Objavljeno: Sub, kol. 18th, 2018

Makarska: Arheološko istraživanje kod crkve Sv. Petra

Tijekom ovoljetne kampanje otkriveni su temelji arhitekture u dužini od oko 20 m, a čije istraživanje umnogome otežava destruktivno korijenje borova

  • Tekst i foto JL

U tijeku je 7. arheološko – istraživačka kampanja na lokalitetu oko crkve na poluotoku Sv. Petar koju, sredstvima Grada Makarske i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, provodi arheolog Marinko Tomasović, ravnatelj Gradskog muzeja Makarska. Istraživanja su započela još 2011., a ovogodišnja kampanja početkom srpnja što do sada nije bio običaj budući su se iskopavanja vršila tijekom rujna ili listopada. Razlog ovom ranijem početku je očekivanje zaštitno arheološkog istraživanja crkve sv. Martina u Kotišini, kao i utrošak sredstava Ministarstva kulture, dodijeljenih za istraživanje na Sv. Petru, koja moraju biti realizirana ranije nego inače. Trenutno se radi na daljnjem otkrivanju zidova kasnoantičke utvrde koja se pruža u smjeru istoka.

Otkriveni ostaci (2018.) kasnoantičke arhitekture utvrde u svom istočnom pružanju na zaravni Sv. Petra

Tijekom ovoljetne kampanje otkriveni su temelji arhitekture u dužini od oko 20 m, a čije istraživanje umnogome otežava destruktivno korijenje borova. Riječ je o arhitektonskim ostacima utvrde koja je podignuta početkom 6. stoljeća u sustavu Justinijanovog  limesa – obrane u ratu protiv arijanskih Gota. Bizantski car Justinijan, branitelj pravovjernog kršćanstva, preferirao je obnavljanje –  utvrđivanje već ranije postojećih utvrda, strateških mjesta koja su bila aktivna u prapovijesti. U tom je ratu, 548. godine, stradala i Makarska koju su Goti opustošili i razorili – iako je danas teško utvrditi o kakvoj vrsti i opsegu razaranja je riječ. Utvrda na Sv. Petru je bila izrazito aktivna između 520-e i 548-e, jer je osim vojne postaje bila i pribježištem za stanovništvo rimskog Mucuruma koji se nalazio na prostoru podnožja današnjeg grada. Utvrda je imala i velik strateški značaj kao osmatračnica zbog mogućnosti promatranja kopnenog i morskog prostora od Splitskih vratiju, pa sve do jugoistoka odakle su informacije dolazile od utvrde Gradac na Osejavi s koje se moglo kontrolirati južno područje – ušće rijeke Neretve i Pelješko – hvarski kanal. Jednako tako i prostor grada je bio „kao na dlanu“ koji se doživljaj, zbog današnje vegetacije,  znatno umanjio. Ove karakteristike, kao i činjenica kako se lokalitet Sv. Petar nalazi 31 m nm/v izravno nad morem, čine ga jednim od najatraktivnijih uzdignutih arheoloških lokaliteta na istočnoj obali Jadrana. Osobito je njegov kontinuitet navratio pozornost stručne javnosti.

Ostaci kasnoantičke arhitekture utvrde otkriveni 2017. na zapadnoj strani zaravni i pokriveni zaštitnim geotekstilom prije konzervacije. Uokolo je istraženo srednjovjekovno groblje

Osim vidljive kasnoantičke arhitekture, koja će se konzervirati u sklopu arheološkog parka, treba obratiti pozornost i na njegovu dublju slojevitost. Uoči istraživanja njegov voditelj Marinko Tomasović pretpostavio je zasnivanje položaja najranije u drugu polovinu 2. tisućljeća pr. Kr., odnosno u kasno brončano doba. Već prve godine istraživanja potvrdio je kako se radi o dosta starijem položaju, iz druge polovine 3. tisućljeća, odnosno prijelaza iz eneolitika (bakrenog doba) u brončano doba.

Ostaci kasnoantičke arhitekture sjeverne prostorije utvrde otkriveni 2011. i 2014. i pokriveni zaštitnim geotekstilom. U pozadini je zid kojega su podigli Venecijanci 1647. nakon što su osvojili Makarsku od Osmanlija i porušili utvrde grada

Marinko Tomasović: Lokalitet Sv. Petar zasnovan je u drugoj polovini 3. tisućljeća prije Krista

