Objavljeno: Čet, tra. 4th, 2019

Slaven Letica: Naučena bespomoćnost

Plenkovićeva metoda uspješnog„učenja bespomoćnosti“stranačkih kolega i predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović

Ilustracija eksperimentalnog kaveza na kojem je testirana teorija o „naučenoj bespomoćnosti“

  • MP
  • Tekst dr. Slaven Letica

Andrej Plenković sve je svoje bivše protivnike unutar stranke u posljednje tri godine uspio  „pripitomiti“, odnosno, kako to kažu psiholozi – naučiti bespomoćnosti. Koncept „naučena bespomoćnost“ (learnedhelplessness) osmislili su i eksperimentima na pokusnim životinjama (danas nezamislivim zbog protivljenja građanskih udruga za zaštitu prava životinja takvim pokusima) potvrdili 1967. godine američki psiholozi Martin Seligman („otac pozitivne psihologije“) i Steven F. Maier.

Kako je Andrej Plenković vrhovnike HDZ-a naučio da bez pogovora prihvaćaju sve njegove političke ideje, hirove i odluke

Pas u stanju duboke depresije: svaka sličnost sa stranačkim vođama HDZ-a koje je Andrej Plenković učio i naučio bespomoćnosti nije slučajna

Najkraće definirana „naučena bespomoćnost“ je depresivno-pasivno-apatično stanje čovjeka ili životinje koje je posljedica izloženosti nepremostivim preprekama i bezuspješnim pokušajima da se te prepreke prevladaju teostvari ono što su željeli ostvariti: bijeg iz siromaštva, bijeg iz kaveza ili zatvora, usvajanje novih znanja, stjecanje slobode, profesionalni uspjeh, ljubav, prijateljstvo ili neko sasvim malo konkretno životno postignuće. Narod bi kazao kako je to životna situacija izražena poslovicom: „Ne može se glavom kroz zid“. Seligman i Maier svoju su teoriju o „naučenoj bespomoćnosti“ testirali i dokazali na reakcijama i ponašanju jednog ili više pasa zatvorenih u kavez podijeljen u dva dijela koje je dijelila niska prepreka koju pas u normalnim prilikama – posebice kad je izložen opasnosti ili neželjenom poticaju – može bez problema preskočiti. Jedan dio kaveza bio je spojen na električni napon i u njemu su smjestili pokusnog psa. Nakon što bi prekidačem uključili strujni napon, pas bi intuitivno preskočio nisku prepreku i time pobjegao u drugi dio kaveza u kojem nije bilo strujnih šokova. Međutim, kad bi se psa stavilo u kavez koji je stalno bio pod naponom struje i iz kojeg nije postojala mogućnost bijega, pas bi najprije pokušavao bježati udarajući u zidove kaveza, ali bi nakon velikog broja neuspjelih pokušaja naprosto odustao, padajući postupno, kako se to žargonski kaže, u depru iliti bed.
Teorija o „naučenoj bespomoćnosti“ nije nepoznata u hrvatskoj javnoj sferi (da je tome tako možete se uvjeriti ako uguglate tu sintagmu), ali je dosad nije nitko primijenio na analizu ponašanja političara s kojima je Andrej Plenković bio u sukobu i koje je – naučio bespomoćnosti. Veliki je broj takvih „pokusnih“ političara koji su radili ili tek planiraju raditi o „glavi“, pokušavajući ga svrgnuti s vlasti u HDZ-u, Hrvatskom saboru i Vladi. Uspješnim korištenjem „elektrošokova“ različitog oblika i intenziteta on ih je dosad uspješno poučio i naučio – bespomoćnosti.

  • Prvi „eksperiment“ u pripitomljavanju političara postao je nekom vrstom urbane političke legende, pa ga je vrijedno ukratko prepričati: U drugoj godine njegova mandata, nakon što je saborsku većinu uspio nekako „skrpati“ s manjinama i MOST-om (na žurbu ga je natjerala predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović koja je u osami Predsjedničkih dvora sastavila vlastitu prijelaznu vladu u doista hibridnom sastavu: Damir Vanđelić – premijer i ministar gospodarstva; Mate Granić – ministar vanjskih i europskih poslova; Nikola Brzica – ministar obrane; Anamarija Kirinić – ministrica unutarnjih poslova; Bruna Esih – ministrica socijalne skrbi; Ljiljana Levatić-Uskoković – ministrica pravosuđa; Danijela Mihalić Gračan – ministrica turizma; Milana Vuković Runjić – ministrica kulture;  Mario Zovak – ministar zdravstva; Mate Radeljić – ministar uprave; Zdravko Marić – ministar financija; Boris Jokić – ministar znanosti i obrazovanja; Miroslav Božić – ministar poljoprivrede; Jadranka Juriša – ministrica prometa; Nataša Mikuš Žigman – ministrica regionalnog razvoja i fondova EU i Davorko Vidović – ministar rada i mirovinskog sustava), MOST i mostovci bili su uvjereni da su jezičac na vagi saborske većine i da, zbog tog privilegiranoga položaja, mogu sjediti na dvije stolice: biti dijelom zakonodavne i izvršne vlasti, a istodobno javno glumiti neovisnost i oporbu.

