Objavljeno: Ned, pro. 23rd, 2018

Svjetlo i more – Magična privlačnost

Činjenicu da ribe reagiraju na svijetlo čovjek koriste za poboljšanje učinkovitosti ribolova

  • Tekst i foto Šime Duvančić

Znati čime, gdje, kada, kako i u kojim se uvjetima ribe hrane te kakvo je njihovo ponašanje uvjetovano svim tim čimbenicima, osnovni su preduvjeti uspješnog ribolova bilo kojim alatima, osobito udičarskim. A svi ti čimbenici u potpunosti ili djelomično, direktno ili indirektno ovise o- svjetlosti!
Glavni izvor svjetlosti u biosferi je Sunčevo zračenje. Ono je jedan od neophodnih elemenata nastanka i opstanka života na Zemlji. U procesu poznatom kao fotosinteza, neki organizmi (pretežito biljke), takozvani autotrofi, energiju svjetla u kombinaciji s ugljičnim dioksidom i vodom koriste za proizvodnju šećere. Ti su šećeri osnova drugih procesa neophodnih za rast heterotrofa, organizama prerađivača. Ti prerađivači  koriste sunčevu svjetlost indirektno, konzumirajući proizvode autotrofa, ili direktno- koristeći druge heterotrofe. Prerađivači su pretežito životinje, među njima i ribe. Svijetlo, ne samo direktno sunčevo nego i ono koje se odbija od Mjeseca, ali i umjetno, ima utjecaja i na druga događanja vezana uz život riba te njihovo ponašanje. No, na žalost ribolovaca, sve ribe ne reagiraju podjednako na svjetlost i svjetlosne podražaje.   

Ovisno o njihovom ponašanju u svjetlosnom polju, sve se vrste riba mogu podijeliti u tri grupe: na one koje svjetlo privlači, koje na svjetlosti negativno reagiraju i one koje su na svjetlost ravnodušne. Najveću osjetljivost na svjetlosne impulse imaju one ribe koji provode noćni način života i koje borave u slabo osvijetljenim slojevima mora.
Na svjetlo reagiraju i ribe koje žive u potpunom mraku, odnosno u velikim dubinama. Naime, svjetlo ne prodire do svih dubina. Dubina prodiranja kroz vodeni stup ovisi o vrsti i kakvoći vode. Prodiranje svjetlosti u slanoj vodi je do 100, najviše 200-tinjak, a u slatkoj tek do 50-tak metara. Zbog toga su postupci fotosinteze ograničeni na gornje slojeve, koji su zato i najbogatiji organizmima, pa i ribama.Dubina prodiranje svjetla ovisi i o njegovoj jakosti, ali i vrsti i kakvoći (valnoj duljini, odnosno boji). Tako, primjerice, crvene svjetlosti u slanoj vodi prodiru samo do desetak metara.
Ponašanje u svjetlosnom polju ovisi o vrsti ribe te o okolini i prirodi svjetla. Najvažniju ulogu na reakciju ribe na svjetlost imaju ovi činitelji: vrsta ribe, njezin vijek, spolna zrelost, dostupnost hrane,doba godine, vrijeme dana i noći, faza mjeseca, prozirnost, temperatura i salinitet morske vode, sadržaj kisika, valova i morske struje, jačina i spektarski sastav izvora svjetlosti te njegov položaj. Smatra se da je reakcija ribe, kao i svih ostalih organizama, na svjetlo urođena stvar te  da je način reakcije ovisan o razvojnoj fazi jedinki. U pravilu, sve larve i riblje mlađi mnogih vrsta riba imaju pozitivnu reakciju na svjetlo, što potvrđuju analize lovina ostvarenih uporabom svjetla u kojima uglavnom dominiraju mlađe jedinke.
Reakcija riba na svjetlo ovisi o stupnju zrelosti njihovih spolnih žlijezda, gonoda. Naime, za vrijeme migracija, uzrokovanih hranjenjem i mriještenjem, njihova reakcija na svjetlo je dosta smanjena. Što više, znatan dio riba, ali i drugih morskih organizama, u to vrijeme uopće ne reagira na svjetlo, tako da ih svjetlo niti privlači niti plaši. Nakon obavljenog mriještenja, reakcija na svjetlo se brzo vaća.

Činjenicu da ribe reagiraju na svijetlo čovjek koriste za poboljšanje učinkovitosti ribolova. Posebno u onim morima gdje je gustoća naselja pojedinih vrsta riba dosta oskudan, a pojava kolebljiva. To se osobito odnosi na one vrste koje svjetlo primamljuje, ali se i negativna reakcija riba prema svjetlu koristi u ribolovu. Tako, primjerice, svjetlo privlači mlađe stadije nekih riba, dok stariji ne reagiraju na njega, ili čak reagiraju negativno. Takav je slučaj, primjerice, s ciplima i jeguljom. Nedorasle svjetlo privlači, dok stariji cipli na njega ne reagiraju, a jegulje imaju čak izrazito negativan odnos. Svjetlo najviše privlači vrste riba koje se hrane planktonom, sitnim biljnim i životinjskim organizmima koji nemaju sposobnost kretanja. To je najveći dio vrsta malih pelagijskih, ribe lutalica, poput srdele, inćuna, papaline… A gdje su one, tu su i srednje te krupne ribe lutalice koje se hrane malim- skuša, šarun, palamida, tune…

Zona privlačnosti svjetla i ponašanje pojedinih vrsta riba pod njegovim utjecajem, osim o jačini, značajno ovisi i o spektarskom sastavu izvora svjetlosti. Dosadašnja spoznaje kazuju da najpozitivnije djelovanje na privlačenje, pa time i ulov ribe, ne samo pelagrijske, ali i ostalih morskih organizama, ponajprije glavonožaca, ima žuto svjetlo.
Primamljujuće djelovanje svjetla osobito utječe na noćnu ishranu riba. Većina njih ne vidi u potpunom mraku pa se tijekom noći hrani samo po mjesečini. Iznimka su ribe biljožderi i one koje hranu traže kopanjem. Salpa, ovčica, trlje…i po mjesečini slabije jedu nego danju. Ima i riba, poput ugora, murine jegulje i mačaka, koje se najintenzivnije hrane po mraku. U znatnoj mjeri, primamljujuće djelovanje svjetla noću ovisi o fazama mjesečevih mijena. Privlačnost umjetnog svjetla je znatno manja za punog mjeseca i noći bez oblaka. Također, svjetlo mjeseca smanjuje opću aktivnost riba i zato se rezultati ulova uporabom umjetnog svjetla znatno manji za vedrih noći s punim mjesecom.

Komentari

komentara