Za Sv. Petar je značajno to što je u ranijem rimskom razdoblju, od 1. do 4.-5. st., ali i u kasnoantičkom u 5.- 6. st., Makarska bila najrazvijenije rimsko naselje između Cetine i Neretve. U ranijem rimskom razdoblju na Sv. Petru i nije bilo toliko života.  Od brojnih nalaza većina se odnosi na keramičko posuđe. Svega jedan minorni dio, približno oko 0,5 – 1 %, otpada na keramiku 1.- 4. stoljeća. Međutim, lokalitet Sv. Petar je puno stariji. Zasnovan je u drugoj polovini 3. tisućljeća prije Krista, dakle negdje između 2500-e i 2200-e godine. U to vrijeme je zasnovano kao naselje. Tu su nađeni iznimno brojni keramički nalazi koji se nalaze u škrapama ispod ove arhitekture, a sama arhitektura je legla na jedan grčko – helenistički sloj. Putem fine helenističke keramike nađene na Sv. Petru, koja je uvezena iz Starog Grada ili Visa, a koju su lokalni Iliri kupovali ili mijenjali za svoje proizvode, upravo se dokazuje i jako razvijeno i korišteno naselje u stoljećima prije rimske prevlasti. Na to razdoblje izravno je sjela kasnoantička arhitektura. Dakle, na Sv. Petru nema ostataka arhitekture iz ranijeg rimskog razdoblja.
pojašnjava arheolog Marinko Tomasović.

Otkriveni ostaci arhitekture (2018.) u svom istočnom pružanju na zaravni Sv. Petra. U prvom planu je istraženi dio zida 2017. i pokriven geotekstilom

Groblje na sv. Petru

Područje Sv. Petra od srednjeg vijeka je korišteno i kao groblje. To se groblje, na temelju do sada istraženih 20-ak grobova, može vezivati za kontinuitet crkve Sv. Petra koja je podignuta u 6. stoljeću kao ranokršćanska (Justinijanove utvrde uvijek su imale i sakralni objekt). Car Justinijan je bio pravovjerni kršćanin, za razliku od Gota koji su bili arijanci (heretici).  Taj položaj koristili su, u 15. stoljeću i redovnici Augustinci. Vjerojatno dio grobova pripada toj redovničkoj zajednici. Od konca 15. stoljeća, dakle od početka osmanskog razdoblja,  položaj se koristi kao jedno od gradskih grobalja. Jedno groblje je bilo kod franjevačke crkve – unutar i izvan nje, a nešto kasnije bila su gradska groblja i u crkvi Sv. Marka i Sv. Filipa, kao i ovo groblje na Sv. Petru. Od  zabrane francuske vlasti 1808. o ukopavanju u naseljima i u crkvama, kada su se groblja morala izmjestiti izvan naselja, do utemelja današnjeg groblja Sv. Križa 1832. groblje na sv. Petru bilo i jedino groblje u gradu.

Otkriveni ostaci arhitekture (2018.) u svom istočnom pružanju na zaravni Sv. Petra. U prvom planu je jedna od gomila kamenja sakupljenih tijekom istraživanja prethodnih godina

Tomasović: U vrijeme kuge na prostoru oko crkve Sv. Petra nije bilo  ukopa

U Makarskoj postoji jedna posve pogrešna, neutemeljena predaja da se na prostoru oko crkve Sv. Petra ukapalo u vrijeme kuge. U tom vremenu tu nisu bili nikakvi ukopi, jer bi bilo previše složeno i opasno okužena tjelesa dovlačiti iz grada na ovaj uzdignuti lokalitet. Uostalom, u vremenu kuge nikada se i nije pokapalo na postojećim grobljima. Najveća kosturnica umrlih od kuge 1815. je u podnožju Sv. Petra – kod restorana Plaža, a druga veća kosturnica je bila na prostoru autobusne postaje kod Srednje škole – jugoistočno od današnjeg gradskog groblja.
Tijekom Drugog svjetskog rata zaravan Sv. Petra je korištena i kao groblje vojnika Wermachta. Ekshumacijom grobova od strane PP Makarska, kojoj je, kao arheolog, nazočio i Marinko Tomasović, početkom 2012., pronađeno je oko 40 kostura, pokopanih mahom u drvenim ljesovima. Groblje je bilo vezano za njemačku vojnu posadu u Makarskoj, a bolnica je bila na prostoru današnjeg hotela Park. Prema svjedočenjima nekih od očevidaca groblje je bilo obilježeno križem još neko vrijeme nakon prestanka rata, da bi kasnije bilo posve zametnuto i o njemu se tek potajice govorilo. Svakako, zaborav je bio posve u skladu tadašnjeg dekreta jugokomunističkih vlasti o uklanjanju svih oznaka grobalja i pojedinačnih grobova neprijateljske vojske. Vrijeme Drugog svjetskog rata ujedno je i posljednje korištenje zaravni na Sv. Petru kao groblja.

Dio arheološke ekipe na istraživanjima lokaliteta Sv. Petar 2018.

Komentari

komentara