Objavljeno: Sub, sij. 27th, 2018

Vjačeslav Erceg: Kopernikanski mitovi (11)

Galileu se te 1633. nije sudilo zbog  kopernikanizma, kojega se on odrekao 1616., već zbog toga što je prekršio Bellarmineovu  zabranu promidžbe toga pogleda na svijet

  • Tekst Vjačeslav Erceg

Galileov „Dialogo“, plima i oseka, i hrvatski „prosvjetiteljski“ prilog diplomantice N.M. (2) – Galileova smrt

Originalni  „Dialogo“ zamišljen je kao „Raspra o plimi i oseci mora“ (Discorso sul flusso e il reflusso del mare)  koju, godine 1616.,  u obliku pisma Galileo šalje kardinalu Orsiniju. Isti naslov mislio je uporabiti i 1632., ali su ga u tome priječila dva razloga. Prvi je bila izrečena zabrana zastupanja kopernikanizma kao dokazane teorije, a u pismu Orsiniju on je plimu naveo kao sigurni dokaz dvostrukog kretanja Zemlje, a drugi, možda još važniji razlog, koji je imao dalekosežne posljedice za njega, bio je papin uvjet da oba svjetska sustava prikaže nepristrano, a naslovom „Raspra o plimi … “, već bi u startu favorizirao Kopernikov. Zato Galileo tri prva poglavlja (dana) „Dijaloga“ koristi  kao uvod u odlučujući ‘četvrti dan’, u kojem je, po njegovu mišljenju, pojavom plime i oseke, dokazao Kopernikov sustav. I tako je prekršio obećanje  dano Belarminu 1616. da ne će braniti ili promicati kopernikanizam, a prekršio je i uvjet pape Urbana VIII. o nepristranom tretiranju oba sustava. Povrh svega, papinu (ispostavilo se proročansku) misao da nikakvim promatranjem „neba“ ne ćemo dokučiti djelo Svemogućega (danas, 400 godina poslije, sve što doista znamo o svemiru svodi se na nama vidljivu materiju koja čini tek nekih 5 posto njegova sadržaja) stavio je u usta „budalašu Simpliciju“  i time uvrijedio svoga prijatelja i zaštitnika, koji je onda odlučio Galileu pokazati tko je gazda u papskoj državi. Poništeno je dopuštenje za tiskanje i prodaju „Dijaloga“, a Galileo je pozvan u Rim  da se opravda.

Galileu se te 1633. nije sudilo zbog  kopernikanizma, kojega se on odrekao 1616., već zbog toga što je prekršio Bellarmineovu  zabranu promidžbe toga pogleda na svijet. Pa i sam Galileo u svojoj obrani ističe da mu u „Dijalogu“ nije bila namjera promicati kopernikanizam, već ga samo obrazložiti kao matematičku mogućnost,  što su mu kardinal Bellarmine i papa Urban dopustili. Nije bilo potrebno torturom izvući Galileovo priznanje jer njega je optuživala njegova knjiga, tako da je priča o njegovom boravku „u mračnoj i vlažnoj samici  podruma Inkvizicije“ gdje su mu, kao prijetnju pokazali sprave za mučenje – samo „znanstveni“ mit. „Čak i ona  tri tjedna, koliko je Galileo, da se zadovolji sudska forma, morao provesti u zgradi Svetog Uficija kao pritvorenik pod istragom, opečaćena su obazrivošću prema ostarjelom znanstveniku“. O tome, 16. travnja 1633., piše toskanski poslanik Niccolini:

‘Galileo se u četvrtak ujutro predstavio komesaru Svetog Uficija te je bio kod njega vrlo uljudno primljen. Komesar nije dao da mu se da neka od običnih zatvoreničkih soba, u kojima obično bivaju pritvoreni oni što su pod istragom, nego stan odvjetnika Svetog Uficija, tako da ne samo stanuje u stanu toga činovnika, nego se može i slobodno kretati po kući i dvorištu. Dopušta mu se da ga njegov vlastiti sluga poslužuje i da tamo prenoći, te da mu moji ljudi donose hranu u sobu. . .

  • Encyclopedia Britannica – There is no evidence that at this time he whispered, “Eppur si muove” (“And yet it moves”). It should be noted that Galileo was never in a dungeon or tortured; during the Inquisition process he stayed mostly at the house of the Tuscan ambassador to the Vatican and for a short time in a comfortable apartment in the Inquisition building. After the process he spent six months at the palace of Ascanio Piccolomini, the archbishop of  Siena and a friend and patron, and then moved into a villa near Arcetri, in the hills above Florence. He spent the rest of his life there.

Galileov životopisac, protestantski povjesničar Karl von Gebler, piše: “One glance at the truest historical source for the famous trial, would convince any one that Galileo spent altogether twenty-two days in the buildings of the Holy Office (i.e. the Inquisition), and even then not in a prison cell  with barred windows, but in the handsome and commodious apartment of an official of the Inquisition”
Iako je bio pod istragom zbog moguće hereze, Galileo je imao kneževski tretman, a to što je u jutro 22. lipnja 1633., obučen u pokajničko ruho, morao klečeći saslušati presudu Svetog Uficija nije ništa prema pokajanju rimsko-njemačkog cara Henrika IV. koji se, bez obzira na cijenu, odlučio pomiriti s papom Grgurom VII.

Svoj stav je demonstrirao putujući preko Alpa usred zime prije nego što se 25. siječnja 1077., zajedno sa svitom, hodajući odjeven u jednostavne redovničke halje i bosonog, pojavio pred vratima zamka Canossa gdje je Grgur uživao zaštitu  Matilde od Toskane. Nakon tri dana čekanja Grgur je dao otvoriti vrata i pozvao cara na misu, označivši tako simbolički kraj ekskomunikacije
Dva dana nakon presude, Galileo je bio pušten i predan na čuvanje i brigu poslaniku Firence, Niccoliniju, „vrlo potištenom zbog Galileove kazne“, kod kojega je ostao šest dana, nakon čega je poslan u Sienu, njegovom  prijatelju nadbiskupu Piccolominiju. Krajem 1633. dobio je dopuštenje da odseli u Arcetru, gdje je imao seosku kuću, u kojoj je proveo ostatak kazne kućnog pritvora. Nije mu bilo dopušteno napustiti kuću, osim jednom zbog posjeta doktoru u Firenci, a imao je slobodu posjetiti obližnji samostan gdje su bile njegove kćeri, časne sestre Maria Celeste i Arcangela (dvije sestre u istom samostanu bio je papin ustupak Galileu). U Arcetri Galileo nije bio besposlen i zaboravljen. Od poznatijih matematičara i astronoma Galilea su posjetili i neko vrijeme čak živjeli s njim Vincento Reineri (prije smrti Galileo mu je povjerio svoje znanstvene radove, koje je Reineri trebao revidirati i dovršiti) i Vicenzo Viviani, koji je bio i tajnik i njegovatelj slijepog znanstvenika i na čijim rukama je i umro. Kada je i sam umro pokopan je uz grob svoga učitelja. Spomenimo i posjet (1638.) čuvenog engleskog pjesnika John Miltona, pisca „Izgubljenog raja“ (1667.) u kojem od suvremenika spominje jedino Galilea, a Satanin štit opisan je kao Mjesec vidljiv kroz Galileov teleskop.

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • Lektorirala Antonia Galić, prof.
  • U Vrgorcu AD 2017

 Vezani sadržaj: Kopernikanski mitovi (10)

Komentari

komentara