Objavljeno: Sub, lip. 2nd, 2018

Jesmo li spremni za novu sezonu vatrene stihije?

Prvi hrvatski doktor za drveće Fran Poštenjak upozorava: U 2017. godini izgorilo više raslinja na obali nego što je petogodišnji prosjek

  • MP
  • Sanela Dropulić

Prema podacima Državne uprave za zaštitu i spašavanje u 2017. godini opožareno je više od 86.500 hektara na području krša i priobalja, što je gotovo 3.7 puta više u usporedbi s 2016. godine. Naime tada je opožareno oko 19.700 hektara. Zastrašujući podaci očituju se i u tzv. indeksu opožarene površine tj. površini koja prosječno izgori po požaru, a on za 2017. godinu iznosi 20.8 ha po požaru što je 1.8 puta više od 2016. godine.

  • Ukoliko se u razmatranje uzme samo period tzv. požarne sezone koja traje od 01.06. do 31.10. rezultati su još gori u odnosu na petogodišnji prosjek. Analiza pokazuje da se u tom periodu povećao broj požara za nešto više od 30%, međutim, opožarena površina je porasla za 5.6 puta, a indeks opožarene površine za 4 puta što predstavlja značajna povećanja.

Štete koje se događaju utjecajem požara očituju se, među ostalim, u izgaranju humusnog horizonta i devastaciji tla te posljedično i narušavanju ili prestanku svih procesa biološke aktivnosti koji se odvijaju pod utjecajem mikroflore i faune u tlu koje dominanto utječu na mogućnost revitalizacije opožarenih, a posljedično i na izbor vrsta za pošumljavanje. Također, bitno je istaknuti i negativan utjecaj površinske erozije tla pod utjecajem vjetra i oborina što je potrebno hitno spriječiti kako bi se sačuvalo tlo čija geneza traje dugi niz godina. Štete, nažalost, nisu samo materijalne te one vidljive u devastaciji okoliša, nego i u broju ozljeda ljudi i vatrogasaca koji se nesebično žrtvuju u gašenju požara. U požarima svih vrsta, u 2017. godini ozlijeđene su 194 osobe, od toga 99 vatrogasaca, dok je ozljedama podleglo 25 osoba
analizira prema podacima Državne uprave za zaštitu i spašavanje prvi hrvaski doktor za drveće Fran Poštenjak, vlasnik i direktor tvrtke Arboring iz Jastrebarskog. Istraživanja pokazuju da su požari na prostoru Mediterana sastavni dio okoliša koji potiču cikličke izmjene vegetacije, međutim, broj požara uvelike ovisi i o čovjekovim utjecaju i aktivnostima u okolišu jer broj požara izazvan prirodnim utjecajem, primjerice udarom groma, iznosi svega oko 5%.
Negativan utjecaj čovjeka vidljiv je i u pokušajima sanacije krških prostora sa sadnjom nekih vrsta borova koji se nakon sadnje šire dalje u okoliš na mjestima gdje su prije rasle mješovite šume plemenitih bjelogoričnih vrsta, a posebice hrastova crnike i medunca- u ovisnosti o geografskom području. Negativan utjecaj unošenja pojedinih borovih vrsta očituje se u znatnom povećanju gorive mase, stvaranju mogućnosti vertikalnog širenja požara te pirofitskim svojstvima određenih vrsta koje značajno doprinose brzini širenja požara. Nadalje, napuštanjem poljoprivredne proizvodnje dolazi do zarastanja obrađivanih poljoprivrednih zemljišta i njihovo pretvaranje u makije i garige koji itekako negativno utječu na gomilanje lakozapaljivog gorivog materijala te horizontalno i vertikalno širenje požara. Istraživanja o vjerojatnosti ponovne pojave požara ukazuju da je na površinama obraslim garizima i makijom puno veća vjerojatnost za pojavu požara u odnosu na zrele i održavane mješovite bjelogorične sastojine. Obje pojave karakteristične su ne samo za prostore Hrvatske, nego i za druge države u području Mediterana
upozorava prvi hrvatski doktor za drveće.

Negativan utjecaj čovjeka vidljiv je i širenju gradova u okoliš gdje su objekti u neposrednom doticaju sa šumama ili zapuštenim poljoprivrednim zemljištem čime se značajno povećava rizik od zapaljenja objekata te posljedično nastanka velike materijalne štete. Način smanjenja rizika od požara u periurbanim i urbanim prostorima moguć je kvalitetnim izborom vrsta i povoljnim rasporedom arborikulturnih elemenata u okolišu. Kvalitetan raspored zelenila oko objekata bitno utječe na smanjenje intenziteta požara te posljedično toplinske energije koja se oslobađa gorenjem, ali i mogućnosti pristupa vatrogascima što može biti odlučujući čimbenik za spašavanje objekata i ugroze ljudskih života. Također, vrlo je važno da se svi gorivi elementi, primjerice drva, spremnici za benzin, ulja, boje, razrjeđivače i ostale zapaljive supstance uklone na sigurnu udaljenost od objekta.

