Objavljeno: Uto, sij. 8th, 2019

Lesepsijski migranti – Nove ribe Jadranskog mora (1)

koje su kroz Suez iz Crvenog mora dospjele u Sredozemlje. Čak tri od njih su uspostavile populaciju u južnom Jadranu

  • Tekst Šime Duvančić

Tropikalizacija, povećanje temperature mora, ma koliko bilo jedna primjetno, uzrokovalo je dolazak i naseljavanje u Jadran riba iz toplih more. Tako je samo od početka ovog desetljeća do danas u Jadranu zabilježena nazočnost dvadesetak novih vrsta. Većina njih stigla je prirodnom migracijom, neke su zalutale, a neke su u naše more dospjele bijegom iz akvarija i uzgajališta. Dio njih je stigao u balastnim vodama prekooceanskih brodova, a dio prateći brodove na dalekom putu. Najveću skupinu od čak 14 vrsta među njima čine takozvani lesepsijski migranti- ribe koje su kroz Suez iz Crvenog mora dospjele u Sredozemlje. Čak tri od njih su uspostavile populaciju u južnom Jadranu. To su plavotočkasta trumpetača (Fistularia commersonii), tamna mramornica (Siganus luridus) i srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceratus).

Plavotočkasta trumpetača (Fistularia commeronii) (slika br. 1) ima jako izduženo tijelo i glavu. Gubice su joj cjevaste i duge, s malim zaobljenim ustima na vrhu, poput trube, čemu duguje dio imena. Drugo je dobila po tamnim, najčešće plavim točkicama na leđima, dok joj je ostatak tijela bez ljuski sive do maslinasto zelene boje. Naraste do 160 cm. Samostalno ili u manjim skupinama živi uglavnom blizu podvodnih grebena do dubine od 130 m, ali se zadržava i na plitkim pješčanim područjima. Ovaj se izrazito brzi grabežljivac uglavnom hrani gospodarski važnim vrstama kao što su girovke, bukva, trlje blatarice te inćuna, glavoča i srdele, pa su moguće negativne posljedice na lokalne populacije tih riba.

Tamna mramorica (Siganus luridus) zajedno sa „sestrom“ bodljikavom mramornicom (Siganus rivalatus) preotimajući hranu u istočnom su dijelu Mediterana već potisnule autohtonu vrstu salpu (Sarpa salpa) te smanjile njezinu brojnost kao i vertikalnu rasprostranjenost, što bi se moglo desiti i u Jadranu. Tamna mramornica (sl. br. 2) ima visoko, eliptični i bočno spljošteno tijelo u koje su usađene sitne ljuske. Sve bodlje joj imaju blagi otrov! Boja joj je šarena poput mramor tamno smeđa do maslinasto zelena sa žućkastim mrljama na perajama. Naraste do 30 cm, ali joj je lovna dužina između 11 i 22 cm. Mladi u većim, a stariji primjercima u manjim jatima uglavnom se hrane smeđim algama na obraslom kamenitom i pjeskovito- kamenitom, ponegdje i koraljnom dnu.

Bodljikava mramornica (sl.br. 3) je sivozelene do smeđe boje na leđima,  svjetlo smeđe do žute na trbušnom dijelu. Na bokovima su uočljive blijede žuto- smeđe linije. Naraste do 27 cm. Drže se u plovovima, mlade su u vrlo velikim. Najradije se hrane algama Ulva spp i Hypnea spp na pješčanom dnu u plićim vodama.

Od bodljikave mramornice puno je opasnija srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus). Njeno meso sadrži tetraodotoksin, otrov 1250 puta jači od cijanida, za kojeg nema protuotrova! Ovu ribu (sl.br. 4), u cijelom svijetu poznatu pod japanskim imenom fuga, lako je razlikovati od svih ostalih, čak i druge napuhače koja živi u Jadranu- četverozupke. Osim što napuhana nije posve oblika kugle, od rodice i ostalih jadranskih riba se najviše razlikuje po širokoj srebrnoj pruzi na boku, a kojoj duguje naše ime. Ta se pruga proteže od usta do repne peraje. Ispod očiju također ima područje srebrne boje. S gornje je strane zelenkaste boje sa smeđim i crnkastim točkama dok joj je trbuh je bijeli, a osnovica prsnih peraja crnkasta. Koža joj je glatka, bez škljušti, fino isprugana i prekrivena sluzi, koja je također otrovna. Najveća ulovljena dosad težila je 7 kg i bila dugačka 115 cm. Srebrnopruga napuhača  ima visoku stopu razmnožavanja te negativno utječe na ribarstvo u Sredozemnom moru. Kida ribarske mreže te grize ulovljene ribe u mrežama.

  • (nastavlja se)