Mostovci kao prvi pokusni „psi“

Lukavom i bezdušnom bodulsko-briselskom političkom igrom, u kojoj je jednu od glavnih uloga povjerio starom liscu, negdašnjem „neiskrenom suradniku“ (prema ocjeni njegova životopisca dr. Ivice Miškulina) Vladimiru Šeksu, Andrej Plenković je najprije uspio osigurati u to doba strogo-tajnu potporu Ivana Vrdoljaka i HNS-a za buduću saborsku većinu, a zatim je na sjednici VRH-a 24. travnja 2017., nakon što su ministri iz redova MOST-a glasovali protiv njegova prijedloga da svi članovi vlade glasuju protiv prijedloga oporbe o opozivu (izglasavanju nepovjerenja) ministra Zdravka Marića, mirno kazao:

Imamo tri ministra koji su protiv; dakle kolege Orepić, Dobrović i Šprlje. Molim tajnicu Vlade da pripremi odluku o razrješenju tri Mostova ministra.

Otkazom šokirani ministri Ante Šprlje, Slaven Dobrović i Vlaho Orepić napuštaju Banske dvore 24. travnja 2017.

Prvu „vojnu“ vježbu za „Operaciju rušenja MOST-a“ imao je deset mjeseci ranije (19. listopada 2016.) kad je na „zamolbu“ (ucjenu) dr. Milorada Pupovca – koji je s tri saborska zastupnika također bio jezičac na vagi saborske većine – po kratkom postupku „sasjekao“ ministarsku glavu neposlušnog ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića, imenujući na taj položaj svim kompromisima sklonu i vičnu dr. Ninu Obuljen-Koržinek.

Uljudna primopredaja vlasti u Ministarstvu kulture:Nina Obuljen-Koržinek i Zlatko Hasanbegović

Poduka političkoj bespomoćnosti članova HDZ-a

Smjene mostovaca i dr. Zlatka Hasanbegovića bile su puka „vojna vježba“ za veliku makijavelističku operaciju učenja bespomoćnosti svih oporebenjaka u redovima HDZ-a, ali i onih u vrhu Katoličke crkve koji mu nisu bili skloni. Plenković je u proljeće 2018. za utjerivanje bespogovorne stranačke i nestranačke stege izabrao Istanbulska konvencija: međunarodni ugovor koji je pod okriljem Vijeća Europe potpisan u Istanbula 11. svibnja 2011. godine. Njegov je puni naziv „Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“. 
Vođe Katoličke crkve smatrale su i smatraju da se Istanbulskom konvencijom prijetvorno, na mala vrata, u hrvatsko društvo uvodi rodna ideologija kojom se ukida Božjom voljom određena podjela ljudi na muškarce i žene. Umjesto pramajke i praoca sviju ljudi, Adama i Eve,  uvodi se, misle brojni biskupi, župnici, svećenici uopće, ali i mnogi tradicionalno usmjereni ljudi, pravo pojedinca na „rodno samoodređenje“ na temelju kojeg će postojati najmanje tri, a vjerojatno i pedesetak spolnih i rodnih identiteta.

