Objavljeno: Wed, Dec 14th, 2016

Mate Jujnović: SDP nije mogao goreg čovjeka staviti za gradonačelnika Makarske!

Tvrdim to otvoreno i reći ću mu to u oči. U SDP-u ima dobrih ljudi, krasnih ljudi, a kako je on došao tu – ne mogu shvatiti

  • Tekst i foto JL
[K]ako se sada čini svi planovi aktualne makarske gradske vlasti vezani za korištenje Merkura 5 – bivše upravne zgrade Metalplastike stavljeni su „na čekanje“. Iako svojedobno najavljivan kao „riješen problem“ (vidi: Tonći Bilić: Ova gradska vlast započela je procese koji ne smiju biti zaustavljeni) slučaj Merkura 5 opet je aktualiziran (vidi: Mate Jujnović: Dok sam ja živ Grad Makarska neće nasilno ući u zgradu Merkur). Obećanja dogradonačelnika Miroslava Družijanića o prostorima za kulturne udruge kao i preseljenje Gradske knjižnice, pripreme kojega su već poodmakle i za koje potrebe su, navodno, zaposlena dva djelatnika – pripravnika, u svjetlu najnovijih zbivanja ipak bi se možda, u konačnici, mogla svesti pod narodnu: račun bez krčmara. Ili pak obećanje- ludom radovanje, a sve ostavlja dojam kako je riječ o još jednom u nizu poskliznuća na terenu imovinsko-pravnih dubioza koje polako postaju zaštitnim znakom, modus operandi trenutne gradske uprave predvođene gradonačelnikom Tonćijem Bilićem. Za „buđenje iz sna“ o Merkuru 5 ovih se dana pobrinuo Mate Jujnović, vlasnik tvrtke Promet Makarska, koji je upravo zbog vlasničkih odnosa, ne samo zgrade već i cijele čestice, u sporu s gradskim vlastima.

  • Što je povod najnovijeg zaoštravanja odnosa između Vas i Grada Makarske?

U petak, 9. prosinca, ujutro vidio sam da stavljaju struju na našu kuću, Merkur 5, koja je vlasnički sporna budući je ušla u temeljni kapital tadašnje Metalplastike, a Grad Makarska tvrdi da je njihova i pravi sporazum s tadašnjim vlasnikom jer je to predviđeno kao sportsko-rekreativna zona. Nije tu mogao graditi i nije mogao izvršiti uknjižbu tih čestica. Na kraju su ga prisilili da im da jednu šesnaestinu, s tim da oni njemu daju sve ostalo kako bi se mogao uknjižiti, ta da zemljište prenamjene u građevinsku zonu. O tome je postignuta sudska Nagodba u travnju 2013. To se događalo za vrijeme HDZ-ove vlasti. Međutim, vlast se promijenila. Gradonačelnik i aktualna vlast to ne priznaju tu sudsku Nagodbu, već su se uknjižili na svu zemlju gdje se nalaze i moje dvije druge zgrade. U vlasništvu su moje tvrtke Jujnović d.o.o. koja je kupila od Merkura 5, a Merkur je kupio od Metalplastike u stečaju i to je sve jedan kroz jedan. Međutim Grad nasilno to želi oteti.

