Objavljeno: Wed, Jul 12th, 2017

Slaven Letica: Dr. Ivo Sanader, Robert Bajruši i arbitražna enigma

Istraživači-novinari ili naprosto novinari trebali bi naprosto nazvati Ollija Rehna i priupitati ga gdje je, kada, kako i što razgovarao i pregovarao s dr. Ivom Sanaderom


Slovenski piranski Sveti Gral: sporazum Ivice Račana i Janeza Drnovšeka o „pravičnoj“ podjeli Savudrijske vale – Piranskog zaljeva za Slovence je nakon odluke Arbitražnog suda postao stvarnost, a za nas Hrvate – VELIKO NIŠTA.

  • Tekst Dr. Slaven Letica

Novinar-kolumnist Robert Bajruši objavio je u Jutarnjem listu 6. srpnja 2017. podlistak dugog naslova „ĆAĆA SE VRATIO: Kako je bivši premijer koji je pokušao pobjeći iz svoje zemlje iskoristio arbitražnu odluku da se prikaže kao moralni autoritet“ kojem je temeljna teza „utkana“ u naslov: bivši predsjednik HDZ-a i VRH-a dr. Ivo Sanader koristi za Hrvatsku nepovoljni ishod arbitraže o morskoj granici u Savudrijskoj vali kako bi vratio barem trunku nepovratno izgubljenoga dobroga glasa u političkoj i pučkoj javnosti.

Dr. Ivo Sanader, Robert Bajruši i arbitražna enigma koju je možda moguće odgonetnuti

U SJEDIŠTU SDP-a Robert Bajruši i Ivica Račan u uredu predsjednika SDP-a na Iblerovu trgu u Zagrebu, nakon intervjua 18. siječnja 2007. (vrelo: Nacional).

Da posjetim, u prigodnom intervjuu koji je dao Novoj TV 29. lipnja 2017. (http://dnevnik.hr/…/ivo-sanader-gost-dnevnika-nove-tv-komen…) Sanader je još jednom pokušao uvjeriti javnost kako razlog njegova naprasnog odlaska iz politike nije bio lopovluk nego borba za hrvatske nacionalne-granične interese. Evo što je u tom intervjuu, između ostaloga, kazao:

Hrvatska se nalazi u vrlo opasnom trenutku. Ovo je nakon Domovinskog rata i mirne reintegracije najozbiljnija situacija s kojom se suočavamo. Nije vrijeme da kritiziramo niti jednu Vladu, ako netko iz opozicije,Grmoja, Bernardić i slični imaju nešto za reći, neka kažu Plenkoviću. Ovaj sporazum je bio meni ponuđen, ja ga nisam htio potpisati jer sam znao da predviđa većinu Piranskog zaljeva Sloveniji i onaj koridor koji je otprilike 166 kvadratnih kilometara. To je čisto otimanje hrvatskog teritorija. Borut Pahor mi je rekao da neće deblokirati pregovore ako na to ne pristanem. To su bili ti pritisci iz Europske unije, neki vrlo snažni lideri su rekli da mi imamo puno mora, a Slovenija ga ima malo, zašto ga onda ne bismo dali. To je smiješan argument, nije bilo ni jedan posto šanse da se na to pristane. Teza je bila da članstvo u EU nećemo kupovati teritorijem. Na to nisam pristao, nažalost moja je nasljednica (Jadranka Kosor) tri mjeseca nakon toga pristala.
(cijeli intervju možete poslušati i pogledati ovdje: http://dnevnik.hr/…/ivo-sanader-gost-dnevnika-nove-tv-komen… )
Je li Sanader lagao ili je govorio istinu, poluistinu ili laž teško je kazati. I mene, dakako, zanima je li ponuđeni arbitražni sporazum (zapravo međunarodni ugovor!) bio JEDAN OD RAZLOGA za njegov bijeg iz politike i – zemlje.
Bio je to i razlog zbog kojeg sam ga nazvao i priupitao ima li bilo kakav pismeni trag koji bi potvrdio da je arbitražni sporazum bio razlog njegovom bijegu iz politike (uspješnom) i zemlje (neuspješnom: jer je iz Austrije vraćen i nakon toga utamničen). Pomalo cinično rekao mi je da o tome nema nikakvu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika, ali je također tvrdio da je pritisak na njega da pristane na za Hrvatsku neosporno diskriminatorni Arbitražni sporazum u ime Europske komisije vršio tadašnji povjerenik za proširenje Europske unije Olli Rehn. Najgrublji vid pritiska, rekao mi je, doživio je na dugotrajnim razgovorima – spomenuo mi je da su trajali tri sata – u New Yorku.

Jedan od brojnih susreta dr. Ive Sanadera i Ollija Rehna.