Pad Adama i Eve; detalj iz Sikstinske kapele

Ista ili slična stajalište zastupali su brojni aktivni vjernici iz redova HDZ-a, ali i brojni javni ugledni tradicionalni i konzervativni umnici, primjerice dr. Matko Marušić, dr. Željka Markić, Vice Vincent John Batarelo, Sanja Bilač i dr.  Isto stajalište imaju i najpoznatije kršćanskim vrijednostima bliske  nevladine udruge (Vigilare, U ime obitelji i dr.), kao i najveći hrvatski kršćanski nakladnik Miro Radalj, direktor Verbuma.
Izbor Istanbulske konvencije za vježbanje „naučene bespomoćnosti“ za Andreja Plenkovića  je, zbog niza razloga, bio najbolji mogući izbor. Znao je da će za njeno potvrđivanje u Saboru imati glasove SDP-a, GLAS-a i svih „manjinaca“, pa je sebi mogao priuštiti luksuz da neki od HDZ-ovaca zbog „priziva savjesti“ – oni koji slijede naputke Katoličke crkve – ne podrže Konvenciju.
Ipak, da bi im unaprijed „dao misliti“, javno je nekoliko puta izjavio da od saborskih zastupnika HDZ-a očekuje da bez prigovora i pogovora, jednoglasno, podrže Konvenciju s pratećom „interpretativnom izjavom“. U takvim okolnostima, dva dana (20. ožujka 2018.) prije sjenice VRH-a (22. ožujka 2018.) na kojem se trebalo raspravljati i glasovati o Istanbulskoj konvenciji, sazvao je sjednicu Predsjedništva HDZ-a. Nakon uvodnog izlaganja o smislu Konvencije rekao je da svi mogu slobodno iznijeti vlastita mišljenja, ali da na kraju očekuje da će SVI članovi Predsjedništva glasovati za ratifikaciju. Ozračje koje je vladalo na sjednici Predsjedništva mjesec dana kasnije opisala je novinarka Jutarnjeg lista Rozita Vuković:

Očekujem da i ti podržiš Istanbulsku konvenciju, ako glasaš protiv, ne vidim načina da ostaneš politički tajnik stranke – navodno je Andrej Plenković, šef HDZ-a, kazao Davoru Ivi Stieru na sjednici Predsjedništva stranke na kojoj se u petak poslijepodne najviše raspravljalo o tome hoće li zastupnici glasovati prema savjesti ili će na snazi biti stranačka stega. Izvori s Predsjedništva kažu kako je Plenković kazao da ne može biti glasovanja prema savjesti te kako očekuje da svi podrže ratifikaciju. Također je, doznajemo, rekao i da su oni koji su protiv ratifikacije, protiv Vlade i njezina prijedloga. Stier mu je, doznajemo, odgovorio da će glasati prema savjesti i kako to ne znači da ne podržava Vladu, što će se odmah vidjeti i na primjeru Martine Dalić, s obzirom na to da je na dnevnom redu i glasanje o ministrici. ‘Protiv sam ratifikacije, ali to ne znači da želim rušiti Vladu. Ako treba, ja ću tijekom rasprave u Saboru jasno reći da se ne slažem s ratifikacijom, ali kako podržavam Vladu i premijera Plenkovića – odgovorio je, navodno, Stier.
(Jutarnji list, 7. travnja 2018.)
Ipak, zahtjev Plenkovića o jednoglasju nije prihvatilo šest članova Predsjedništva koji su glasovali „protiv“: zamjenik predsjednika Milijan Brkić, međunarodni tajnik Miro Kovač, politički tajnik Davor Ivo Stier, potpredsjednica HDZ-a Ivana Maletić te članovi Predsjedništva Darko Milinović i Anton Kliman. Svi oni pasti će u u nemilost Velikog vođe koje će, ako mu se naknadno ponizno ne poklone, osjetiti njegovu gnjev i kaznu. Nakon sjednice Predsjedništva, Plenković je kratko izjavio:
Omjer glasova bio je 19 prema šest. Izglasali smo prijedlog da Vlada nastavi proces ratifikacije Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju nasilja nad ženama. Nakon temeljite rasprave glasali smo o tome pri čemu je za bilo 19 članova Predsjedništva, šest njih je bilo protiv dok suzdržanih nije bilo.
Plenkovićev gnjev najprije je sustigao dr. Davora Ivu Stiera koji je jasno – pred novinarima, a kasnije i u Saboru – iznio vlastito mišljenje:
Moj stav je jasan. On se nije promijenio. Ja nisam klerikalac! Dakle, svoj stav ne baziram na tome što je sad bilo, jedno ili drugo ili bilo koje buduće priopćenje, nego na svojoj savjesti. Vidite, najveće antiklerikalce naći ćete među vjernicima koji idu svake nedjelje na misu i koji barem pokušavaju slijediti Kristov nauk. A najveće klerikalce naći ćete među političarima koji se povremeno pojave da bi pokupili pljesak u crkvi ili da ih se spomene s oltara, kad su izbori, i da ih se možda s oltara favorizira, koji možda znaju za neke prljavštine u hijerarhiji Crkve, ali nisu tu da ih očiste, nego da ostanu te prljavštine i da na temelju toga ucjenjuju i kontroliraju Crkvu. I to je loše. Taj tip klerikalizma je loš i za Crkvu, loš je za politiku i za društvo.

