Objavljeno: Ned, sij. 13th, 2019

Lesepijski migranti – Nove ribe Jadranskog mora (2)

U skupini najbrojnijih pridošlica, takozvanih lesepsijskih migranata- riba koje su kroz Suez iz Crvenog mora doselile te uspostavile populaciju u Jadran i dvije su srodnice domaćeg škarma

  • Tekst Šime Duvančić

Od trenutačnog broja od 434 zabilježenih vrsta i podvrsta riba u Jadranu, njih 31 su u njega došle u posljednjih dvadesetak godine. Dok dio njih za sada samo povremeno zalazi u njega, neke su se već naselile i žive u Jadranu. U skupini najbrojnijih pridošlica, takozvanih lesepsijskih migranata- riba koje su kroz Suez iz Crvenog mora doselile te uspostavile populaciju u Jadran i dvije su srodnice domaćeg škarma. U gornjim slojevima južnog Jadrana udomaćile su se tupousna barakuda (Sphyraena chrystaenia) i žutousna barakuda (Sphyraena viridensis).

Prva se pojavila tupousna barakuda (crtež br. 1) kojoj je donja vilica malo izbačena, čemu i duguje ime. Po svemu ostalom je skoro identična škarmu. Naraste do 30-tak centimetara dužine i pola kilograma težine. Za sada samo u južnom Jadranu, u velikim jatima obitava na dubinama do 50 m, mlađi primjerci uglavnom u plićacima. Hrani se pri dnu uglavnom sitnom ribom te račićima.  Meso tupouste barakude je ukusno, no zbog još uvijek male brojnosti gospodarski značaj joj je slab. U slučaju da joj se poveća brojnost njen gospodarski značaj bi mogao biti lokalnog karaktera.

Iako se pojavila nekoliko godina kasnije, žutousna barakuda (slika br. 1) se ne samo više razmnžoila od tupousne nego je naselila naše more sve do Istre. Osim po boji usana, čemu duguje ime, najviše se o škarma razlikuje po tome što kod žuotuste prednji i stražnji rub predškržnog poklopca nema ljuske. Kod mlađih primjeraka te su razlike jedva primjetne, ali oni znaju biti zelenkaste do tamno žuto obojeni, kao ni jedna druga vrsta škarma.  Najveća žutousna barakuda ulovljena do sada kod nas je bila teška 8,2 kg, a narasti može do 130 cm i preko 10 kilograma. Hrani se uglavnom ribom, ali i glavonošcima te rakovima. Obitava uglavnom u višim slojevima mora, najradije na područjima jakih kurenata i u blizini podmorskih grebena, a mlade jedinke blizu obale. I ova je barakuda iznimno brza i agresivna pa zbog brojnosti čini priličnu štetu udičarima, posebno onima koji lignje i ribe love panulavanjem. Gospodarski značaj bi joj zbog ukusnog mesa mogao biti pozitivan ali lokalnog karaktera.  Iako je u istočnom dijelu Sredozemnog mora značajna koćarska lovina, vjerojatno nikakav gospodarski, a najvjerojatnije ni ekološki, učinak neće imati pojava afričkog kostoroga (Stephanolepis diaspros) u Jadranu. Za razliku od domaćeg kostoroga, prvo leđno peraje mu je od samo jedne čvrste bodlje, a druga leđna peraja često ima izduženu nit.

Afrički kostorog (crtež br. 2) naraste do 25 cm dužine, tijelo mu je smeđe do maslinasto sive boje, često s tamnim točkicama ili prugama. Ova pridošlica iz Crvenog mora hrani se sitnim mekušcima iz dna. Do sada su u Jadranu ulovljena po jedna u južnom i sjevernom dijelu. Blizu obale naseljava kamenito dno prekriveno vegetacijom.

Vjerojatno balastnim vodama u Jadran su iz Atlantika dospjeli morski vepar (Plectorhinchus mediterraneus) i čarobni patkokljunić (Facciolella oxyrhyncha), a iz Pacifika patuljasti patkokljunac (Elate ransonnettii). Plectorhinchus mediterraneus, morski vepar (crtež br. 3) duguje naše ime tome što proizvodi zvuk sličan roktanju. Sivo ljubičaste je boje i naraste do 80 cm. Hrani se beskralježnjacima, uglavnom račićima. Jestiva je, na područjima gdje je učestala, ima ribarstveni značaj, u Jadranu zbog rijetkosti za sada ne.

Patuljasti patkoglavac slika br. 4) ima velika usta s donjom izduženom vilicom s malim zubima, oči su mu smještene na gornjoj strani glave, pa izgleda poput patke čemu duguje ime. Boje je žućkasto- smeđe do kremaste s raspršenim crnim mrljama i točkama na tijelu čija dužina može biti do najviše 19 cm. Pridnena je vrsta koja živi na pjeskovitim i muljevitim dnima do maksimalno 53 m dubine. Hrani se beskralježnjacima i sitnim ribama. U zemljama gdje je autohtona vrsta lovi se koćama i ima neznatan gospodarski značaj.  Slična usta, ali bočno postavljene oči i tanje te do 65 cm dugačko tijelo, nalih jegulji, ima čarobni patkokljunić (crtež br. 5). Boja mu je srebrnkasta, na stražnjem dijelovi tamni. Hrani se na dnu uglavnom rakovima desetoronošcima. Zalazi do 730 m dubine, mlađi su pliće. Nema gospodarskog značaja.

  • (nastavlja se)

Vezani sadržaj: Lesepijski migranti – Nove ribe Jadranskog mora (1)

Komentari

komentara