Objavljeno: Sat, Nov 25th, 2017

Spinning – sve popularniji način ribolova s morske obale (3): Opremu „bira“ lovina

Duž obala Jadrana uglavnom se prakticira srednje teški spining, iako se posljednjih godina sve više ribolovaca specijalizira za lov krupnih lica i strijeljke snažnim priborom

  • Tekst i foto Šime Duvančić

Ribe koje se mogu loviti varalicama s obale veoma su različite veličine i težine, od sitnih poput ušate, kanjca, iglice ili šaruna, preko srednje velikih poput lubin do krupnih poput zubaca i lice. Težina im se kreće se od nekoliko desetina grama do dvadesetak kilograma, čak i više. Shodno tome, spining na moru ima tri varijante, laku, srednji i tešku, kojima odgovaraju tri klase pribora. Štapovi za laki spining dugi su od 2,7 do 3,3 m, a težina bacanja im je od 10 do 30, najviše 40 grama. Za lov unutar lučica najbolje je koristiti najkraće, štapove od 2,5 m. U pravilu štapovi za lagani spining se odlikuju brzom, vršnom, akcijom, potrebnom za lansiranje lakih tereta na dovoljnu udaljenost. Međutim, ovo može biti hendikep ukoliko udari neka krupnija riba, a to se veoma često događa. Ako se još koristi PE višenitka, koja se ne isteže, realna je opasnost da riba ispravi udicu, slomi je ili spadne s nje, a u najgorem slučaju može stradati štap. Iskusan ribolovac će se zato uvijek potruditi da pravilno podesi snagu kočnice, a oni koji nisu vični tome trebaju, pak, loviti nešto manje krutim štapom i najlonskom te FC umjesto PE višenitnom strunom. Role za lagani spining moraju biti male, lagane i brze. Dovoljne su one kapaciteta do 150 m strune promjera 0,25 mm, odnosno veličine 20 ili 30, ali se mogu koristiti i one veličine 40.

Za laki spining najčešće se koriste teturavci te mrdavci, uglavnom dužine 50 do 90 mm. Bacati ih treba po mogućnosti bez olovnice ili kojeg drugog dodatnog otežanja. Ukoliko se, pak, lovi minijaturnim teturavcima ili mrdavcima dužine 3 do 5 cm, te perjaticama, potezankama i slamčicama te drugim ultralakim varalicama, pribor je najčešće nužno dodatno opteretiti. Najčešće je za to dovoljna vrtilica na kraju osnovne strune.  Ponekad je nužna i olovnica, rascjepna na osnovnoj struni ili u vidu glave na udici koja nosi mekanu varalicu. Veoma dobro rješenje je i vodena kugla, na kraju osnovne strune ili završnjaka. Pribor spomenutih karakteristika najpogodniji je za lov po mirnom ili blago valovitom moru, a ultralaka varijanta, sa štapom težine bacanja 10 do 30 g, primjenjiva je za lov škarma, iglice i ušate. Srednje teškom opremom spinaju se krupniji lubini i zubatice, palamide, lampuge, srednji i krupniji škarmi, manje lice, dakle ribe čija se prosječna lovna težina kreće od jednog do pet kilograma. Standardni pribor čine štap dužine 3,0 do 3,6 m, nekad i duži , ovisno o terenu, završnjaku (predvezu) itd. Najčešće je dovoljan umjereno brze akcije i težine bacanja do 50 ili 60 g.  Na takav je štap najbolje postaviti rolu težine do 250 ili 300g veličine 40 ili 50, odnosno kapaciteta 150 do 200 m najlona debljine 0,30 mm, odnosno PE višenitke nosivosti do 20 libri.

Najčešće rabljene varalice za srednje teški spining su teturavci i pljuskavci (površinci, poperi)  dugi od 9 do 13 cm, žlice od 7 do 10 cm odnosno od 15 do 30 g te mrdavci: jeguljice, crvi (ovi naročito za lov lubina) i šedovi. Pribor navedenih karakteristika gotovo je univerzalan, odnosno upotrebljiv u većini situacija i za lov većine jadranskih grabljivaca. Za lov površincima tipa „šetač“ , koji se vode tehnikom „Walking the Dog“ („šetanje psa“), odnosno  kratkim trzajima štapa vrhom uperenog prema vodi, preporučuju se brzi štapovi. Teški spining je rezerviran za ribolovce većih ambicija, opredijeljene, prije svega, za lov krupnih lica i kapitalnih strijeljki oko riječnih ušća, ali je to i jedina učinkovita tehnika u nekim posebnim situacijama. Primjerice kada je neophodno postići veoma daleke odbačaje uz upotrebu većih opterećenja na sistemu: olovnica, vodenih kugli i sbirolina  (bombardi).

Štapovi za teško spinanje mogu biti različitih dužina, ovisno od terena na kojem se lovi i željene daljine odbačaja. No, gornja granica mu je oko 3,3 m jer bi još duži štap bio previše težak. Imajući u vidu snagu i borbenost krupnih lica i stijeljki, kao i činjenicu da se bacaju teški tereti, težina bacanja , odnosno nosivost ovih štapova treba biti između 40 i 80, 50 i 100 ili čak 50 i 150 grama. Akcija im mora biti sporija nego kod štapova iz prethodne kategorije, a sve zbog bolje amortizacije u borbi s krupnim ribama. Role za teško spinjanje trebaju biti robusne, veličine barem 60, odnosno kapaciteta 150 do 200 m najlonske strune promjera 0,35 ili 0,40 mm. Alternativa je višenitna struna nosivosti 30 do 50 libri. Najvažnije je da rola dobro slaže strunu i ima preciznu kočnicu, dok je broj kugličnih ležajeva u njoj manje važan. Prijenosni odnos joj ne treba biti veći od 4,5:1, jer su brže role slabije.
U teškom spinanju najčešće se koriste  plivajući i tonući teturavci, zatim pljuskavci (poperi) i „šetači“većih dimenzija, a od mrdavaca šedovi oblika cipla, gavuna i drugih ribica kojima se grabljivce hrane) te „jeguljice“ i „crvi“ dužine 10 do 20 cm. Koristiti se mogu i teške žlice te teškometalci (džigovi i castmasteri). Duž obala Jadrana uglavnom se prakticira srednje teški spining, iako se posljednjih godina sve više ribolovaca specijalizira za lov krupnih lica i strijeljke snažnim priborom, koji po mnogim svojim osobinama predstavlja laku varijantu pribora za surf-castingu.

  • (nastavlja se)

Vezani sadržaj: Spinning (2)

Komentari

komentara