Objavljeno: Wed, Aug 9th, 2017

Ka kultura u Tučepi: „Taksimetar“ – čudo kKuTz-a u zaselku Podpeć

Premda obiluje humornim scenama „Taksimetar“ je slojevita, socijalno angažirana predstava koja publici, u konačnici, ipak ne podilazi

  • Tekst i foto JL

Da smo i platili, po bilo kojoj tarifi ugrađenoj u „Taksimetar“ teatra Exit, ne bismo ni trenutka požalili. Ali Ka kultura u tučepskim zaselcima svojim posjetiteljima, a njih je svakim događanjem 12. sezone (dosegnula je respektabilnu razinu kvalitete sadržaja kao malo koji ljetni festival kulture) sve više, ne naplaćuje ništa već daruje sve više. Četvrto ovosezonsko događanje u bajkovitom zaselku Podpeć, na čudesno intimnu scenu dovelo je predstavu „Taksimetar“ (tekst Goran Vojnović, adaptacija i režija Matko Raguž) sa uvijek sjajnim Zijadom Gračićem i mladim Robertom Budakom koji je transformirajući se u 11 različitih likova naprosto oduševio. Premda obiluje humornim scenama „Taksimetar“ je slojevita, socijalno angažirana predstava koja publici, u konačnici, ipak ne podilazi izazivanjem smijeha kao jamstvom za očekivani veliki aplauz. Veliki pljesak, buran – rekli bismo, ovacija na kraju predstave ipak je pohvala kvaliteti i uvjerljivosti a ne karikiranju. Što se događa taksistu na ulicama Zagreba dok se u njegovom taksiju vozi mnoštvo različitih karaktera, od konceptualnog umjetnika preko tajanstvene dame koja to nije, novopečenog japija i bivšeg pankera, neiskusnog svećenika, pasioniranog demonstranta, starog, usamljenog profesora marksizma te drugih likova kroz koje se zrcale problemi i frustracije vremena u kojem živimo.(teatarexit.hr). Stoput Bravo! za „Taksimetar“, za suptilnog Gračića i ekspresivnog Budaka.

Bravo i ovoga puta za Ka kulturu, za Ivicu Mijačiku koji je, kako to i dolikuje, zajedno s Ružanom Kovač uveo publiku u čudesnu večer u Podpeći i zahvalio sponzorima zahvaljujući kojima nitko nije morao voditi brigu što pokazuje Ka kulturni taksimetar. Posebno bravo za glazbeno predjelo. Za maestra Hakana Ali Tokera, svjetskog glazbenika, koji je fascinantnim improvizacijama na harmonici i lakoćom interakcije s publikom Podpeć dignuo za još „nekoliko metara“ nadmorske visine. Čudo KkuTuz-a, u nedjelju 6. kolovoza 2017. godine gospodnje, u zaselku Podpeć.

Drago mi je da smo opet u tučepskim zaselcima. Mislim da smo, kao Teatar Exit, bili već osam puta na ovom festivalu kulture. Gotovo sve predstave Teatra Exit ovdje su odigrane što mi je jako drago. Ova Mijačikina inicijativa je fantastična. Oživljavanje starih zaselaka, vraćanje korijenima, smatram jako bitnim, a svi naši ljudi koji su tu bili bilo kada vraćali su se oduševljeni. Kao da smo se nakratko vratili u neko drugo vrijeme. Te kuće, ti zidovi i Biokovo iznad nas, ta snaga – a more ispod nas, specifično je i vrlo snažno kao slika ali i kao doživljaj. Mislim da u ljudima još uvijek postoji želja doživljavanja iskonskog osjećaja, a upravo s tom planinom iznad i morem ispod otvara se ta mogućnost i publika to zna. Fantastično je kako dobro funkcioniraju i predstave koje traže vrlo čvrste gabarite u zatvorenom prostoru, koje zahtijevaju savršeno osvjetljenje, „sviranje“ na vrlo tankim žicama, a ovdje ničega od toga nema i kada dođeš ništa od toga niti ne zahtjevaš. Ovo drugo što imaš, a nemaš u zatvorenom teatru, ovdje nadoknađuje na fantastičan način – otvara neku novu dimenziju i to je fantastično
rekao nam je Matko Raguž, redatelj predstave.

Moram priznati da se osjećam jako ugodno, skoro kao da sam već domaći, i odazivam se na svaki poziv našeg prijatelja Mijačike. Posebno mi je drago što sam ovoga puta ovdje s Matkovom predstavom i Teatrom Exit. Stvarno sam imao tu sreću da se, nakon niza godina, pojavim u jednom projektu Exit-a. Što se tiče ovih večeri možemo samo ponoviti da su to toliko vrijedne stvari, što se tiče kazališta, turizma, ali i druženja – povezivanja ljudi, da ih treba štititi i njegovati, te da ih treba bendirati
kazao je Zijad Gračić, a Robert Budak, kojemu je ovo prvi susret s tučepskom ka kulturom, nije krio oduševljenje.
Kada me Matko pozvao i kada sam vidio tekst prema kojemu bih ja trebao odigrati 11 različitih likova rekao sam u sebi: ma daj bježi, kako ću ja to. Počeo sam raditi plan u glavi kako to izvesti, ali nekim prirodnim, što je u kazalištu jako važno, neforsiranim zajedničkim radom Matka, Zijada i mene osjetio sam se opuštenim i sve se počelo slagati poput lego kocki. Sve se posložilo i u konačnici je bilo jako lijepo raditi na ovoj predstavi. A Tučepi. Tučepi su „mrak“. Do sada sam čuo samo legende o ovom festivalu. Matko i Zijad su često pričali o Mijačiki i Ka kulturi u tučepskim zaselcima, ali nisam znao što mogu očekivati. Došli smo tu i…, bogme oduševljen sam. Na prvi pogled nisam vjerovao da ovo može funkcionirati, uhvatio me strah, ali Zijad je rekao: ne, ne – moramo sad odigrati. I na kraju – uistinu sam oduševljen
kazao je Robert koji uskoro treba diplomirati na akademiji.

Oduševljenje – to je ta riječ. A oduševio je i chef Vice Bušelić bronzinom. Izvrsna janjetina s bižima, mitska marenda makarskog primorja uz svirku i pjesmu tučepskih glazbenika, nakon besplatne vožnje kulturnim taksijem mitskim podbiokovskim krajolikom savršeno je zaokružila večer i prepustila posjetitelje ljubaznim domaćinima otvorenih vrata. Druženje, to je netko već spomenuo, povezivanje ljudi – hvala na gostoprimstvu i otvorenim srcima Vinka i Marka Pašalića i još jednog  Marka Pašalića i Josipa Mrvelja.

A mi se pripremimo za velikog Zvonka Bogdana i sedam tamburaša.
  • Zaselak: Srida Sela (Moča), 11. kolovoza 2017.(petak)
  • Koncert: Zvonko Bogdan & sedam tamburaša

Komentari

komentara