Objavljeno: Sub, pro. 16th, 2017

Prema razumijevanju i slavljenju iščekivanja Gospodinovog dolaska

Pozvani smo sveto vrijeme došašća, koje je vrijeme kršćanske nade i vjere u Gospodina povijesti, Isusa Krista, živjeti odnosom ljubavi prema Njemu i bližnjima

  • Tekst Toni Trutin

Adventsko proživljavanje iščekivanja(lat. expectare – nestrpljivog, a ne pasivnog, iščekivanja) nužno upućuje na pripravu za godišnju svetkovinu Rođenja Gospodnjega – Božić. Vraćajući se u povijest, u vrijeme prije kršćanstva, pojam advent (latinski adventus)  je označavao godišnju proslavu otkrivanja lika božanstva u hramu i pojavljivanje imperatora na ustoličenju ili u posebnim prigodama. Jesmo li ostali u tom duhu proslave „ustoličenja“ poklonâ kao vrhuncu iščekivanja dolaska Djeda, pridijevajući mu pritom i naziv Božićnjak?! Ili slavimo početak zemaljskog života Malog Boga, ne hladnog Mraza nego toplog i bliskog Spasitelja Isusa, Boga u povijesti, s nama i za nas?!
Adventu, vremenu priprave za Božić, kao da se, iz različitih motiva, namjernih i nenamjernih, izravnih i neizravnih, oduzima ili pokušava oduzeti dimenzija darovanosti, onostranog, onoga što pripada Bogu, što je Božje i želi se predati čovjeku za njegovo spasenje.

U kulturi obilježenoj prenaglašenim konzumerizmom i reklamnim sadržajima punim iščekivanja X-mas-a, nekakve nepoznanice predstavljene slovom X, istina moguće i kao skraćenice eng. riječi Christmas (Christ dolazi od grčke riječi Χριστός, a mas potječe iz latinskog pojma za misu), gubi se ili se gura u drugi plan temelj iz kojeg advent crpi svoje utemeljenje i opravdanost.
S druge strane, došašće se ne može svesti isključivo na božićno slavlje i razumijevanje već ga, prema teologiji i liturgijskim tekstovima, treba promatrati u jedinstvenosti dvostrukog dolaska Krista Spasitelja: u utjelovljenju i u slavi. Prvi dolazak Kristov usmjeren je prema drugom, koji će biti dovršen u Kristovoj slavnoj objavi i proslavi opravdanih. Kršćansko bogoslužje u svojoj biti je ostvarenje Kristovog otkupiteljskog otajstva, s jedne strane, i istodobno navještaj i radosno očekivanje Kristove konačne objave u njegovom drugom dolasku, s druge strane, te je tako uvijek bitno adventsko–u iščekivanju.

Liturgijski tekstovi došašća stavljaju naglasak na sadašnjosti dolaska Gospodnjega i radosno iščekivanje kojim Crkva ide ususret drugom dolasku proslavljenog Gospodina. Došašće naglašava trajnost Kristovog dolaska. Krist je onaj koji trajno dolazi, a ne koji će tek doći. Stoga su biblijska čitanja u došašću, kao i na svetkovinu Rođenja Gospodnjega, puna teme otkupljenja, naviještene u Starom zavjetu, ispunjene u Isusu s težnjom prema konačnom spasenjskom dovršenju. Molitve nas upućuju i na proroke, Blaženu Djevicu Mariju i Ivana Krstitelja, kao uzore vjere i primjere iščekivanja Božjeg djela utjelovljenja i spasenja.
Pozvani smo sveto vrijeme došašća, koje je vrijeme kršćanske nade i vjere u Gospodina povijesti, Isusa Krista, živjeti odnosom ljubavi prema Njemu i bližnjima.

Komentari

komentara