Objavljeno: Sun, Oct 22nd, 2017

Spinning- sve popularnija tehnika ribolova s morske obale (1)

Lubin je neprikosnoveni kralj špinanja s morske obale, dok lica može ponijeti titulu kraljice. Škaram ili jadranska barakuda sve je brojnija riba u našim vodama, a strijeljka je nova zvijezda

  • Tekst i foto Šime Duvančić

Iako naši ribolovci poslovično robuju tradicionalnim metodama i alatima, posljednjih godina sve ih je više koji love relativno novom tehnikom  poznatom kao spinning, naški špinanje.  Radi se o lovu odbacivanjem pa zatim privlačenjem varalice. Prevariti ribu varalicom s obale znatno je teže nego iz plovila. Ribolovcu koji nije naoružan adekvatnom dozom znanja, vještine i strpljenja, kao i fizičke kondicije, bolje je da se okrenu nekom drugom načinu udičarenja s obale. Ipak, možda baš zbog svega toga spinanje s o bale postaje sve zanimljivije pravim sportskim ribolovcima, kojima nije najvažnije meso nego sportski užitak. Uz sve nabrojano što ne ide u prilog špinanju, dodati valja da su neke grabljivice u priobalju prisutne samo u određenim dijelovima godine, a ima i onih koje se mogu loviti skoro isključivo iz plovila. No, unatoč tome, ljubitelji špinanja s obale imaju na raspolaganju brojne vrste riba, koje se mogu svrstati u nekoliko grupa.

Tipični predatori čine prvu kategoriju. Neki od njih stalno obitavaju u plićem moru. Dok drugi u priobalju obično borave u toplijem dijelu godine, od proljeća do jeseni. S globalnim otopljavanjem, međutim, dužina njihovog boravka i sezona lova, na zadovoljstvo varaličara, sve su duži. Četiri vrste su u prvom planu i uglavnom se samo one ciljano love. Lubin je neprikosnoveni kralj špinanja s morske obale, dok lica može ponijeti titulu kraljice. Škaram ili jadranska barakuda sve je brojnija riba u našim vodama, a strijeljka je nova zvijezda na jadranskom varaličarskom nebu. Ovoj skupini mogu se dodati i neke vrste plave ribe, poput lampuge, palamide i iglice, ali se one ipak rjeđe nađu na udici od spomenuta „četiri asa“.

Drugu skupinu čine grabljivice koje su samo sporadično, najčešće tijekom ljeta,  plijen varaličara s obale. To su lica modrulja, skuša, šarun, manji zubaci i kirnje, kanjac, pirka, škrpina, pauk, riba gušter…
Treću skupinu čine atipični ulovi. Naime, morski su varaličari, poput svojih slatkovodnih kolega, davno uočili da pored grabljivica u užem smislu riječi, koje se uglavnom hrane živim ribama, varalicu napadnu i ribe koje se tradicionalno svrstavaju u „mirne“. U traženju odgovora na pitanje što ih navodi na takvo ponašanje treba poći od biologije tih vrsta i definicije pojma grabljivica. Naime, u klasifikaciji riba prema njihovim prehrambenim navikama, često se pravi greška tako što se suviše kruto ribe dijele na grabljivice i mirne te smatra da je lov  umjetnim mamcem rezerviran samo za prvu skupinu. Treba imati u vidu da se većina tzv. mirnih riba također hrani drugim živim organizmima- školjkama, puževima, crvima, rakovima itd.  
Osim toga, i „mirne“ vrste često će iskoristiti priliku da zgrabe nesretnu ribicu koja im dođe nadomak čeljusti, osobito ako je bolesna ili povrijeđena. Upravo zato su za takve „povremene“ grabljivice lovni umjetni mamci, posebice oni koji, poput nekih teturavaca, i pri sporom povlačenju vjerno oponašaju ribicu s „problemima“.
Jedan od najzanimljivijih članova grupe „mirnih grabljivica“ je ovčica, koja se hrani tako što čeprka po mekanom, pjeskovito-muljevitom dnu, iskopavajući crve, račiće, školjke itd. Međutim, ona se uspješno lovi po dnu laganim povlačenjem lagane panule koja prevrće  pijesak stružući po njemu, što neodoljivo privlači ovčicu, koja to povezuje s prisustvom neke životinjice. U ovakvom panulavanju uspješno se koriste ne samo prirodni, nego i umjetni mamci, obično silikonske imitacije crva i račića. Bitno je da se plovilo kreće posve sporo.

Šarag i cipal također se ulove na varalicu- male leptire, teturavce ili đžigove. Za cipla je osobito efikasna kombinacija leptira i crva muljaša, dok će pauk posegnuti za bilo kakvom varalicom. No, do sada pobrojanim vrstama ni slučajno se ne završava priča o varaličarenju s obale, jer se tom tehnikom povremeno love čak i trlje, salpa, neke usnače, glavoči, čak i komarča, ponekad i površinskom varalicom, tzv. poperom.

Postavlja se pitanje jesu li to izvjesne ribe promijenile navike ili su navedeni ulovi rezultat usavršavanja ribolovnih tehnika i pribora. Iako vjerojatno ima i toga, treba uzeti u obzir i činjenicu da će neke vrste riba u periodima nedostatka prirodne hrane izmijeniti ustaljeni obrazac ponašanja i posegnuti za plijenom koji odstupa od uobičajenog. Osim toga, pojedine teritorijalne ribe varalicu će nerijetko napasti ne da bi utolile glad, nego da bi otjerale uljeza. Imajmo na umu i to da je špinanje relativno mlada disciplina, te da je razmjena informacija doskora izostajala.
Daljnja evolucija tog načina ribolova, ponajprije u vidu sve savršenijeg i finijeg pribor te razvoj različitih „podtehnika“, praćena boljim poznavanjem ponašanja riba, vjerojatno će donijeti još puno lijepih iznenađenja. A svemu navedenom treba dodati i posljedice tropikalizacije Mediterana, koja ne samo što rezultira pojavom novih predatora, nego i mijenja navike starosjedilačkih vrsta.

Komentari

komentara