Objavljeno: Pon, sij. 29th, 2018

SHZ: Srbija prva u Europi izvršila genocid nad Židovima

Nijedan Židov nikada nije uspio pobjeći iz logora. Najveći dio srpskih Židova ubijen je u logoru Sajmište

  • MP

Srbi kontinuirano lažu i podmeću drugim narodima u svijetu izložbu o Jasenovcu u New Yorku. Mit o Jasenovcu je političko oružje kojim su se Srbi i SPC služili u Jugoslaviji, a ovo je samo kontinuitet tog oružja protiv Hrvata. Tako je njihova velikosrpska brojka o žrtvama u Jasenovcu iznosila, 1967. godine u Općoj enciklopediji Jugoslavenskog leksikografskog zavoda od 700.000 žrtava logora Jasenovac. Mnogi dokumenti o Jasenovcu su skrivani, a stvarni popisi nisu nikada prezentirani javnosti o ukupnom broju žrtava Jasenovca. Laž o velikom broju ratnih žrtava trebalo je Srbima da osiguraju ratnu odštetu. Niti jedna država u svijetu nije vodila takvu trgovinu leševima kao Jugoslavija to jest Srbija. Ta sramotna trgovina, to je njihova tradicija. Mistifikacija Jasenovac proizvod je tradicionalne srpske politike koju karakterizira nasilje i laž. Već dva stoljeća Srbi su balkanski mesari. Nakon što su u XIX stoljeću istrijebili Turke, nastavili su s uništavanjem susjednih naroda – Muslimana, Makedonaca i Albanaca. U Balkanskim ratovima izvršili surovi progon Albanaca na Kosovu. Nobelovac Pierre Lotti navodi „da su Srbi rezali noseve i kopali oči zarobljenih Turaka. Najtragičnija podvala je bio Sarajevski atentat, koji su Europi podvalili I. svjetski rat, a sve kako bi se proširila Srbija. Nakon rata nastavili su s terorom i ubojstvima Hrvata, Albanaca, Muslimana i Makedonaca. Zatim su teror širili na Hrvatsku i Hrvati postaju glavne žrtve. Podvale su bile i 1.200.000 poginulih Srba u I. svjetskom ratu i 1.700.000 žrtava u II. svjetskom ratu. U stvaranju podvale o Jasenovcu uz srpske političare i SPC sudjeluju i srpski intelektualci. Udružene su sve srpske intelektualne snage, od profesora do umjetnika. I u Hrvatskoj su u toj podvali sudjelovali „naučnici i umjetnici“.

Država Izrael i Židovi su saveznici Hrvata, a Srbi im podmeću te ih uvlače u izložbe da ih kompromitiraju pred svijetom

Iz knjige Ljubice Štefan, „Mitovi i zatajena povijest“, Zagreb,1999., str.80.,81.,82.,86.,88.,90.,91., navodimo: „Srpska pravoslavna crkva je zapravo svojevrsna politička stranka, velikosrpska i čak rasistička, a pastoralni rad, dušebrižništvo su u njoj potpuno zanemareni. Uoči Drugog svjetskog rata u Srbiji je bujao i razbuktavao se anitisemitizam, pri čemu su glavni generatori bili fašistička stranka „Zbor“ Dimitrija Ljotića i visoki crkveni velikodostojnici, kao i crkveni tisak. Uzor i ideal za Ljotića bio je vođa Trećeg Reicha, kojega je veličao. Veliki broj pravoslavnih svećenika bili su vrlo aktivni članovi „Zbora“. Najistaknutiji među njima bio je glavni ideolog pravoslavlja i antisemitizma u srpskoj crkvi episkop Nikolaj Velimirović, koji je već 1934. godine dobio od Hitlera odličje. Vjerojatno u znak zahvalnosti on je 1935. u svojoj knjižici o sv. Savi pisao: „Mora se odati poštovanje sadašnjem nemačkom vođi, koji je u XX veku došao na ideju Svetog Save i kao laik poduzeo u svom narodu posao koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju“. Nekoliko godina kasnije 1939.-on javno propovijeda rasizam. „Mi smo ljudi arijevske rase, kojoj je sudba dodelila počasnu ulogu…da plemena slabije rase i niže vere ne bi…“. U „Glasniku Srpske pravoslavne patrijaršije“ nisu bili rijetki slučajevi ovakvog pisanja o Židovima: „Jevreji su neprijatelj lukav kao zmija i opasan“. U tom listu objavljene su i ove izjave tadašnjeg patrijarha Varnave dane njemačkim novinama 1937. godine: „ Fuhrer vodi borbu koja služi na korist celom čovečanstvu“, „Bog je poslao nemačkom narodu jednog dalekovidnog Fuhrera. Mi verujemo njegovoj iskrenoj reči.“ Nešto prije toga Varnava je nazvao sovjetsku vlast „židovskom varaličkom bandom“.

Zahvaljujući zdušnoj suradnji svih srpskih vlasti i policije s Nijemcima, esesovac Harald Turner već je sredinom 1942. godine izvjestio: „Srbija (je) zemlja u kojoj je pitanje Židova i Cigana riješeno.“. Franz Rademacher iz nacističkog Ministarstva vanjskih poslova javio je: „Židovsko pitanje u Srbiji nije više akutno, sada samo preostaje da se riješe zakonska pitanja koja se tiču imovine“. Šef njemačke službe sigurnosti u Srbiji  A. Schafer pohvalio se: Beograd-jedini veći grad Europe očišćen od Židova, postao je Judenfrei“. Podsjetimo na povijesnu činjenicu: neslavno prvo mjesto u Europi u genocidu nad Židovima Srbija je zauzela samo tri mjeseca poslije sastanka Reinharda Heydricha, šefa njemačke službe sigurnosti, Heinricha Eichmanna, šefa specijalnog odijela za Židove održanog 20. Siječnja 1942. Godine na jezeru Wansee kraj Berlina, kada je donijeta odluka da se (tek!) pristupi „ konačnom rješenju židovskog pitanja“.
Židove u Srbiji nisu hvatali i ubijali samo Nijemci, nego i srpska policija, Nedićevi dobrovoljci i četnici. Većina srpskih Židova ubijena je u logorima Banjica i Sajmište. Nijedan Židov nikada nije uspio pobjeći iz logora. Najveći dio srpskih Židova ubijen je u logoru Sajmište.  Pretpostavlja se da broj žrtava najmanje 11.000.

Nije uopće poznato da je itko od pravoslavnih svećenika u Srbiji spasio ma i jednog Židova ili bar to pokušao, ali su neki od njih nerijetko u svojim propovijedima otvoreno izražavali antisemitske stavove, huškajući tako svoju pastvu protiv Židova. A mitropolit Josif, kao poglavar srpske crkve, u ratno vrijeme mirno je stavio svoj potpis ispod naredbe da je Židovima zabranjen prijelaz u pravoslavnu vjeru, iako bi to za njih bila slamka spasa. Tri episkopa prva su stavili svoje potpise na „Apel srpskom narodu“, kojim intelektualna elita Srbije, njih preko 500, kolovoza 1941. godine javno izražava podršku okupatorima i kvislinzima, što je jedinstven slučaj u Europi u tom ratnom vihoru.

  • Zagreb -Zadar, 28. siječnja 2018. godine
  • STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

Komentari

komentara