proglašenju ZERP-a došlo je do njegove suspenzije na 12 mjeseci, a potom i do odluke o njegovom neprimjenjivanju na države članice Europske unije čime je ZERP faktički izgubio svoj smisao.

Uzrok tome su bile ucjene Slovenije i Italije u procesu pristupanja Europskoj uniji, zbog kojih je Hrvatska bila prisiljena birati između Europske unije i ZERP-a. Komentirajući takav razvoj događaja, jedan od naših najvećih stručnjaka za pravo mora, akademik Davorin Rudolf, pozvao je na “suzbijanje kulture podaništva”, dok je predsjednik Komisije HBK Justitia et pax, biskup Vlado Košić, upozorio na dalekosežnu štetu za Hrvatsku.
Istovremeno, nemušta opravdanja koja dolaze iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija o, zamislite, nepostojanju potrebe za proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa, sa čime više ne mogu uvjeriti niti malu djecu te vrijeđaju razum svakog Hrvata. Naše “stručnjake” iz Ministarstva odavno je demantirala i pokopala cjelokupna domaća i međunarodna znanstvena zajednica, ali i praksa 137 država svijeta koje su proglasile svoje isključive gospodarske pojaseve. Dakle, čiji su oni ministri, koga oni zastupaju i kome su oni odgovorni?
Ostaje i dalje nejasno zašto se Hrvatska i dalje ustručava zaštititi svoje nacionalne interese na Jadranu, odnosno čiji su to interesi važniji od nacionalnih interesa – možda slovenski, crnogorski, ili pak talijanski?

HSP stoga poziva vlastodršce Republike Hrvatske da smognu hrabrosti oduprijeti se svojim gospodarima i da proglase Isključivi gospodarski pojas i time zaštite hrvatske nacionalne interese na Jadranu. Ukoliko za to nemaju snage i odlučnosti neka to prepuste onima kojima to ne predstavlja zapreku i problem. U protivnom povijest će ih kazniti a narod im nikada neće oprostiti.

  • Karlo Starčević, predsjednik HSP

Komentari

komentara