Bitno je naglasiti da iako postoje vrste biljkaka koje su pogodnije za sadnju one predstavljaju gorivi materijal, međutim, otpornije su zbog specifičnih individualnih karakteristika na zapaljenje. Kod izbora vrsta poželjno je da se odabiru vrste čiji su listovi meki i zadržavaju više vlage, koje nemaju tendenciju zadržavanja odumrlih suhih ostataka biljnih organa, čije tekline u biljci podsjećaju na vodu, nemaju jak miris i općenito nisu vidljive na deblu i granama te da je udio smole i sličnih izlučevina je mali. Također, pravovremenom njegom u smislu orezivanja, moguće je ukloniti suhe dijelove biljke koji se mogu iskoristiti, primjerice za izradu komposta. Potrebno je izbjegavati biljke koje su izrazito zapaljive, a njihove karakteristike mogu se očitovati u velikom udjelu odumrlih biljnih organa, vrste koje u bilo kojim dijelovima sadrže velik udio izrazito zapaljivih komponenti kao što su voskovi, terpenteni ili različita biljna ulja. Dobar indikator za sadržaj eteričnih ulja u biljkama je izražen specifičan miris kada se list protrlja među dlanovima. Generalno je preporučljivo izbjegavati crnogorične vrste od kojih su neke relativno lako zapaljive zbog sadržaja smole, ali i zadržavanja suhog organskog ostatka. Kao iznimka identificiran je vertikalni čempres, a razlog tome može biti u gustoći njegove krošnje te sadržaju vlage u ljuskicama te posebnu pažnju treba posvetiti istraživanjima otpornosti zapaljenja sa tom vrstom
savjetuje Fran Poštenjak, vlasnik i direktor tvrtke Arboring.
Prije same sanacije opožarenih površina potrebno je pregledati stanište i uzeti uzorke tla za daljnju analizu. Nakon obrade, ukoliko je došlo do znatne devastacije staništa i erozije tla sade se takozvane pionirske vrste. To su vrste koje su otporne na teške stanišne uvjete, a njihova uloga je priprema staništa za vrste koje su vrijednije po različitim karakteristikama. U idealnom slučaju, ako požar nije devastirao stanište moguće je posaditi vrste koje čine tako zvanu klimatogenu vegetacijukao što su na primjer hrast crnika Quercus ilex L. ili hrast medunac Quercus pubescens Willd. te ostale prateće vrste koje se prirodno razvijaju u području Submediterana i Eumediterana.

Obnova opožarenih područja postiže se obnovom vegetacije bilo sjemenom, sadnicama ili kombinirano, a izbor načina i vrijeme obnove nije svugdje istoznačno. Ono ovisi o području i o zoni. U panonskom području lužnjaka nećemo to raditi zimi za smrznuta tla i niskih temperatura već tijekom vegetacije u proljeće ili jesen, i obrnuto u zoni crnike u Mediteranu te poslove ćemo obavljati već u kasnu jesen pa sve do ranog proljeća. Sadnju je najbolje obaviti prije perioda izraženih oborina te je svakako potrebno izbjegavati sadnju za vrijeme sušnog perioda zbog relativno malog volumena korijena koji može crpiti vodu. Sušni period može prouzrokovati nepovratni kolaps biljke zbog nedostatka vode
ističe poduzetnik Fran Poštenjak te naglašava da je obnova opožarenih površina dugotrajan i financijski veoma zahtjevan proces te sve aktivnosti moraju biti promišljene i veoma pomno planirane.
Akcije u kojima se doniraju borovi daju nadu i poticaj da se krene u revitalizaciju opožarenih područja, ali prvenstveno sa prikladnim bjelogoričnim vrstama. Međutim, odgađanjem aktivnosti stvari se samo pogoršavaju jer se na taj način pogoduje širenju različitih degradacijskih stadija šuma koji sadrže puno gorive materije i potrebno je puno ulaganja i truda da ih se sanira. Izlaz iz jalove situacije moguć je na način da se općim konsenzusomi zajedničkim snagama što struke, što države, pa kroz edukaciju i djece, i svih građana koji direktno ili indirektno imaju koristi od šuma, a neke koristi su i pročišćavanje vode, zraka i ugodan okoliš koji pogoduje razvoju turizma, krene u obnovu opožarenih područja i općenito kultiviranje okoliša gospodarskim aktivnostima. Poticanje gospodarske aktivnosti od izrazitog je značaja jer je na taj način moguće oplemeniti prostor i priskrbiti sredstva za održavanje okolnog prostora što prirodnog što antropogeniziranog. Sve aktivnosti koje bi se provodile mogu se financirati iz različitih izvora te je od izrazite važnosti u njih uključiti i turiste koji bi se na taj način upoznali sa bogatom tradicijom naših krajeva koja ignoriranjem polako, ali sigurno, tone u zaborav
analizira i savjetuje prvi doktor za drveće Fran Poštenjak.

Komentari

komentara