Objavljeno: Sun, Jul 23rd, 2017

Tučepi – Ka kultura 2017.: Čudesni zbor Brodosplit i poetska iznenađenja u Podstupu

Teško je išta izdvojiti, no Stipišićeva „Dalmatino povišću pritrujena“ oduzela je dah i iznudila dugo, dugo, dugotrajan pljesak

  • Tekst i foto JL

Dogodila se, eto, i druga večer 12. sezone Ka kulture u tučepskim zaselcima – u Podstupu. Teško je biti hladno racionalan i sažeti opis te večeri u rutinsko novinsko izviješće, a to bi bilo, ruku na srce, čak i pomalo nekulturno. Možda jedna mala primjedba o toj večeri „poetskih predjela iznenađenja“ i „obilnog, slasnog glazbenog glavnog jela“ – trunčicu previše kulture odjednom. Šala, dakako, iznenadite nas obiljem i kvalitetom i drugi put – izdržati ćemo. Iznenađenja su bila te večeri u onom poetskom dijelu, kada smo, očekivali dolazak akademika Tonka Maroevića, koji je nažalost bio spriječen, ali smo zauzvrat dobili njegovu poeziju, drugog akademika, prijatelja Luku Paljetka i glumca Zorana Čubrila, ali i Borisa Njavru, predsjednika Društva dubrovačkih pisaca koji je publici „poslužio“ svoje dvije pjesme. Dakako da je za takav razvoj situacije glavni krivac Ivica Mijačika, ravnatelj ka kulture, koji je uvodno program morao predstaviti osim na materinjem i na njemačkom jeziku (nije mu išlo loše), dok je Ružana Kovač (umalo jednako uspješno) to učinila na engleskom, jer u publiku su se te večeri „infiltrirali“ i neki strani turisti. Eppur si muove, rekao je davno „neki“ G.G. – Ka kultura prijeti postati izvoznim proizvodom. No posvetimo se mi glavnom jelu večeri.

Što reći o zboru muškaraca „Brodosplit“? Fantastično, moćno, emotivno…, teško je naći pravu riječ koja bi opisala podstupski nastup tih vrhunskih pjevača predvođenih maestrom prof. Vladom Sunkom. Od sakralnih skladbi do djela suvremenih autora, od Ivana pl. Zajca i Borisa Papandopula do Ive Tijardovića, preko Ljube Stipišića Delmate, Vlade Sunka, pa crnačkih duhovnih skladbi do Lennona i Mc Cartney-a .., snažno i sugestivno. Teško je išta izdvojiti, no Stipišićeva „Dalmatino povišću pritrujena“ oduzela je dah i iznudila dugo, dugo, dugotrajan pljesak, ali i suze na oči čak i pojedinih pjevača što je i sam maestro, dirigent primijetio priznavši kasnije da se ne sjeća kada se to dogodilo za vrijeme izvedbe neke od pjesama. Tri bisa, radost pjesme, ali i malo svirke, uz „I Feel Fine“ Beatlesa, pa pravo muško finale uz Zajčevu „U boj, u boj“ iz opere Nikola Šubić Zrinjski. Čudesan glazbeni doživljaj u tučepskom zaseoku Podstup 21. srpnja 2017. godine gospodnje!Hvala ljudi.

Ovo je izvrsno. Bio sam tu prije mjesec dana kada je bilo samo metar asfaltiranog prostora da se može obići kuća, a dolje je bila provalija. Sada je to prošireno i postavljena bina. To je izvrsno, tako krasan ambijent i ovdje je užitak pjevati. Nitko o ovome ne može reći ništa loše već bi svi trebali pohvaliti ovakav način razmišljanja da bi se moglo pristupiti bilo čemu. Ovaj prostor, ovi baštinski rariteti, ustvari je ono što smo mi – ono najvrjednije. Nije toliko vrijedno da svijet vidi ono što smo mi, najvrjednije je da mi sami uvidimo tko smo. Mislim da je to stepenica koju smo preskočili i još nam nije jasno da je to najvažnije. Lako za svijet, on će doći i otići, no mi smo važni
kazao je Sunko, pa se kratko osvrnuo na dio repertoara nastupa u Podstupu.
Premijerno smo izveli skladbu Total Praise, spiritual autora Richarda Smallwooda i to je bila mala ekskluziva za kulturu u tučepskim zaseocima. Možda prostor i nije dovoljno akustičan za puni doživljaj kao što bi to bilo u crkvenom prostoru. To je jedna smirena skladba koja ima svoju gradaciju, ustvari jedna molitva na gospel način, jedna predivna pjesma, a sve te pjesme, po meni, treba izvoditi bilo gdje. „Dvanaest razbojnika“ (ukrajinska narodna op.a.) opet ljubavna tematika. Najžešći razbojnik se zaljubi i zbog žene prijeđe na Kršćanstvo i to je poanta. Sve se može napraviti kada se ljubav umiješa. Čuli ste taj moćan muški glas, tu metamorfozu koja se događa, taj kontrast, to što se događa u tom razbojniku koji iz svjetovnog, preko žene, dođe u spiritualno
rekao je maestro Vlado Sunko, glazbeni pedagog, dirigent i skladatelj, redoviti profesor na odjelu Glazbene umjetnosti pri Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu…, čija je priznanja i nagrade teško i pobrojati.

