Objavljeno: Čet, pro. 14th, 2017

U Hrvatskom slovu predstavljena knjiga pjesama Ivice Mijačike-„Voda, usta čempresa“

“Poezija je jednostavno žedna ovakvih večeri. Rijetko je vidjeti da se sve stopilo u uzvišen i jedinstven pjesnički dah” (Stjepan Šešelj)

  • MP
  • Foto Jovan Kliska

Voda, usta čempresa“, peta pjesnička knjiga književnika Ivice Mijačike, objelodanjena u uglednoj biblioteci „Djela hrvatskih književnika“, a predstavljena 7. prosinca u prostorijama nakladnika „Hrvatsko slovo“ u Zagrebu. Uz autora na predstavljanju su govorili Stjepan Šešelj, urednik i književnik, pročitavši, između ostalog, tekst „Napušteni rajski zaselci“ posvećen njegovom nastupu na „ka kulturi u tučepskim zaselcima“ kao poetsko predjelo (izravna poveznica s predstavljanjem je zov kulture i nepresušni miris poezije…), zatim književni kritičar Ivan Božičević koji je pročitao dijelove svog pogovora knjizi „Voda, usta čempresa“. Stihove su, vrlo dojmljivo, kazivali  dramski umjetnici Joško Ševo i Vinko Kraljević, a Ivica Mijačika, na sebi svojstven način, zahvalio je svima koji su bili „intimni“s knjigom i brojnim posjetiteljima predstavljanja kojih je bilo „više nego na mnogim utakmicama Dinama, kada već imamo mogućnost mjeriti poeziju s nogometom!“

I kako je sve bilo u krugu dostojanstva poezije Mijačika je spomenuo i pjesnike koji su nastupili na „ka Kulturi u tučepskin zaselcima“ kao „poetsko predjelo“,  a nazočili su predstavljanju knjige. To su pjesnici: Toma Podrug, Stijepo Mijović Kočan, Miroslav Mićanović i Stjepan Šešelj. I ova večer i „poetsko predjelo“  i  su male „oaze“ s istim nazivnikom:Služe slavljenju poezije, služe njenoj hrabrosti“. I kao „finale“ Mijačika je pročitao dio teksta o „poetskom predjelu“  iz monografije 12. godina „ka Kulture u tučepskin zaselcima“ koja će se u rukama čitatelja naći u ožujku 2018.

Posljedice „poetskog predjela“ su ugodno iznenađujuće. Ljudi počinju čitati poeziju. Razmjenjuju se stihovi. Pjesnici postaju uvaženi građani. Kao i nogometaše i političare, pjesnike počinju prepoznavati na ulici. Traže se i njihove  sličice kako razmišljaju pred zalazak sunca. Ljubitelji tetoviranja čak daju i jedan zanimljiv prijedlog za tetovažu podlaktice. Ispisati glagoljicom: „Ne damo te poezijo naša!

Predstavljanju je nazočilo stotinjak posjetitelja. Većina pripada, kako se voli reći,  „kulturnom i intelektualnom miljeu“. Bilo je tu:  pjesnika, pisaca, glumaca, redatelja, dramaturga, slikara, kipara, opernih prvaka, novinara, sveučilišnih profesora… Između ostalih nazočili su i Toma Podrug, Stijepo Mijović Kočan, Stanko Baković, Miroslav Mićanović, Mirjana Pejaković, Vedran Mlikota,  Boris Svrtan, Matko Raguž, Pero Juričić, Jelena Hadži Manev, Roman Šušković Stipanović, Zoran Mužić, Lada Martinac Kralj, Ratko Janjić Jobo, Nenad Marasović, Marin Marinić, Domagoj Dorotić, Olga Vujović, Mate Kovačević, Dražen Lalić, Domagoj Glavina, Davor KatanecCijela večer, cijelo ozračje predstavljanja je bilo u uzvišenim titrajima poezije. Sve se  doimalo kao dostojanstven blagdan riječi.

