Objavljeno: Wed, Mar 7th, 2018

„Shore jigging“ – Ribolov skosavanjem s obale

Odgovarajuću pažnju treba posvetiti i naoko sporednim dijelovima pribora čak onom najsitnijem, jer će uspjeh jednako ovisiti o svakom od njih

  • Tekst i foto Šime Duvančić

Skosavanjem, okomitim podizanjem i spuštanjem mamca iz plovila glavonošci se love od pamtivijeka, a ribe od prije dvadesetak godina. Posljednjeg desetljeća tom se tehnikom ribe sve više lovi i s obale.

Tehnika ribolava skosavanjem s obale, u svijetu poznata pod engleskim imenom „shore jigging“, vrlo je zahtjevna, ali dinamična i uzbudljiva, bez obzira lovi li se krupna ili sitna, odnosno riba koja se kreće pri dnu ili u površinskom sloju mora.
Osnovni preduvjet za kvalitetan lov ovom tehnikom je svakako adekvatna visokokvalitetna oprema. Najprikladniji su štapovi duljine između 2,70 i 3 metra te težine izbačaja od 50 do 100 grama. Znači teški bacački štapovi kako bi u svakom trenutku odgovorili naprezanjima, jednako pri vođenju varalice, kao i tijekom borbe sa zakvačenom ribom. Oni moraju, s jedne strane, omogućiti dalek izbačaj varalice, po toj su osobini nalik „surf casting“ štapovima, ali i izdržati dugotrajno zamaranje velike ribe. I role su, dakako, izvanredno važan dio sustava. Najprimjerenije su one veličine 6000 do 8000, sposobne da namotaju do 300 m strune. Nekom će se učiniti da je to previše, ali na moru, iznenađenjima nikad kraja. Rola obvezno mora biti predviđena za rad s „PE“ višenitkom, a poželjno je da joj kočnica bude prednja,  prvenstveno zbog težine opterećenja koju mora svladavati. Jeftini modeli u ovakvom ribolovu ni „pod razno“ ne prolaze test izdržljivosti. Kada je u pitanju osnovna struna dileme nema- „PE“ višenitka je neusporedivo najbolje rješenje. Za lov u gornjem sloju mora dovoljna je ona deklarirane jakosti od 15 lbs, a do 30 lbs za manevriranje teškom varalicom u dubini podmorskih hridi, olupina i jakih struja, koja su omiljena staništa mnogih ribljih vrsta. Završnjak, sistem za lov ovom tehnikom je vrlo jednostavan jer ga čini samo komad strune, ne duži od metra i pol. Najbolje ga je izraditi od „FC“ strune, obvezno što kvalitetnije budući da je ta vrsta strune u pravilu manje nosiva i sklonija oštećenjima i abraziji od ostalih struna. Spoj predveza s osnovom može se riješiti preko klasičnih čvorova za spoj „PE“ i „FC“ strune, no puno je praktičnije koristiti vrtilicu koja će eliminirati sukanje strune do kojeg u ovoj tehnici neizbježno dolazi. Odgovarajuću pažnju treba posvetiti i naoko sporednim dijelovima pribora čak onom najsitnijem, jer će uspjeh jednako ovisiti o svakom od njih. Ponekad i o tako banalnom detalju kao što je mogućnost brze zamjene varalice.

Posebnu pozornost treba posvetiti izboru varalica, o čemu ćemo uskoro pisati detaljno. Naime, u ovoj tehnici lova  koristi se velik raspon njih, jednako kad je riječ o veličini, odnosno težini, kao i obliku, boji i „odori“. Važno je znati da boja i forma igraju veću ulogu u varaličarenju površinskim slojem mora, jer je tada važno,  budući da riba savršeno vidi varalicu, da ona bude što više nalik uobičajenoj hrani velikih predatora, dakle srdeli, inćunu i slično. U dubinskom ribolovu, pak, najvažnije je da varalica svojim kretanjem izaziva promjene u strujanju vode koje što više sliče onima kakve stvaraju ribice u bijegu. U pridnenim slojevima mora dobro se lovi i imitacijama glavonožaca, primjerice lignjića, opremljenim trokukama, a takva varalica fatalna je i za tune i srodne im ribe, ali samo u zoru i predvečerje. Od ostalih dijelova opreme dobro je imati rukavice. Jednako će dobro doći za zaštitu prstiju pri baratanju varalicama, zabacivanju i vođenju varalice, kao i u trenucima izvlačenja ribe. Kao i u ostalim načinima ribolova varalicama, važan dio opreme je praktičan prsluk, s dovoljno džepova i alkica za vješanje varalica, jer je uvijek najbolje sve ono što vam treba imati što bliže ruci. Sama tehnika skosavanja s obale, nakon što se usvoji nekoliko osnovnih pokreta, uopće nije komplicirana. Ribolov počinje izbacivanjem varalice što je moguće dalje od obale, daleko od nazubljenog dna kakvo je u pravilu samo u uskom pojasu uz obalu. Nakon što varalica potone u neposrednu blizinu ili dotakne dno, pokretom štapa se odiže i, uz postepeno cimanje i energično povlačenje vrhom štapa, uz konstantno namatanje privlači obali. Na ovaj se način u kratkom vremenu mogu pretražiti svi slojevi mora u svim pravcima. U zavisnosti od sloja mora koji pretražujemo i lovine koju očekujemo, vođenje varalice može biti različito, o čemu ćemo, također, detaljnije pisati uskoro.  

Komentari

komentara