Objavljeno: Sri, sij. 10th, 2018

Vjačeslav Erceg: Kopernikanski mitovi (10)

U sklopu „znanstvenih“ mitova o Koperniku, oni povezani s Galileom čine zasebnu cjelinu

  • Tekst Vjačeslav Erceg

Galileov „Dialogo“, plima i oseka, i hrvatski „prosvjetiteljski“ prilog diplomantice N.M.

Ako pozne godine i staračka mrena i mogu biti opravdanje za Claviusovo neprihvaćanje   „Galileovih“ planina na Mjesecu, što bi mogao biti uzrok Galileova odbijanja prihvatiti ili bar razmotriti Keplerove pakružnice kao putanje planeta jer su upravo one bile ono za čime je Kopernik bezuspješno tragao? A u svijetlu činjenice da Galileo nema ni jedan originalni  teorijski  rad na polju astronomije i da se nije uopće odmakao ili ogradio od Kopernikovih geocentričnih zabluda te da je u potpunosti odbacio Keplerove pakružne orbite planeta, kao i Keplerovu sugestiju da pojava plime na Zemlji nije posljedica Zemljine rotacije, već Mjesečeva utjecaja, razumljivo je da mnogi uvaženi znanstvenici Galileja smatraju briljantnim inženjerom, ali ne i astronomom. (The direct services which Galileo rendered to astronomy are virtually summed up in his telescopic discoveries, which, brilliant and important as they were, contributed little or nothing to the theoretical perfection of the science, and were sure to be made by any careful observer provided with a telescope.  Since the first and second of Kepler’s famous laws were already published in 1609 and the third, ten years later, it is truly inconceivable, as  (francuski matematičar i astronom) Jean Baptiste Joseph Delambre says, that Galileo should not once have made any mention of these discoveries, far more difficult than his own, which finally led Newton to determine the general principle which forms the very soul of the celestial mechanism thus established).

U sklopu „znanstvenih“ mitova o Koperniku, oni povezani s Galileom čine zasebnu cjelinu. A ovo (potražite na svome kompjutoru): Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku  –   Odjel za fiziku „Galileo Galilei – Dijalog o dva svjetska sustava“  N.M. Diplomski rad – bio bi tipični hrvatski „prosvjetiteljski“ prilog iz godine 2014.

Diplomantici N. M., a i njenom voditelju kao i svim „prosvjetarima“, izmiče iz vida da Galileo „Dijalogom“ nije postigao  cilj zbog kojega je i pisao knjigu, a to je – pojavom plime na Zemlji dokazati Kopernikov model.  „Dijalog“ je ustvari  Galileov monolog kroz tri fiktivna lika, tri filozofa, od kojih su dvojica, Salviati i Sagredo pametni, a treći je Simplicio. Postavivši tako pozornicu, „Kopernikov zastupnik“ Salviati (ustvari pravi Galileo), uvijek “znajući“ sljedeći Simpliciov potez, ismijava ovoga Ptolomejova, kojemu se „pokroviteljski“ obraća s  „dragi Simplicio“.  I tako tri dana,  a onda, četvrtog, misleći matirati sirotog Simplicia, Salviati vuče jaki potez, „podiže“ plimu kao krunski dokaz dvostruke rotacije Zemlje, čime u konačnici  (Galileo) ismijava  samog sebe jer jedini razlog za plimu i oseku na Zemlji stavlja u usta neznalice Simplicia.  

  • Simplicie: „..there are many who refer the tides to the moon, saying that this has a particular dominion over the water. Lately a certain prelate has published a little tract wherein he says that the moon, wandering through the sky, attracts and draws up toward itself a heap of water which goes along following it, so that the high sea is always in that part which lies under the moon.“ 
  • A tobožnji medijator, pristrani kopernikanac, Sagredo će:  „Please, Simplicio, spare us the rest“.

Jasno da ovo ne možete naći u rečenom diplomskom „prosvjetiteljskom“ uratku, ali postoji u Fourth day, Stilman Drakeova „Dialogo Concering the Two Chief World System by Galileo Galilei” (1632.). Ne očekujte da naša diplomantica ili njen voditelj znaju da je pravi uzrok plime bio poznat još babilonskim astronomima, o čemu Ptolomej piše u svome „Tetrabiblosu“.
Iako  već od 1609. Galileo zna da Johannes Kepler „correctly suggested that the gravitation of the Moon causes the tides, basing his argument upon ancient observations and correlations. The influence of the Moon on tides was mentioned in Ptolemy’s Tetrabiblos as having derived from ancient observation“, naša diplomantica  priznaje:

Galileo i 1632. godine čvrsto zastupa svoju teoriju plime i oseke prema kojoj su ove pojave rezultat rotacijskog i orbitalnog  gibanja Zemlje, odbacujući Keplerov koncept o utjecaju Mjeseca, riječima „Od svih velikih ljudi koji su filozofirali o tom učinku, najviše me čudi Kepler, slobodan i oštar um koji je gibanja koja pripisujemo Zemlji držao u malom prstu, a ipak je kao istinit prihvatio dominantni utjecaj Mjeseca na vodu, njegova tajanstvena svojstva i slične djetinjarije“

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • Lektorirala Antonia Galić, prof.
  • U Vrgorcu AD 2017

Vezani sadržaj: Kopernikanski mitovi (9)

Komentari

komentara