Joško Ševo: Slavili smo poeziju i pjesničku riječ

U ovo Božićno vrijeme, u vrijeme sabiranja, u intimnom i lijepom prostoru „Hrvatskog slova“ našla se grupa ljudi kojima poezija još nešto znači u životu. U zraku se osjećao začudan miris slavlja. Slavili smo poeziju i pjesničku riječ. Da, uvijek mi je veliko zadovoljstvo kazivati stihove pogotovo  kada su oni promišljeni i udubljeni kao što je poezija Ivice Mijačike.
rekao je Joško Ševo, akademski glumac i redoviti profesor Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.

Stjepan Šešelj: Poezija je žedna ovakvih večeri

Poezija je jednostavno žedna ovakvih večeri. Rijetko je vidjeti da se sve stopilo u uzvišen i jedinstven pjesnički dah.
rekao je Stjepan Šešelj književnik i urednik „Hrvatskog slova“, nakladnika knjige „Voda, usta čempresa“.

Ivan Božičević  (iz pogovora)

Sredozemnost protkana nadrealnim predivom
  • (početak pogovora)

Svojom novom zbirkom Ivica Mijačika podastire čitatelju pedeset pjesmotvora koja je svrstao u pet ciklusa a svakom ciklusu je deset pjesama. U tom „okviru“ autor nam nudi luk koji se rasprostire od izvorišta preko raznih oblika „građenja i dosega“, leta,  ushita, poniranja, krugom našeg mimohoda  sve do čempresa, mogućeg oblika svršetka. Zbirka nosi naslov Voda, usta čempresa te čitatelj može naslutiti, pa i pomisliti, da Mijačika ispisuje, zagovara, promiče svojevrsnu „hidrofiliju“ koja ima neke dodire, sveze, „poslove“ s florealnim inventarom što ga nudi i zrcali autorova ishodišna sredozemnost…

***

  • (svršetak pogovora)

Smrt se pojavljuje u naslovu jedne od zaključnih pjesama (Zasluga za smrt), koja ima pet posve suhih, gnomskih stihova: „Smrt. / Lice / u crnom rubcu / traži / zaslugu.“ Zašto „lice“ traži „zaslugu“, zato što je iniciralo, „proizvelo“ smrt, ili zato što ju je zaustavilo, spriječilo, nadjačalo, pita se čitatelj zatvarajući knjigu Ivice Mijačike,  zanimljivu zbirku što podastire, nudi prilično zahtjevnu poeziju koja nije nimalo „lirična“, „atraktivna“, „pjevuckava“, lako prohodna i lako čitljiva.

Ponešto o Ivici Mijačiki

Ivica Mijačika, pjesnik, dramski i prozni pisac, humorista i esejista, rođen je 24. lipnja 1955. u Makarskoj. Osnovnu školu i gimnaziju polazio i završio u rodnom gradu. Diplomirao i magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Između ostalog, živi i radi u Zagrebu.
Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Zastupljen u pjesničkim antologijama, prevođen i nagrađivan. Pjesme su mu i uglazbljivane.
U zasebnim knjigama dosad je objavio:

  • Krijesnica u ljusci(pjesme)-Zagreb,1989.
  • Bijeg i dno (pjesme)- Zagreb, 1991.
  • Jesi li se poznavao (humoreske) – Zagreb, 1994.
  • Zrcalo bez obzora(pjesme) – Zagreb, 1999.
  • Kasni cvijet (pjesme) – Zagreb, 2002.
  • Voda, usta čempresa (pjesme) – Zagreb, 2017.

Scenski su mu uprizoreni tekstovi:

  • “Poletija grdelin iz žuja”(pučka tragikomedija) – redatelji: KrešimirDolenčić i Joško Ševo (2001.)
  • „Bog žurim, nazovi ili Replika stoljeću“ (komedijska satira) – redatelj: ZoranMužić (2010.)

Osnivač je i umjetnički voditelj umjetničke organizacije Teatrin „Grdelin“(2000.). Autor izložbi (instalacija ili tome slično):

  • “Izložba mašklina, motika te pripadajućih alatki” (Makarska – Makar, 2009.).
  • “Kako prošlost podnosi sadašnjost” (Tučepi 2011.)

Idejni je začetnik te umjetnički direktor kulturne manifestacije „Ka Kultura u tučepskin zaseocima“. Otpočelo 2006. godine.
Obnašao je funkciju umjetničkog ravnatelja festivala „Makarsko kulturno ljeto“u razdoblju 2014. – 2016.

Komentari

komentara