Objavljeno: Pet, sij. 25th, 2019

U Zagrebu (DHK) predstavljen ‘Veliki kuharski kanconijer’ Veljka Barbieria

…objavljen u izdanju VBZ-a i najavljen kao gastronomsko remek-djelo s više od 300 recepata koje predstavlja krunu Barbierijevih napora na polju gastroliterature

Istaknuti gastronomski stručnjak i književnik Veljko Barbieri predstavio je u srijedu u Zagrebu svoj novi “Veliki kuharski kanconijer”. Predstavljanje je u dupkom punom Društvu hrvatskih književnika (DHK) vodila književnica Lada Žigo, koja je istaknula kako je riječ o novoj zbirci esejističkih tekstova o hrani tog majstora gastroliterature, koji čitatelja uvode u inspirativan svijet čarobnih mirisa i okusa, u knjizi opremljenoj fantastičnim fotografijama i slikama o hrani.
To nisu samo recepti, to su pompozni eseji o hrani, to je jedna velika šarena knjiga puna života, okusa i mirisa, pa čak i zvukova iz arheološkog carstva Veljka Barbierija“, rekla je Žigo. Obuhvaćajući i mit i bajku, realizam, esejistiku, i povijest i hranu, stilom koji bi se mogao nazvati ‘barbierizam’, Veljko Barbieri pompozno obuhvaća i isprepliće sve te žanrove donoseći alkemiju jela, dodala je.

Barbieri je istaknuo kako je u njegovu cjeloživotnom zanimanju za istraživanje i pisanje o hrani odlučujuće bilo djetinjstvo, kada je počeo postupno stjecati svijest o vrijednosti hrane te počeo razmišljati o hrani kao o nečemu vrijednom i nečemu što ne pripada isključivo bogataškim stolovima. Kasnije, i kroz studij i kroz izučavanje hrane kao izričaja u ljudskoj civilizaciji, prihvatio se zadaće “spoznavanja spoznajne snage hrane”, rekao je, prihvaćajući filozofska uvjerenja da se kroz hranu može spoznavati svijet. “O tome najbolje govori i činjenica da su se hranom tako bavili ne samo filozofi, nego i različiti umjetnici“, napomenuo je, dok je literatura o hrani ili hrana kao tema literature prastara – i može se “osjetiti” još u grčkoj i rimskoj literaturi.

Ta nit je ujedno i moje uranjanje u ne samo mediteranski bazen, jer kultura je na Mediteran djelomice došla sa sjevera, tako da ovdje ima puno slavonskih krajeva, ima puno Panonije. Uranja se u jedan bunar vremena koji ima puno slojeva u kojima se susrećemo s poprilično značajnim osobama. Ali ispod tih taloga i tog praha, teško je nazrijeti njegovo dno. Ova knjiga je vjerojatno dotaknula svoje dno ali sasvim sigurno ne ono dno koje nam poručuje hrana kao ravnopravna – ne umješnost, nego umjetnički izričaj ljudskog roda
kazao je.

  • Cijeli članak možete pročitati OVDJE

Komentari

komentara