  • Povijest vlasničkih odnosa Merkura je očito vrlo kompleksna

Tu zgradu su oteli obitelji Pavlinović još 1941. godine, za vrijeme NDH, kada je ta obitelj bila politički nepodobna. Došla je potom Jugoslavija. Jesu li i tada bili nepodobni? Zašto nisu vratili tu imovinu Pavlinovićima? Nisu, zadržali su je. Došla je i današnja Hrvatska. Jesu li i sada nepodobni – nisu im vratili, ali je 1992. i 1994. Potvrdom Hrvatskog fonda za privatizaciju, tijekom pretvorbe Društvenog poduzeća u Dioničko društvo, dano Metalplastici na korištenje i ušlo je u njihov temeljni kapital. Zgrada Merkura u vrijednosti od 172.900 tadašnjih DEM i zemljište u vrijednosti 887.700  DEM. Znači nešto više od tadašnjih milijun njemačkih maraka. Sada Grad Makarska opet to traži nazad i opet otimačina kao što je bila 1941. Vlasnik Merkura, od kojega sam ja kupio zemljište i zgradu, nikada nije imao mira i sve je morao prodati da bi vratio dug na koji ga je Grad Makarska, zajedno s pokojnim Antom Novakom, natjerao. A počelo je tako što je Novak to mislio kupiti – po jeftinijoj cijeni, no ovaj se javio ponudio veći iznos. Od tada je počelo, a nastavlja se i danas. Nikada u svom životu nisam vidio goru vlast od ove koja danas upravlja Makarskom. Nemam problema niti sa HDZ-om niti sa SDP-om. Nisam političar i jedino što me zanima je vlast koja najbolje radi za grad. Tu sam 21 godinu, kupio sam Promet Makarska, platio to jedan kroz jedan, to svatko zna, i nikome nismo dužni. Od 50 zaposlenih u Makarskoj došli smo na 150, a moje tvrtke (Koldvor Split, Sinj, Makarska i Vrgorac) ukupno zapošljavaju 250 ljudi.

  • Gubite li volju za daljnjim ulaganjima u Makarsku?

Želim ulagati u Makarsku. Moje tvrtke su trenutno u vlasništvu oko 45 tisuća kvadrata građevinskog zemljišta u Makarskoj koje želimo oplemeniti, investirati i otvoriti nova radna mjesta. Namjera mi je bila bivšu Metalplastiku pretvoriti u shopping centar jer me Grad Makarska molio da ne gradim stanove. Rekao sam im da nema problema, neka mi sugeriraju što tu treba napraviti samo da to ruglo maknemo iz grada. Na sastanku s SDP-om, HDZ-om i nezavisnim gradskim vijećnicima svi su mi čestitali i podržali projekt bez ikakvih primjedbi. Čak sam gradonačelnika i predsjednicu Gradskog vijeća, koja mi je isto čestitala i pohvalila kao to fino izgleda i da će to biti dobro za Makarsku, uputio na mog projektanta i da mu kažu što žele da tu stavimo. Sve kako bismo bili korektni prema gradu. Ja nisam i ne želim biti neprijatelj grada. Sve što imam želim uložiti u Makarsku. Ako moj grad ide naprijed onda i ja idem naprijed. Ako moj grad Makarska tone, onda tonu i moje investicije.

  • Koliko ste spremni investirati?

Za sada imam 160 milijuna kuna koje želim uložiti ovdje. Prije 10-ak dana prodao sam nekretnine u Novom Zelandu za iznos od 34 milijuna dolara, a što će mi biti isplaćeno u kolovozu iduće godine. Sav taj novac želim donijeti u Makarsku i investirati ga. Dakle, moje tvrtke bi sada uložile 160 milijuna kuna, a potom i tih 34 milijuna dolara. Ali nikada nisam niti mogu doći u situaciju da o tome razgovaram s Gradom. Naprotiv, saznao sam od osobe od povjerenja da je naša dogradnačelnica Lori Veličković pitala portira u zgradi Grada: Zašto Jujnovića puštate gore? Jedan od ljudi, ne portir, koji su se tu zatekli joj je odgovorio: Tko može Jujnovića spriječiti da dođe. Jer kada dođe tada traži nešto za svoje radnike ili za svoj grad. Nije to čovjek koji gubi vrijeme. To vam je naša administracija u Gradu. Ja ne mogu dobiti dozvole. S bivšom vlasti je bio dogovor da autobusni kolodvor prebacimo ovdje na Dugiš gdje je stanica za tehnički pregled, a da na prostoru sadašnjeg kolodvora napravimo podzemnu garažu – javni parking na tri ili četiri etaže, jer gradu je parking prostor veliki problem, u prizemlju da bude shopping centar, a poviše toga stanovi. I dan danas sam spreman to napraviti. Sve je već bilo dogovoreno, ali naš gradonačelnik Tonći Bilić misli da je svemoguć i da sve zna. Mislim da SDP nije mogao gorega čovjeka staviti za gradonačelnika. Tvrdim to otvoreno i reći ću mu to u oči. U SDP-u ima dobrih ljudi, krasnih ljudi, a kako je on došao tu – ne mogu shvatiti. Nikad se nisam bavio politikom i nikada neću jer me to ne zanima. Do naših građana je za koga će glasovati i poštujem njihov izbor, poštujem i ljude koje izaberu, ali ovo mi nije jasno.

