Objavljeno: Pon, stu. 26th, 2018

Kus Njega – Tučepi: Dominik Glučina – Buco „Donirao duhovne organe“

… slike različitih tema i formata i ponudio posjetiteljima da ih, onu koja im se najviše svidi, slobodno uzmu – prisvoje i odnesu sa sobom

  • MP

Posjetitelji treće večeri 12. sezone kulturnih druženja u kultnoj tučepskoj konobi – galeriji Kus Njega, u petak – 23. studenoga, imali su privilegiju biti dijelom uistinu jedinstvene i neponovljive izložbe makarskog Umjetnika Dominika Glučine – Buce. Izložba slika pod nazivom „Doniranje duhovnih organa“, prvenstveno po zamisli i realizaciji, doista je, usudili bismo se kazati, jedinstven događaj ne samo na lokalnoj, već i nacionalnoj (a možda i šire – to trebaju ocijeniti pedantniji kroničari kulturnih zbivanja) kulturnoj sceni, i o tome će, posve izvjesno, još biti riječi. Dominik je, naime, položio svoje „tijelo“ (ustvari zatvorena slikarska mapa) unutar kojeg – koje, je smjestio svoje radove –  slike različitih tema i formata i ponudio posjetiteljima da ih, onu koja im se najviše svidi, slobodno uzmu – prisvoje i odnesu sa sobom.

Radi se o 40-ak organa – odnosno slika izrađenih u akril tehnici i na raznim podlogama, a već po naslovima, temama i stilskim obilježjima, razaznaje se raskošni i originalni umjetnički timbar, bogat slikarski opus, rafiniran crtež, osjećaj za boju, modernu kompoziciju i perspektivu, s čime slikar postiže efektnu lepezu izražajnosti i potvrđuje svoj briljantni talent. Pri tom, važno je naglasiti, Slikar ne robuje i ne želi robovati bilo kojem slikarskom principu ili kanonu, već slijedi svoj umjetnički instinkt. Taj instinkt ga razigrano vodi kroz mnoge izazove sadašnjih i ranijih slikarskih epoha uključivo apstrakciju, ekspresionizam, tehnike kolaža, hiperrealizma i nadrealizma, kubizma, fovizma, te grafičkog dizajna s kojim se i profesionalno bavi. On sam s oduševljenjem i radošću pristupa podlozi, želeći izraziti sebe i ostvariti puninu svoje slikarske zamisli, a u žarištu te zamisli kriju se poriv i želja da se slikanjem izbjegnu, preskoče ili čak sruše sve prepreke koje nas sputavaju da dišemo punim plućima – živimo kao slobodni ljudi dostojni ljubavi i sreće
kazao je Vojo Malešević, „privatni pjesnik“ konobe Kus Njega – kako se duhovito izrazio domaćin Damir Tomić, predstavljajući autora i samu zamisao izložbe.
Radost i igra nameću se tako kao, ako ne jedini – onda jamačno najvažniji čimbenici obogaćivanja, štoviše i spašavanja života od bolesti kojim ga naša civilizacija – nazvana i civilizacija smrti, plaši i prijeti. Zato se slikar u svojim djelima trudi i prosvjeduje protiv svega što nas otuđuje, rastužuje, umanjuje, izjeda i iskorištava, ali i – u skladu sa svojom plemenitom prirodom, na tome ne ostaje nego nudi i lijek: simbolično donira sebe, točnije – svoje organe, još točnije – duhovne organe i Vi ih, molim, rado uzmite, presadite u sebe i vjerujte mi – meni liječniku, ljekovito je!
zaključio je svoj nadahnuti uvod Vojo Malešević.

I u pravu je Malešević kad kaže da je riječ o „prosvjedu“. Ne onom običnom, nerijetko banalnim razlozima isprovociranom, već duboko iskrenom prosvjedu protiv metastaziranja društvenih, moralnih, vrijednosnih i inih izopačenosti koje nas polako ali sigurno uvlače u sivilo površnosti sve dok nas, u konačnici, ne proguta posvemašnja tmina sebičnosti. I zato Glučina donira upravo taj dio sebe, upravo te organe koji na osobit način dopiru u podsvijest i imaju potencijal mogućeg buđenja svijesti. A to nam svima treba, priznali mi to ili ne. Prepoznao je to i Damir Tomić, domaćin izložbe zahvalivši svim posjetiteljima na dolasku, ali prvenstveno zahvaljujući Dominiku Glučini zato što je Buco – umjetnik koji uistinu ima što donirati.

Damir je zahvalio svima, a ja moram zahvaliti njemu, jer on i Edita su glavni „krivci“ za ovaj moj čin. Pojavljivanje u javnosti meni je stvarno razgolićavanje i zato je ovaj „goli ja“ sakriven iza boja. Koncept doniranja isto je malo laž, zato jer meni te slike, čim izađu iz glave i postanu materijalne više nisu moje vlasništvo – već su Vaše. Osim onih koje su već obilježene – koje su već presađene. Otraga je naljepnica: uspješno presađene – a nisu po zidovima – nisu na taj način prezentirane, isključivo zato što vas to stavlja u položaj samo promatrača, a meni je bitno da Vi malo to i dirate, da svašta s njima radite, ne bi li prepoznali onu koja je Vaša. Tako da, evo, izložba je otvorena
kratko je kazao Dominik Glučina Buco, otvorivši svoje „tijelo“ i ponudivši svoje duhovne organe koji su, potom, vrlo brzo presađeni – našli svoje nove vlasnike.
Za glazbeni dio programa otvorenja ove iznimne, duhovno humanitarne, izložbe pobrinuli su se izvrsni Bojan Mileta (glas) i Ivo Babić (klavijature), a tijekom trajanja presađivanja organa prikazana je video animacija usađivanja organa u Dominikovo tijelo koju je realizirao Krešimir Žantić. Nekako po Kus Njegovom običaju iz kužine se potom začula spontana klapska a cappella, a iz teće, na uvijek bogatom stolu,  proširio se miris “fažola na brujet” spravljenog u kužini Dragana Puharića.

Komentari

komentara