Objavljeno: Sat, Feb 17th, 2018

Vjačeslav Erceg: Kopernikanski mitovi (12) – „Ipak se kreće“

Kada već govorimo o mržnji, jedno je sigurno – postoji ona „marksističkomaterijalna“ (npr. L. Geymonatova)  protiv duhovnog, a moglo bi se reći i par riječi o Galileovoj prema isusovcima

  • Tekst Vjačeslav Erceg

Galileov „Dialogo“, plima i oseka, i hrvatski „prosvjetiteljski“ prilog diplomantice N.M. (3) – mit „Ipak se kreće“

Galileo je kućni pritvor iskoristio za pisanje svojeg  najvažnijega djela „Discorsi e Dimostrazioni Matematiche Intorno a Due Nuove Scienze” (1638.), a zbog toga što Crkva nije imala potrebu  komentirati knjigu, njeno tiskanje i prodaju (u dobro dokumentiranoj i sačuvanoj te istraživanjima dostupnoj presudi Galileu nigdje se ne spominje zabrana njegovih drugih ili budućih radova, to je samo „znanstveni“ mit) djelo je široj javnosti ostalo potpuno nepoznato. Zapravo, o ovome djelu uglavnom se zna da je rukopis „prokrijumčaren“ u Holandiju gdje je, u gradu Leidenu i tiskan, ali  se ne zna da je 50 primjeraka bez problema prodano u rimskim knjižarama i da knjiga nije uopće utjecala na promjenu Galileova statusa.
Pokazalo se da je briga fra Fulgenzija Micanzioa, službenog teologa Republike Venecije, da bi tiskanje „Dijaloga o dvije nove znanosti“ moglo Galileu priskrbiti nevolje, bila neutemeljena. Trebalo bi razmisliti i o tome je li, u najmanju ruku dobro potreseni Galileo,  navodno pod  cjelodnevnom paskom u kućnom pritvoru, mogao, bez znanja i prešutnog dopuštenja Inkvizicije, napisati tako monumentalno djelo i prokrijumčariti ga u Holandiju? Osim toga, iako je knjiga tiskana u Holandiji, izvan jurisdikcije Katoličke Crkve i njene Inkvizicije, sam Galileo im je bio na dohvat ruke 24 sata na dan i mogao je biti kažnjen u svakom trenutku da je za to bilo razloga ili da je to papa Urban VIII. htio. A knjiga je pisana na isti način i s istim likovima kao i „Dijalog o dva svjetska sustava“, samo Simplicije nije više budala koja brani Aristotela, već ranija Galileova vjerovanja.

Glede  „Ipak se kreće“ mita, dovoljno je reći da bi Galileo zbog tako buntovne rečenice, zapravo da se samo nakašljao, a nakon što se ponovo, ovaj put javno, odrekao Kopernika i svojih uvjerenja, završio na trgu Campo de’ Fiori, za što, za razliku od Giordana Bruna, Galileo nije bio spreman. Ali, ako netko vjeruje u taj mit, neka vjeruje. Bar za vjeru ne treba dokaza, kao što nema dokaza da je Galileo s Kosog tornja u Pisi, godine 1589., bacao išta drugo osim pogleda na grad i njegovu okolinu. Galileo nigdje ne spominje taj eksperiment, ali slični spominje Simon Stevin u knjizi „De Beghinselen der Weeghconst“ (The Principles of Statics) „a landmark book on statics“ tiskane 1586., dakle tri godine prije navodnog Galileova eksperimenta. Stevin i Jan Cornets de Groot su za eksperiment koristili zvonik  Nieuwe Kerk u nizozemskom gradu Delftu. Jasno, naši prosvjetari „znaju“ samo za izmišljeni Galileov pokus jer je Stevin koristio crkveni toranj, prosvjetarima neprihvatljivo zdanje. Zato ne čudi da je u takvom „prosvjetarskom“ ozračju moguće u spomenutom diplomskom radu, poglavlje 4. „Sukob crkve i Galilea“ (a ne Crkve) pročitati sljedeće:

U mržnji isusovaca Galileo je nastojao tražiti razloge zašto je crkva (dakle nije zatipak) na njega bijesna, no unatoč tomu što nije bilo nikakvog izravnog dokaza, sve ipak upućuje na to da je mržnja isusovaca protiv Galilea izvršila značajan utjecaj da crkva zauzme stanovište kakvo je uistinu zauzela.
Kako je diplomantica N. M., na sveučilištu koje se diči imenom hrvatskoga biskupa, došla na pomisao da je Crkva bila bijesna i da su isusovci mrzili Galilea, a ne, možda, on njih? U izboru literature za to poglavlje, diplomantica se oslonila na samo jedan izvor – „Galileo GalileiLudovica Geymonata, talijanskog marksističkog filozofa, „who gave an original turn to dialectical materialism“.

Kada već govorimo o mržnji, jedno je sigurno – postoji ona „marksističkomaterijalna“ (npr. L. Geymonatova)  protiv duhovnog, a moglo bi se reći i par riječi o Galileovoj prema isusovcima. Dok je kao dvadesetosmogodišnjak podučavao u venecijanskoj Padovi, a Venecijanska Republika bila u sukobu s Rimom, pozdravio je protjerivanje isusovaca iz Grada na Lagunama, nadajući se da će biti protjerani i iz Padove i ostatka Serenisime:

Last evening at two o’clock in the morning the Jesuit Fathers were sent away with two boats, which were to lead them that night out of the (Venetian) state. They all left with a Crucifix hung on their necks and a lighted candle in their hands … I believe that they will have also left Padua and the rest of the state, with much weeping and pain of the many ladies who are devoted to them
( Antonio Favaro and the Edizione Nazionale of Galileo’s Works).

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • Lektorirala Antonia Galić, prof.
  • U Vrgorcu AD 2017.

Vezani sadržaj:  Kopernikanski mitovi (11)

Komentari

komentara