  • Navodno vam zamjeraju zaustavljanje projekta izgradnje Kauflanda. Možete li to komentirati?

Na žalost moj slučaj u Makarskoj nije usamljen. Posljednjih godina, od kada je ova garnitura s gradonačelnikom Tonćijem Bilićem preuzela odgovornost upravljanja gradom, stvoreno je, mogu to slobodno kazati, neprijateljsko okruženje za poduzetnike i investitore. Grad je konstantno u nekakvim sukobima i sporovima koji su teško razumljivi i čija je pozadina nejasna. Sjetimo se samo slučajeva s tvrtkama Migros, Geostart, Georad ili skupo pravosudno igranje u aferi s Aqua Alfa. Koliko će nas to u konačnici koštati i tko će to platiti? Dok se druge sredine trude privući kapital – investitore, i spremni su na dijalog, čak i ustupke samo kako bi se otvarala nova radna mjesta, Makarska se ponaša potpuno suprotno. Nakon što vidi sve ovo što se radi svaki će ozbiljan investitor Makarsku doživjeti kao vrlo nesigurnu i nepoželjnu za ulaganja, a to znači da će ovaj grad naprijed puževom brzinom ili, što je realnije očekivati, stajati u mjestu.

Gospodin Vuković i dogradonačelnica su bili kod mene i pitali me zašto sam zaustavio gradnju Kauflanda. Izgradnju Kauflanda sam zaustavio zato što sam tražio da se uredi još jedan kolnički trak, te da odozgo sagradi kružni tok kako se ne bio stvarao prometni kaos. Možete li zamisliti što bi se dogodilo da se to izgradi bez nužne prateće infrastrukture? I rekao sam da im neću dozvoliti jer rade nešto što se ne smije raditi. Prodali su im zemlju, i ja s time nemam problema, ali dio koji se treba prodati za izgradnju Kauflanda je O.K., dok dio koji se treba prodati nama, nekih 91 kvadrat, da se može formirati parcela, kako se ne bi ulazilo u tuđe – to je problem. Tražili smo da se uskladi namjena građevinske zone Metalplastike, jer normalno je da se tu ne mogu graditi sportski tereni. O.K., ako vi želite graditi sportske terene kupite taj prostor od mene i Bog vam dao zdravlje, radite. Znači odredili ste sportsko-rekreativnu zonu na mjestu gdje je bila industrija koja je zapošljavala ljude – njih više od 650, a sve kako biste mogli mešetariti. Da možete ljude ucjenjivati kako ste ucjenjivali Merkur 5, a danas i mene. Međutim, mene se ucijeniti ne može, ja vam to tvrdim. Ostavimo se budalaština. Kada smo tražili da se sve stavi u istu zonu, ako su sve susjedne lokacije građevinske, a graniče s putom, onda tražim da bude i moja. Ništa drugo. Ali meni su rekli kako je gradonačelnik kazao da moram najprije potpisati ono što će biti gore pa da će on tek tada staviti na raspravu promjenu namjene moje zone u građevinsku. Neka gradonačelnik kaže da to nije istina. A ako je tako, je li onda taj naš gradonačelnik neki šerif koji sam o svemu odlučuje. Na Moči traži da će staviti put. Nisam protiv puta, ali uzmi od jednoga susjeda i od drugoga isto za put. A ne da put ide preko moje parcele, a drug gradonačelnik Bilić ne dozvoljava preko svoje zemlje. Neka se od njega digne tri metra, od mene tri, ako baš treba i četiri – nije to važno nećemo baš u metar gledati. Ali gradonačelnik štiti svoje, a stavlja put na tuđe. Ne može tako gradonačelniče! Ako ste gradonačelnik onda ste gradonačelnik svih Makarana. Moja supruga je rođena Makarka i kaže mi: Mužu, žao mi je što smo se vratili u Makarsku iako sam ovdje rođena. Očito je da ti ljudi u Gradu nas ne vole, da mi nismo poželjni. Neka meni Grad kaže što sam to ja, kao vlasnik Prometa Makarska učinio loše za grad. Neka Makarani sami kažu, a znaju kakav je Promet bio kada sam ga kupio, i vide kakav je danas. Zbog čega moja tvrtka ne bi mogla zaposliti još 300 ljudi? Novca ima. Mi smo vlasnici onoga što imamo, to je sve plaćeno. Mi nismo dužni nikome. Država traži da investitori dođu i ulažu u Hrvatsku. Nije problem, ne trebate tražiti strance da dođu ulagati. Ima naših ljudi koji imaju silan novac vani, ali ne mogu ga uložiti zbog ovakvih problema, zbog ovakvih lokalnih šerifa.

