Objavljeno: Uto, kol. 7th, 2018

Veljko Barbieri: „Između zagrljaja ljepote“ Makarska postaje turističkom „crnom točkom“!?

… a danas, u tim rukama, u tom zagrljaju, nazdravlja se samo razbijenim bocama i namjerno bačenim čašama u divljačkim pohodima na moj grad…

  • Tekst Veljko Barbieri

Nakon neprospavane noći, a samo je jedna od onih u gradu koji je potpuno izgubio osjećaj za mjeru i dobar ukus, o turizmu da ne govorim, po prvi puta se nisam se sjetio niti obilježio Oluju na FB. Bitke i završne operacije oslobađanja Lijepe Naše, u kojima sam sudjelovao dušom i srcem i završio je na današnji dan upravo u Dvoru na Uni, ponosan da nisam mogao biti ponosniji. Zato nema danas niti jedne od mojih brojnih slika iz ZNG-a, pa 156. br. HV, te mnogih postrojbi kojima sam služio ponosan, slike za uspomenu od Dalmacije do Slavonije, Banovine i Korduna od 91. do 95., nego samo stid što su svi, ali baš svi, osim moje Makarske našli mjeru da obilježe naš Veliki dan. Jedino što sam pomislio je “Prijatelji često mislim na Vas…”
Krivnja za ovo lutanje u traženju vlastita izgubljena identiteta podrazumijeva i gradske službe, od samog vijeća, do komunalnih redara, od naravno policije koja nigdje nije tako pasivna kao u Makarskoj. Cijeli grad se naprosto pretvorio u veliki neukusni dernek, pa sve ono što nude njegovi vrsni hoteli, sve bolji apartmani, o sve boljoj gastronomskoj ponudi i kulturi tijekom zime koja je ljeti spala na leđa samo jednog čovjeka, kojega ne razumiju, da ne govorim – ruši se u trenu kad u samom centru grme disko klubovi. U Petru Panu najgore cajke, lukobran koji je napravljen da prima neke druge brodove i jahte, prima tzv. australske brodove, kojima je zabranjen pristup svakoj boljoj luci, koji narušavaju tzv. glazbom i jutarnjim deranjem mir u vrijeme kada svi turistički centri njeguju ljepotu i ponudu tišine, a gosti koji su ovdje došli radi onog što Makarska jest – bježe.

Glasoviti časopis Traveler uskoro će na svojoj karti, inače sve privlačnije Dalmacije i Hrvatske, Makarsku označiti CRNOM TOČKOM, dakle kao onu destinaciju koju ljudi željni pravog turističkog doživljaja moraju izbjegavati. Zato Brela, Baška Voda i Tučepi naglo idu naprijed jer imaju koncepciju svog razvoja, a on se koliko znam u mom gradu temelji na turizmu. koji je nemoguć bez jasne vizije. Dok je trajao jedinstveni slavljenički prigodni tulum pred poglavarstvom, na jednom od tih brodova koje su svi odbacili, a Makarska im je posljednje utočište, kao da su sredstva građana za gradnju lukobrana otišla upravo za to, australski disc jockey koji se počeo natjecati sa grmljavinom iz svih kutaka ovog grada, koji je zaboravio na to što je jednom bio, doslovce je izjavio “Fuck their national feast, let s hear some real music…” i samo se pridružio općem neredu i nepoštivanju.
Stid me da sam kao umirovljeni časnik HV i dragovoljac Domovinskog rata, kao stanovnik ovog grada, koji sve više tone u negative simbole nečega što smo se nadali da je zauvijek izumrlo. Boli me što ovako glibi u neukus. Naravno ponosan sam na moju Makarsku kad sve ovo mine, i teško je naći boljeg mjesta za život, ali kad ujutro poslije vrša krenem po Lištunu i Kačiću, moram pokrajnjim kalama, jer su te drevne arterije grada zasute staklom i bocama. Pa postanem tužan i bijesan. Jer putujem mnogo i znam mnoga naša i strana turistička mjesta, ali zabrinjava me što moja Makarska postaje doista CRNA TOČKA.

Još samo jedno prisjećanje. Prije mjesec dana bio sam pozvan od strane predsjednice TZ Grada Makarske da profesionalno sudjelujem u promidžbi i predstavljanju prirodnih ljepota, kulture, gastronomije i turizma dva dana u elitnoj umjetničkoj četvrti grada Milana, sve u organizaciji makarskih gradskih struktura i našeg Generalnog konzulata u Milanu. To je bio doista izniman događaj koji budi nadu i nazočili su mu mnogi važni Milanezi, predstavnici konzularnog kora, te naš Veleposlanik u Italiji, uz predstavnike makarske gradske vlasti, turizma i kulture. Izniman događaj koji je predstavio Makarsku u najboljem svjetlu, odnosno onakvu kakva bi trebala biti. Nažalost po povratku sam se uvjerio da je to bila samo lijepa iluzija. Prezentacija se odvijala pod motom „Između zagrljaja ljepote“ i nazdravljalo se Makarskoj, a danas, u tim rukama, u tom zagrljaju, nazdravlja se samo razbijenim bocama i namjerno bačenim čašama u divljačkim pohodima na moj grad, koji eto živi od toga kao da se nište nije i neće dogoditi.

Komentari

komentara