Dr. Davor Ivo Stier vješt je svirač tradicionalnih hrvatskih glazbala i melodija, ali nije vješt politički „svirač“ po taktovima Andreja Plenkovića

Dva dana nakon Predsjedništva HDZ-a na kojem je glasački trijumfirao, na sjednici VRH-a 22. ožujka 2018. Zakon o potvrđivanju Istanbulske konvencije usvojen je jednoglasno, jer je ministrima koji su čak i javno najavljivali da će glasovati „protiv“ bila u podsvijesti sudbina nepokornih MOST-ovaca koje su iz Banskih dvora potjerani spomenutim nalogom Plenkovića upućenim tajnici: „Molim tajnicu Vlade da pripremi odluku o razrješenju tri Mostova ministra.Kao i pokusni psi izloženi elektrošokovima, tako su i ministri izloženi prijetnjom „razrješenjem“ pognuli glave, poklopili se ušima i zatim podigli ljevicu ili desnicu u slavu – jednoglasja i jednoumlja, Velikog vođe Andreja. Utjehu su pronašli u činjenici što je VRH za izglasavanje u Saboru Istanbulske konvencije pripremio „interpretativnu izjavu“ u kojoj je zapisano da Konvencija Hrvatsku ne obvezuje na uvođenje rodne ideologije, trećeg spola te da ne može promijeniti ustavnu odredbu o braku kao zajednici muškarca i žena.

Objašnjenje blagodati od ratifikacije Istanbulske konvencije za žene žrtve obiteljskog nasilja Plenkovć je prepustio svojim ministricama-amazonkama koje je posjeo s lijeve strane

Nije prohujalo ni tri mjeseca, a dr. Davor Ivo Stier osjetio je na vlastitoj koži kako se Andrej Plenković odnosi prema onima koji nisu položili njegov tečaj iz – naučene bespomoćnosti. Na sjednici Predsjedništva HDZ-a održanoj 4. lipnja 2018. smijenio ga je s položaja političkog tajnika HDZ-a, a usput je smijenio i međunarodnog tajnika Mira Kovača. Pri prijedlogu smjene kratko je kazao: „izgubili su moje povjerenje“. Na njihove je položaje imenovao (uz potporu Predsjedništva HDZ-a;suzdržani su bili Ivana Maletić, Ivica Kostović i Domagoj Ivan Milošević) Lovru Kuščevića i Davora Božinovića. Smjenom Stiera Plenković se riješio dodatne frustracije: na općim saborima i javnim skupovima HDZ-a upravo je dr. Davor Ivo Stier dobivao – jer je nadareni i strastveni „argentinski“ govornik – najveći pljesak, često i stajajuće ovacije. Smjenom zatečeni i šokirani dr. Miro Kovač okupljenim je novinarima izjavio:Moja savjest je čista, a za razloge smjene molim vas pitajte gospodina Plenkovića.”
Što se Crkvenog protivljenja ratifikaciji Istanbulske konvencije, kad su ga novinari upitali znači li donošenje saborske odluka o njenom usvajanju da on osobno i HDZ „nisu na istoj strani kao i Katolička crkva koja se protivi ratifikaciji Istanbulske konvencije“, posprdno je poručio biskupima, svećenstvu i javnosti:

Mi smo apsolutno na istoj strani. Ovo je konvencija čija je bit zaštita žena od nasilja i nasilja u obitelji. Ono o čemu se vodi javna rasprava je nešto što je podredno u ovom slučaju. Po mom dubokom uvjerenju ratifikacija ove konvencije neće ni u kom slučaju u pravni poredak Republike Hrvatske nametati obveze koje bi bile u suprotnosti s vrijednostima HDZ-a.
Ta cinična izjava pokazala je da je Plenković uvjeren kako je i Crkva svladala njegov nauk o bespomoćnosti. Da je doista u pravu pokazala su kasnija svečana misna slavlja na kojima su ga Kardinal i biskupi pozdravljali i blagoslivljali, puni podaničke zahvalnosti, što je im je došao u misne pohode.

Državna vrhovnica i vrhovnici na misi za Domovinu 2018.

