Objavljeno: Pet, velj. 8th, 2019

O udicama za varalice (1): Važni su oblik i veličina

Za razliku od udica za „naoružavanje“ prirodnih mamaca, one za umjetne se ne izrađuju s puno oblika krivine

  • Tekst i foto Šime Duvančić

Dok odabiru vrste i veličine varalice svi ribolovci pridaju najveću, malo tko od njih obraća pozornost na „naoružanje“ varalica, odnosno, zadovoljavaju se originalnim. A udice, kazuje iskustvo, najslabija su točka svih varalica. Nerijetko su lošeg  kvaliteta i oblika ili neprikladne veličine. Zato često ne kvače ili, što je još gore, gube već zakačene ribe. Da bi to izbjegli, ribolovci moraju povesti računa i o vrsti i veličini udice na varalicama kojima love. Umjetni mamci se potežu brže od prirodnih, što uz nekoliko dobrih ima i jednu lošu posljedicu- povećani broj neuspjelih kvačenja, ali i spadanja već zakvačenog plijena. Da bi se to izbjeglo, ako njena konstrukcija to omogućava, na varalicu se stavlja više udica nego na prirodne mamce, ali, što je jednostavnije, udice s više vrhova. Najčešće tri, rijetko dva, a još rjeđe četiri.

Za razliku od udica za „naoružavanje“ prirodnih mamaca, one za umjetne se ne izrađuju s puno oblika krivine. Oblik krivine važan je za jačinu trokrake, ali ne i za njenu lovnost, koja ovisi o kutu vrhova u odnosu na tijelo udice te njegova dužina. Najčešći oblici krivina trokuka su „Aberdeen“, „Crystal“ i „Limerick“. Vrhovi takvih udica su paralelni s tijelom. Bolju lovnost od njih imaju „otvorene“, udice kojima vrhovi s tijelom tvore pozitivni kut, odnosno odmaknuti su od tijela. Međutim, takve udice se otvaraju pod manjim opterećenjem i s njih češće spada već zakvačeni plijen. Udice kojima su vrhovi povijeni k tijelu, odnosno s njim čine negativni kut (najčešće „O’shaughnessy“ i „Octopus“ oblika krivine) imaju najmanju lovnost, ali i spadanje ulova. Zato su najpogodnije za lov riba tvrdih usta.

Na lovnost udice utjecaja ima i dužina tijela trokrake. Što je ona veća i lovnost je veća, ali i težina udice, što može loše utjecati na rad pojedinih varalica. Zato se najčešće koriste udice kratkog i vrlo kratkog tijela, oznake dužine 3x i 4x.  Čak i najlovnije udice daju loše rezultate ako su nedovoljno velike u odnosu na varalicu na kojoj su. To je osobito česta pojava kod teturavaca („wobler“-a) i sličnih varalica. Zato je na njih umjesto originalnih najbolje postaviti veće udice. No, veće pa time i teže udice mogu ometati rad varalice. Zato probom treba naći najveće koje neće ometati rad varalice. Kod većine duguljastih, tzv. pin’s, varalica dužih od 7 cm tvorničke trokrake se mogu zamijeniti za broj, a prednje i dva većim. Međutim, kraći teturavci takve promjene ne podnose, ali se njihova lovnost može poboljšati tako da se umjesto dvije originalne na njih postavi jedna za 2 do 4 broja veća, najbolje na mjesto prednje udice. Sve to vrijedi za plivajuće i toneće teturavce, dok oni neutralni, tzv. „suspending“, ne podnose takve promjene.

Osim zbog veličine, udice mogu biti teže i zbog materijala izrade. Najlakše su one izrađene od slitine magnezija, a najteže čelične zaštićene cinkom. Zato je prije zamjene dobro koristiti se preciznom vagom. Sve navedeno za trokrake vrijedi i za četverokrake ali ne i dvokrake. One uz istu težinu imaju veće krakove pa ne remete akciji varalice. Osim toga, podjednako su lovne kao i trokrake jer neznatno teže kvače, ali dublje prodiru pa bolje drže plijen, koji zbog toga rjeđe spada nego s trokrake. Dvokrake u panulavanju nad dnom, za razliku od trokrakih, ne zapinju, posebno kad su montirane vrhovima gore. Osim za takvo, dvokrake, ali vrhovima okrenute dolje, odlično su rješenje za „BGF“, teško pučinsko panulavanje tuna, iglana, igluna, lampuga…, ali i svaki lov potezcem u površinskom sloju, gdje ribe plijen napadaju odozdo. (nastavlja se )

Komentari

komentara