Objavljeno: Pon, ožu. 12th, 2018

Vjačeslav Erceg: Kopernikanski mitovi (13)

Godine 1611. Scheiner je otkrio Sunčeve pjege, ali prvenstvo ne ide ni njemu ni Galileu, s tim da je Galileo ispravno zaključio da su pjege dio Sunčeve površine

  • Tekst Vjačeslav Erceg
Istraživanja, ne samo W. A. Wallacea (Galileo’s Early Notebooks: The Physical Questions) pokazala su da Galileo puno toga duguje isusovačkoj poduci na njihovu Rimskom kolegiju: „… it was at the Roman College that Galileo came in contact with the Aristotelian and medieval way of questioning in natural philosophy. It was a conceptual approach which Galileo inherited and which he would adapt and question in future years“.
Nije isusovac Clavius tražio učitelja matematike iz Pise, već je 1587. godine Galileo doputovao u Rim u želji da dobije Claviusovu, dakle, isusovačku preporuku za katedru matematike na Bolonjskom sveučilištu. Iz radova, koje mu je tom prilikom Galileo pokazao, Clavius je očitao njegovu genijalnost i „to je bio početak jednog divnog prijateljstva“. Dopisivali su se redovno, a 1504., kada se pojavila „nova“ (zvijezda) Clavius upozorava Galilea na nju. Galileo je slične informacije i saznanja  Rimskog kolegija dobivao iz prve ruke, prvog čovjeka isusovačkoga učilišta. I nikada, nikada ni u jednom svome djelu, Galileo ih, isusovce i njihovo učilište, nije spomenuo u tome kontekstu.

Je li isusovac kardinal Robert Bellarmine mrzio Galilea? Bili su dobri poznanici, a kada je 1616. Bellarmine dobio zadaću da Galilea izvijesti da ubuduće ne bi trebao pisati o kopernikanizmu kao o dokazanoj teoriji, nije Galilea u lancima dovukao u podrum Inkvizicije, već ga je pozvao u svoju vilu i informirao ga o papinoj odluci. (When Galileo later complained of rumors to the effect that he had been forced to abjure and do penance, Bellarmine wrote out a certificate denying the rumors, stating that Galileo had merely been notified of the decree and informed that, as a consequence of it, the Copernican doctrine could not be “defended or held“)
Nakon svojih nebeskih otkrića Galileo je, kada je koncem ožujka 1611. došao u Rim, doživio svoje zvjezdane trenutke. Plemstvo i visoko svećenstvo otimalo se tko će se pokazati uz njega ili ga ugostiti. Ali i Galileo se pokazao prijateljskim – sutradan po dolasku posjetio je isusovačke matematičare i astronome na Rimskom kolegiju, koji su njemu u čast priredili oratorij, po njegovu ‘Zvjezdanom glasniku’ nazvan Nuncius Sidereus Collegii Romani (Starry Message of the Roman College) slaveći Galileova otkrića koja su i sami potvrdili.

Isusovcima, 1540. godine, kada je Pavao III. odobrio red, u opisu „radnog mjesta“ nije bilo navedeno poznavanje  astronomije, već  skromnost, čednost i poslušnost papi i tek je Clavius uvodi u kurikul Rimskog kolegija. Sva njihova otkrića i opservacije kretanja nebeskih tijela učinjena su iz radoznalosti, iz hobija, a ne jer je to Crkva tražila od njih. Isusovački astronomi i matematičari Clavius, Grienberger i Maelcote nisu bili ljubomorni na Galileova otkrića i potvrdili su ih kardinalu Bellarmineu. A teleskopi kao Galileov, još za njegova života, zamijenjeni su poboljšanim refraktorom isusovca Christopher Scheinera, izrađenog po Keplerovoj zamisli. Ali nije Scheiner stao samo na poboljšanju teleskopa  i kombinaciji optike, već je pronašao i novi, sigurni način promatranja Sunca i njegovih pjega i tako izbjegao gubitak vida kao u Galileovu slučaju. Za indirektno promatranje Sunca izumio je helioskop, dodavši potom i „cameru obscuru“ iza teleskopa.  Godine 1611. Scheiner je otkrio Sunčeve pjege, ali prvenstvo ne ide ni njemu ni Galileu, s tim da je Galileo ispravno zaključio da su pjege dio Sunčeve površine, a ne, kao što je Scheiner mislio, Sunčevi sateliti, vidljivi, kao i Merkur, za vrijeme njihove tranzicije. Scheiner je u tom pogrješnom uvjerenju i „žučljivoj“ raspri putem pisama, uobičajenoj u akademskoj zajednici toga doba, ustrajao sve do 1630., kada je u svojoj „Rosa Ursa“ priznao da je Galileo u pravu i da Sunce nema savršenu površinu. To je „jedini dokaz isusovačke mržnje“ prema Galileu. Srećom po Scheinera, nije otišao u grob s tim grdnim grijehom na duši,  već se ispričao Galileu.

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • Lektorirala Antonia Galić, prof.
  • U Vrgorcu AD 2017

Vezani sadržaj: Kopernikanski mitovi (12)

Komentari

komentara