Vratimo se sada na uvodno spomenuti podlistak Roberta Bajrušija. Kao argument da dr.Ivo Sanader ne govori istinu, odnosno laže, on je naveo kratki dio diplomatske note koju je bivši hrvatski poklisar u Rusiju dr. Božo Kovačević objavio na portalu telegram.hr. Cijeli osvrta Nj.E. dr. Bože Kovačevića možete pročitati ovdje: http://www.telegram.hr/…/slovenija-se-nekad-zestoko-opiral…/ Evo dijela teksta u kojem Robert Bajruši citira Kovačevića:

Koliko treba vjerovati Sanaderu, pokazao je u jučerašnjem Telegramu Božo Kovačević, nekadašnji hrvatski veleposlanik u Rusiji, koji je opisao susret s Janezom Benedejčičem, tadašnjim ambasadorom Slovenije u Moskvi, održan 13. rujna 2005. Intrigantan je dio Kovačevićeve službene bilješke o razgovoru s Benedejčičem, koju je poslao u MVP u Zagrebu: ‘Spomenuo sam da je još mvp Žužul predložio Sloveniji da odredi koje će arbitražno sudište rješavati problem granice na moru u Piranskom zaljevu. I premijer Sanader je predložio da se problem riješi arbitražom.

Iz zabilješke dr. Bože Kovačevića vidljivo je da su i dr. Miomir Žužul i dr. Ivo Sanader 2005. godine bili ZA MEĐUNARODNU ARBITRAŽU KAO NAČIN RJEŠAVANJA GRANICE IZMEĐU SLOVENIJE I HRVATSKE. Za međunarodnu arbitražu u to vrijeme su bili svi vodeći eksperti za međunarodno pravo. Da spomenem one najpoznatije: akademik dr. Vladimir Ibler (Zagreb, 25. lipnja 1913. – Zagreb, 30. travnja 2015.), akademik dr. Davorin Rudolf, prof. dr. Budislav Vukas, prof. dr. Davor Vidas
Svi oni, upravo zbog toga jer su bili SIGURNI da je međunarodno pravo mora na hrvatskoj strani bili su za međunarodnu arbitražu, ali su svi oni bili protiv KONKRETNOG arbitražnog sporazuma kojim je Slovenija, uz pokroviteljstvo Europske komisije – kojom je u doba priprema za potpisivanje i potpisivanje sporazuma predsjedavala Kraljevina Švedska – ucjenjivala i na kraju (nakon potpisa Jadranke Kosor) uspješno ucijenila Hrvatsku.
U tom pogledu Robert Bajruši pokazuje elementarno neznanje, jer ne razlikuje međunarodnu arbitražu kao način-metodu rješavanja graničnih sporova od konkretnog arbitražnog sporazuma.
Nakon što je dr. Ivo Sanader javno iznio svoju verziju istine ili „istine“, bilo bi logično očekivati da novinari priupitaju Ollija Rehna što se doista događalo u New Yorku: je li dr. Ivo Sanader doista bio protiv KONKRETNOG ARBITRAŽNOG SPORAZUMA.

Još jedan od brojnih susreta dr. Ive Sanadera i Ollija Rehna

U zaključku ponovit ću ono što sam već napisao o graničnoj arbitraži: Spasila nas je glupost, pohlepa i sklonost prevarama slovenskih političara, ali, treba biti iskren, i predsjednika Arbitražng suda prof. dr. Gilbert Guillame koji je osobno sudjelovao u tajnim pregovorima o slovenskim prevarama oko granice.
Dakle, hrvatsko, a, na kraju krajeva, i europsko pravosuđe, odlučit će o tome je li dr. Ivo Sanader lopov i koliko je novca „popalio“, ali činjenica što je BIO ZA ARBITRAŽU, a eventualno PROTIV KONKRETNOG ARBITRAŽNG SPORAZUM nije kontradiktorna.
Istraživači-novinari ili naprosto novinari trebali bi naprosto nazvati Ollija Rehna i priupitati ga gdje je, kada, kako i što razgovarao i pregovarao s dr. Ivom Sanaderom, a što i kako s Jadrankom Kosor. Mala je vjerojatnost da će im on kazati istinu, ali će onaj novinar ili novinarka koji „čuju drugu stranu“ barem moći kazati: držali smo se pravila i etike vlastite profesije. Nismo mi – Robert Bajruši.

Od ukupno 18,41 kilometar četvorni Savudrijske vele, Slovenija odlukom Arbitražnog suda iz Haaga dobila 14,96 kilometara četvornih, odnosno 81,03 posto ukupne površine. S druge strane, Hrvatskoj je “preostalo” tek 3,44 četvorna kilometra ili 18,7 posto Savudrijske vale. U konačnici, to znači da Hrvatskoj prema odluci suda iz Nizozemske pripada samo jedna, a Sloveniji čak četiri petine zaljeva! (Vrelo: http://net.hr/danas/hrvatska/koliko-je-stvarno-zaljeva-pripalo-sloveniji-dvije-trecine-tri-cetvrtine-ne-jos-je-gore/ )

Komentari

komentara