Prvo poetsko predjelo, svoje dvije pjesme poslužio je Boris Njavro koji je po prvi put pohodio kulturu u tučepskim zaselcima.

Ovo je predivno. Sad kad je sve završilo gledam ovaj spoj zvijezda i svjetla na otocima. Ne mogu vjerovati da su ljudi ovdje u Podstupu napravili ovako lijepu stvar, ovako lijep spektakl. Prvi put mi je da sudjelujem u ovome, a nadam se da nije zadnji. Prelijepo je
komentirao je kasnije Boris Njavro koji je, uzgred rečeno, uredio pripremio i objavio tridesetak knjiga dubrovačkih autora, napisao dvije zbirke priča, dvije knjige kolumni i tekstova o Dubrovniku… Za drugo poetsko predjelo je bio zadužen Zoran Čubrilo, kazališni, televizijski i filmski glumac te vrsni recitator koji je kazivao poeziju Tonka Maroevića, svog bivšeg profesora.

  • Zorom ptice polude. Vjetar što tada ustaje od njihova je oduška; spremne su čuditi se, prvi trenuci samo njima pripadaju, pa lupaju o okna da iskupe svoju nevjeru. Jer, malo im je značila plaha iskra; kao da je prostor sažet nestankom granica, govorom svjetlaca. Reklo bi se da je noć izbor iz dana. (T. Maroević Slijepo oko).

Kazati nešto više o akademiku Maroeviću i njegovoj poeziji „palo je u zadatak“ akademiku Paljetku, dobrom znancu i prijatelju Ka kulture, koji je to učinio dijelom i kroz „Drvlje i kamenje“

  • Savila se, savila se rečenica pod teretom namjera i pala na koljena pred veličanstvom pretpostavljenog zadatka. Puzajuć prizemno možda će se bolje prilagoditi kamenu, i lakše ispisati na podu sjene rasta i leta, hlapljenja i uzgona. Zaboga, ne drži je ni sila teže niti vuče korijenje, privlače je jedino bobice gorkih plodova, krimići blistavih zrnaca, putovi rasutih postaja. Popostat će na trenutak, sve više postajati gujavica, rečena zaludnica, pobornica pokornog prianjanja uz kvržice i čvoriće, uz krhotine i zrnca…

Ali kakav bi to bio susret s književnikom Lukom Paljetkom, a da ne čujemo i poneku njegovu pjesmu – ovoga puta dvije po slučajnom izboru gledatelja, ali i jednu bonus za sladokusce.

  • Ježić Ubodežić – Peo se na briježić – Počeo je padat snježić – Pa je ježić – Bježić – Bježić – Pobjegao kući. – Napravio tamu,  Obuko pidžamu,  Legao u krevet vrući- Pa spava li spava, Vidi mu se samo glava, – Ležić – Ležić – Ježić. – Pada – Pada – Snježić.

Na ovakvim i sličnim priredbama sudjelujem od svojih studentskih dana. Idem tamo gdje me pozovu, a kad negdje dođem nastojim biti onaj koji je dio toga. Nastojim dati najbolje što mogu i ono što imam. Držić, kojemu ove godine obilježavamo 450 godina od smrti kaže: što se ima to se da – i ja tako činim. Poezija danas gubi svoje mjesto, a današnji čovjek gubi poeziju. Današnjeg čovjeka svi žele uvjeriti da mu poezija nije potrebna, da mu je potrebna proza, ekonomija, politika, da mu je potrebno dobro živjeti i da mu je potrebno sve ono što će ga užasno zabrinuti – što će ga opteretiti različitim obvezama. Jedino poezija ni na što ne obvezuje, jednostavno oslobađa čovjeka, pruža mu mogućnost da bude sam sa sobom i svojim mislima i da mu bude lijepo čak i kad mu nije lijepo, da mu bude dobro i kad mu nije dobro, te da ponovno nauči kako je lijepo kad se može sanjati
kazao nam je Luko Paljetak, koji je još prošle godine osvojio srca tučepske publike, osvrnuvši se na položaj poezije u hrvatskom kulturnom životu.

Ka kulturni chef Vice Bušelić „iznenadio je večer“ mirisnim i sočnim bronzinom u kojemu se sljubio „glavati s pršutom“ (polizalo se svih oko 250 porcija), a svoj su doprinos i ovog puta dali tučepski glazbenici zasviravši i zapjevavši, na koncu te divne večeri, pjevačima Brodosplita (od kojih su se neki i pridružili – bonus nastup) u konobi Marka Viskovića koji nije dozvolio da ikome išta ne nedostaje. Gostoprimstvo kakvo se samo poželjeti može, a muškarci iz „čudesnog zbora“ i poete svakako su to i zaslužili.

Slijedi treće događanje Ka kulture u tučepskim zaselcima

28. srpnja 2017. (petak) zaselak: Šimići
  • Jednovečernja izložba: akademski slikar Ivan Tudek
  • Predstava: Kazalište Moruzgva – Zagreb, Nina Mitrović: „KAKO ŽIVOT?“

Redatelj: Ivan Leo Lemo

Igraju: Vinko Kraljević, Siniša Popović, Biserka Ipša, Ana Begić Tahiri / EcijaOjdanić

Komentari

komentara