Pretposljednji uspjeli eksperiment: Učenje Predsjednice Republike bespomoćnosti

Pune četiri godine pustio je Anderj Plenković predsjednicu Republike i „zamrznutu“ članicu njegove stranke Kolindu Grabar Kitarović da javno glumi neovisnost i oporbenjaštvo u odnosu na njega osobno i Vladu na čijem je čelu. Pustio je da živi u iluziji kako se može slobodno, „junački“, ponašati, u skladu s obećanjem koje je dala u jeku predizborne kampanje u mjesecu studenom 2014. „Neću se libiti lupiti šakom o stol predsjedniku vlade niti pozvati na odgovornost bilo kojeg ministra.“ Međutim, prošle su pune četiri godine, a došla je peta, izborna godina. Predsjednica Republike očito želi drugi mandat, a shvatila da na taj mandat nikako ne može računati bez „hibridne“ – organizacijske, financijske, medijske, volunterske – potpore HDZ-a kojem na čelu odavno nije Tomislav Karamarko nego – Andrej Plenković.
Razmišljajući u bespućima prostorno i psihološki dalekih Predsjedničkih „dvora“, u Uredu predsjednika Republike, zaključila je da je novi patrijarh njene „zamrznute“ stranke apsolutnoj bespomoćnosti naučio sve ključne ljude koji su joj bili od velike pomoći u izbornoj pobjedi na samom početku 2015. Većinu je ponizio i protjerao iz izvršne i stranačke vlasti. Zdravko Mamić koji joj je bio od velike financijske i emocionalne pomoći danas, kao bjegunac od hrvatskog pravosuđa, predvodi molitvene obrede u Međugorju. Njeni veliki stranački oslonac i uzdanica Milijan Brkić pretvoren je aferom „sms“, u hodajućeg političkog mrtvaca.

Naslovna fotografija KGK na njenom facebook profilu 2014.

Apsolutnoj ili relativnoj političkoj bespomoćnosti Plenković je podučio i naučio njoj svjetonazorski (ako ona uopće ima neki čvrsti svjetonazor?) bliske hadezeovce: Tomo Medved, Ivana Maletić (kao moguću opasnu protukandidatkinju na predsjedničkim izborima u HDZ-u, Ivanu je podržao u nakani da postane novim, umjesto Nevena Matasa, hrvatskim članom Revizorskog suda Europske unije koji joj donosi mjesečna beriva od 20-tak tisuća eura), Goran Marić, Miro Kovač, Miroslav Tuđman, dr. Goran Dodik i dr. Nakon toga Andrej Plenković odlučio je KGK smjestiti u metaforički pokusni kavez za – učenje bespomoćnosti. Od predsjednice Republike preko posrednika poručio je da, ako želi „hibridnu“ potporu NJEGOVA HDZ-a, bez odlaganja moga učiniti dvije stvari:

  • (1) riješiti se utjelovljenja svih njenih oporbenjačkih i desničarskih eskapada Mate Radeljića i
  • (2) napraviti kompletni „make over“ političke paradigme s kojom izlazi na izbore. Predsjednica Republike zatim se posavjetovala s Matom Granićem koji joj je objasnio kako bez iskrene potpore Andreja Plenkovića i HDZ-a naprosto ne može računati na drugi mandat te da je izbor na njoj jer „druga strana“ neće odustati od postavljenih uvjeta.

Ostalo je poznato iz javnog svjedočenja Mate Radeljića:

Odluku o mom razrješenju priopćio mi je 5. prosinca 2018. u kafiću ‘Torte i to’, Grahorova 5, u Zagrebu, šef kabineta ravnatelja SOA-e Davor Franić. Taj dan (srijeda) bio sam u Sisku s Predsjednicom Republike u sklopu izmještenog ureda. Franić me nazvao oko 13 sati sa zamolbom da se hitno sastanemo nakon što se vratim iz Siska. Sastali smo se u 18 sati. Odmah na početku razgovora rekao mi je da je od ravnatelja SOA-e Danijela Markića dobio zadatak da obavi sa mnom razgovor, a da je Markić taj zadatak dobio od Predsjednice Republike. Priopćio mi je da Predsjednica ide u rekonstrukciju ureda i da ja neću više biti njezin savjetnik. Rekao mi je da mu je jako neugodno što je on dobio tu zadaću, ali da je mora izvršiti. U daljnjem tijeku razgovora posebno je naglasio kako mi mora dati do znanja da će, citiram: ‘Služba u svakom pogledu štititi Predsjednicu od mog mogućeg negativnog djelovanja nakon što odem iz Ureda i da je spreman, ako dobije takav zadatak, i autom se zabiti u mene.
Predsjednica Republike tako je postala, zasad, posljednjom u nizu odmrznutih i „zamrznutih“ hadezovaca koje je Andrej Plenković – učio i naučio bespomoćnosti. Je li i cijelo hrvatsko društvo ili barem njegov većinski dio pretvorio u DRUŠTVO BESPOMOĆNIH pokazati će izbori koji su pred nama: europski, predsjednički i saborski.

Predsjednica KGK i Andrej Plenković u doba kad je „kamen smutnje“ između njih bio Mate Radeljić

Komentari

komentara