  • Vratimo se na Merkur. Što mislite kako će se taj slučaj riješiti?

Ako tu kuću, taj Merkur ikome treba vratiti onda je to onim ljudima od kojih je oteto – obitelji Pavlinović. Grad nikada, ama nikada, nije bio vlasnik te kuće. Grad nikada ništa nije platio. Metalplastika je kupila dva stana i iselila ljude koji su tamo bili kao podstanari – kupila im je stanove! To je sve zapisano. Da bi dan danas Grad htio oteti i to i sve. Pa čekajte malo. Grad treba pomoći čovjeku koji tu živi da se razvija, a ne ga zaustavljati. Ne možemo ovako raditi. Nije ovo 1945., jer da je ja bih bio strijeljan davno. Može mene strijeljati, ali će se tražiti tko je to učinio. U ono vrijeme se nije tražilo, danas je drugačije – sve se zna. Nije mi jasno što se tu događa. Sa svojih 70 godina želim nešto učiniti u Makarskoj, da ostavim nešto iza sebe. Pokojni Mate Vuković, bivši direktor prometa puno me je naučio. Jer tko bi mi, tada kada sam kupovao Promet, mogao bolje pokazati od njega. On je bio pravi komunist. Taj čovjek je jedan od najpoštenijih ljudi koje sam upoznao. I on mi je kazao da kad god vidi da jedan novi autobus prođe ispred kuće, od onih koje sam ja kupio, da mu srce zatuče od radosti. Rekao mi je još da , kad vidi kako radim, da bi mi dao sve tvrtke za kunu – samo da se ide naprijed. Pa, nisam ja upropastio ništa. Radim i danas. Pa koliko ljudi od 70 godina i dalje radi? A ne treba mi. Ne mogu ja pojesti sve ovo što imam. Borim se za svoje radnike. Moji radnici nemaju velike plaće, ali su im sigurne. Želim im dati i bolje plaće, ali kako kada je oko nas lopovluk!? Ima ih koji voze linije i ne prikazuju promet, ne plaćaju porez na to – a to je 25% koje stavljaju u džep. Ja to ne mogu, to je jedna četvrtina! Svaka je moja kuna prikazana. Grad dobiva od mene sve što mu pripada, moji radnici dobivaju…, sve se plaća. Što mi to radimo? Je li đava sa našom državom da je ne želimo kao najbolju na svijetu? Ja to želim. Što se ovdje događa meni nije jasno. Želim postaviti benzinsku crpku ispred stanice za tehnički pregled i kažu mi da se trebam odmaknuti 10 metara od puta. Koliko se od puta odmakla ova nova crpka od magistrale na izlazu iz Makarske kod skretanja za Veliko Brdo? Jedan metar od nogostupa. Zbog čega zakon za sve nije isti? Savjetovali su mi da uzmem 100 tisuća eura i „podmažem“ koga treba pa će sve biti u redu. Ali ja se time ne bavim, mislim da korupciju treba iskorijeniti i boriti ću se protiv tog zla na svoj način dok sam živ.

Komentari

komentara