Objavljeno: Ned, lis. 7th, 2018

„Tko je ubio Zvonka Bušića“ – predstava „Iza zavjese“

Uz sjajnu glumu Roberta Kurbaše i, osobito, Ane Vilenice koja je na trenutke bila i „bolno“ uvjerljiva…

  • Tekst i foto JL

Predstava „Tko je ubio Zvonka Bušića“ Kazališne družine „Iza zavjese“, prema tekstovima Tihomira Dujmovića, a u adaptaciji Roberta Kurbaše, održana je u petak, 5. listopada, u dvorani Arte. Uz Kurbašu, koji u predstavi naizmjence glumi novinara i Zvonka Bušića, igra Ana Vilenica (Lucija Dujmović – alternacija) u ulozi Julienne Eden Bušić. Slojevita, na trenutke i mučna drama o sudbini i idealizmu Zvonka Bušića, jednog od najpoznatijih hrvatskih političkih emigranata, koji je nakon otmice putničkoga zrakoplova sa 76 putnika, na letu od New Yorka do Chicaga 10. rujna 1976., te pogibije američkog policajca pri pokušaju deaktiviranja bombe, proveo u tamnici 32 godine, istodobno je i priča o bezrezervnoj ljubavi supruge Julienne koja je, zbog sudjelovanja u akciji, također osuđena i provela u zatvoru 13 godina.
Premda odigrana u, za ovakve predstave neodgovarajućem, prostoru dvorane Arte (bolji prostor, na žalost, u Makarskoj ne postoji) i uz minimalističku scenografiju, predstava je oduševila publiku izmamivši iskren pljesak ali i poneku suzu. Uz sjajnu glumu Roberta Kurbaše i, osobito, Ane Vilenice koja je na trenutke bila i „bolno“ uvjerljiva, snažan dojam su pojačali i inteligentno uklopljeni „dokumentaristički“ elementi stalno podsjećajući da nije riječ o fikciji već o si(u)rovoj stvarnosti. Teška, zahtjevna predstava, politička igrano-dokumentarna drama s tragičnim završetkom, kakvih je vrlo malo na našoj kazališnoj sceni – osobito s ovakvim domoljubnim nabojem (onih drugih na sceni ne manjka, a ovakve su za „Iza zavjese“).

Pa, tko je ubio Zvonka Bušića? Domoljuba sanjara, borca za istinu – za ostvarenje sna o slobodnoj, neovisnoj Hrvatskoj zbog koje je robijao 32 godine. Vrativši se u tu „slobodnu i neovisnu Hrvatsku“ istinu nije našao – zatekao je onu istu laž, one iste strukture protiv kojih se borio i bio spreman „izgorjeti“ u toj borbi. Promijenile su se samo „košulje“. Nije više htio, nije znao ili mogao ostati u toj Platonovoj pećini i gledati te sjene ljudi kockastih glava već je odlučio sam izaći – izaći bez mogućnosti povratka u špilju. Jeste li se za ovakvu Hrvatsku borili? Jesu li branitelji za ovakvu Hrvatsku ginuli? Zašto šutite i zašto pristajete na laž saginjući glave? – „vrište“ Bušićeva pitanja i „vrište“ poruke predstave. Zvonko Bušić je sam sebi oduzeo život, a mi smo odlučili ostali u Platonovoj špilji.
Je li Zvonko bio terorist (?), kako su nas sve ove godine uvjeravali političari i njima podložni mediji, ili borac za slobodu kakvim ga je u svom govoru opisao upravo sudac koji mu je 1977. izrekao presudu:

Bilo bi nepravično i nepošteno kada ne bih prije početka rekao da Zvonka Bušića i njegovu suprugu, kao i njegove drugove, ne smatram nikakvim ratnim zločincima niti teroristima. Držim da je neophodno važno da svoj govor počnem s ovom primjedbom… Nema nikakve dvojbe da je njihov čin počinjen iz političkih motiva i njima vođen, da je išao za reklamiranjem i publiciranjem borbe za hrvatsku samostalnost, da je to ljudski prosvjed protiv tiranskog i neljudskog postupka prema Hrvatima u komunističkoj Jugoslaviji…
rekao je, između ostaloga, sudac John R. Bartles čitajući govor uoči izricanja presude Zvonku Bušiću 1977. godine.

Kao uvod u predstavu, koja je odigrana u organizaciji Grada Makarske u okviru ovogodišnjeg programa obilježavanja Dana grada, Tihomir Dujmović predstavio je svoju knjigu istog naziva „Tko je ubio Zvonka Bušića“, a koja je nastala usporedo s pripremom predstave. Ta kao i knjige „Hrvatska u raljama djece komunizma“ (koja je temelj predstave) i „Hrvatske novinarske tragedije 1945. – 1995.“ mogle su se kupiti po promotivnoj cijeni uz potpis Tihomira Dujmovića, novinara koji je, kako sam kaže, u 17 godina dobio 13 otkaza i trenutno ne surađuje s niti jednom redakcijom. Toliko o pluralizmu medija u Hrvatskoj.

Komentari

komentara