Objavljeno: Pet, tra. 19th, 2019

Podgora: „40 dana iskušenja pustinje“ u stihovima Stipe Vele

Tko zna o čemu sve Stipe razmišlja kada je sam? Pročitao je, izgovorio, recitirao tek jedan dio svog opusa…

[nggallery id=2617]
  • MP

Znam zašto zvijezde potamne – oblaci skriju njihov sjaj – znam da pjesmi – iza nekog stiha dođe kraj – znam da je mašta slikara bezgranična – ali sliku sputa ram – sve znam – samo ne znam – o čemu čovjek razmišlja – kada je sam. (Stipe Vela „Znam“)

Nešto od svojih razmišljanja, kada je sam, podijelio je, u srijedu 17. travnja, s brojnom publikom, tijekom izložbe stihova i večeri poezije, u ugodnom ozračju Kušaonice Uljare Acinger u Podgori, pjesnik Stipe Vela.  Poetska večer nazvana „40 dana iskušenja pustinje“ , Uskrsu ususret, bila je prava mala poslastica za dušu obogaćena nastupom glazbene umjetnice pof. Nensi Borozan (vokal, gitara, klavijature) čije su se autorske skladbe ugođajno i tematski sjajno „sljubljivale“s poetskim slijedovima Stipe Vele. A Stipe, na „domaćem terenu“, otvorio je dušu recitalom od onog sumornog – s mirisom južnog bojišta, domovinsko-ratne poezije, preko intimnih razmišljanja i dijaloga s Bogom i vjerom, do prisjećanja na ono i one koji više nisu tu i vlastite prve ljubavi… o domoljublju, o Hajduku, o moru, mornarima, ribama, ribarima i mrižama i Briselu, planini, hrvatskom jeziku, don Mihovilu Pavlinoviću…, Njemu i Uskrsu.

Tko zna o čemu sve Stipe razmišlja kada je sam? Pročitao je, izgovorio, recitirao tek jedan dio svog opusa, a dio je bio izložen – ispisan, uokviren ili utisnut u predmetima na zidovima Kušaonice. U ime domaćina uvodno je Stipu Velu najavila Marija Čehko zahvalivši mu što je, za svoju večer i izložbu poezije, izabrao upravo prostor Kušaonicu Uljare Acinger, a mi koji smo tamo bili možemo mu zahvaliti što piše i neka nastavi pisati.

Večer je

Večer je, – On dolazi među nas, – donoseći svjetlost u beznađe tame, – kojom smo okruženi. – On priča o ljubavi i miru, –  o skladu zvijezda, – pomirenju ljudi s Bogom – i samima sobom. – Njegov tihi glas – odjekuje brdima i dolinama, – razlije se rijekama, – kola venama, ulazi u srca, – liječi rane i vida duše, – večer je sjećanja, – ljubavi, tihe pjesme, – molitve i oprosta.
Večer je, – oni dolaze po Njega, – vode posljednjim postajama – ovostranog života. – Vratite mačeve u korice, – reče On, – večer je ovu Otac obećao – i neka bude kako je rekao.
Večer je ovo – skrušenosti, – poniznosti i poslušnosti. – Večer je nezaborava – i opraštanja, –  od Učitelja, – od brata, – od prijatelja. – večer je… (Stipe Vela)