Objavljeno: Fri, Apr 6th, 2018

Vjačeslav Erceg: Kopernikanski mitovi (14)

Zapravo su Kopernik i Galileo bili u sukobu s tadašnjom znanošću, sve dok heliocentrični sustav, ali ne i Kopernikov model,  nije bio dokazan

  • Tekst Vjačeslav Erceg

Zahvaljujući isusovačkom „mračnjaštvu“, uporaba teleskopa proširila se izvan Europe. Prvi teleskop u Sjevernoj Americi, zapravo u Novoj Francuskoj (današnji Quebec) bio je isusovački  dar inženjeru Jeanu Bourdonu 1646. godine. I prvi teleskop koji su Kinezi vidjeli 1621., bio je onaj isusovca Johannesa Schrecka, koji se u daleku Kinu uputio 1618. 
Sigurno da je papa Urban bio ljut na Galilea, kojega je do tada smatrao prijateljem i kojega je, jedini od kardinala, pokušao zaštititi 1616., ali da je bio bijesan, ne bi se iz postupaka prema Galileu i same presude dalo zaključiti. A vođenje procesa povjerio je isusovcima, jedinima koji su, u krilu Crkve, bili dorasli Galileu. Niti su oni mrzili Galilea niti je on mrzio njih. Možda ih je žalio što ne prihvaćaju Kopernikov model ili što, pokorni tadašnjem generalu družbe i papi, to ne smiju, samo nema govora o bijesu i mržnji. Zapravo su se isusovački astronomi izvukli iz pokretanja i vođenja postupka, a Bellarmine, Galileov poznanik, bio je mrtav već deset godina, pa je sve palo  na leđa Melchiorrea Inchofeera, koji je, istina, bio isusovac, ali nekompetentna osoba na polju astronomije i protiv kojega je Inkvizicija vodila istragu zbog njegove knjige u kojoj je pokušao dokazati autentičnost pisama Djevice Marije stanovnicima Messine.

Treba li uopće reći da je komisija kojoj je na čelu bio takav istražitelj,  zauzela oprečni stav od njega. Predloženo je da se u „Dialogu“ korigira nekoliko   spornih rečenica i knjiga ostane na raspolaganju čitateljima, ali je papa inzistirao na presudi zbog uvrede i  nepridržavanja zabrane promidžbe kopernikanizma, a zbog toga što je Galileu to bio drugi put, suočio se s vrlo opasnom presudom. Možda je mogao biti osuđen čak na smrt ili na doživotni zatvor u legendarnom podrumu Inkvizicije, a  zbog  toga što takvi izgledi Galileu nisu bili prihvatljivi, po drugi put se odrekao Kopernika i izrazio pokornost sudu pa je zbog nepridržavanja Bellarmineove zabrane za pokoru dobio citiranje ‘sedam pokajničkih psalma’ jednom  tjedno, tijekom triju godina (prvu godinu, dopuštenjem pape,  umjesto Galilea, to je, prije nego je umrla, odradila kći mu, časna sestra Maria Celesta). Drugi dio presude glasio je da Galileo ostaje u zatvoru na raspolaganju Inkviziciji, koja ovu presudu može odbaciti u cijelosti ili je izmijeniti u detaljima. Već sljedećeg dana presuda je preinačena u kućni pritvor za koji se nigdje  ne kaže da je doživotni, nego dok to bude volja Svetog Uficija.

Ovako, a ne kako nas uče indoktrinirani prosvjetari,  glasi Galileova presuda:

We order (kao prvo) that by a public edict the book of DIALOGUES OF GALILEO GALILEI be prohibited, and (drugo) We condemn thee to the prison of this Holy Office during Our will and pleasure; and (treće) as a salutary penance We enjoin on thee that for the space of three years thou shalt recite once a week the Seven Penitential Psalms, (i četvrto) preserving to Ourselves the faculty of moderating, changing, or taking from, all other or part of the above-mentioned pains and penalties
Galileov kućni pritvor se u svakom trenutku mogao ukinuti da je uvrijeđeni papa Urban VIII. to želio ili uopće razmišljao o tome, a za jedno i drugo tada je bilo malo vjerojatnosti. Bila je to petnaesta godina „Tridesetogodišnjega vjerskoga rata  u Njemačkoj“ (1618.–1648.). Prethodne, 1632., katoličke  snage poražene su od Šveđana u bitci kod Lutzena, a vojsku je napustio, od cara za poraz osumnjičeni, vojskovođa Wallenstein. Nije zanemariti ni papinu sumnju u urotu španjolskih kardinala kao ni brojne optužbe zbog njegova nepotizma, tako da je papa,  umjesto razmišljanja o Galileu i heliocentrizmu imao važnijega posla.  Činjenica da je Galileo umro u kućnom pritvoru ne znači da je on na njega bio osuđen doživotno.

Vrijeme je i da se u ovome pregledu kopernikanskih mitova osvrnemo i na „znanstvenu revoluciju“ i s njome povezanim „sukobom Crkve i znanosti“. Ako je znanstvena revolucija zaista pokrenuta  „Kretanjem Kopernikovih  kristalnih nebeskih sfera“, ta knjiga, 60 (šezdeset) godina kasnije, nije ostavila nikakav dojam na pionira znanstvene metode, Engleza Francisa Bacona, koji je 1612. potvrdio geocentrični sustav kao bolji:

In 1611/1612, Bacon developed a geocentric cosmology, the last significant such cosmology outside Jesuit circles. This cosmology had a number of distinctive features. First, it was homocentric, the Earth lying at the center of a system of spheres, all the planets and other celestial bodies having regular orbits …
pa se ne može govoriti da je Crkva, zastupajući  geocentrizam, bila u sukobu sa znanošću tada najvećega i jedinoga znanstvenika – Bacona. Zapravo su Kopernik i Galileo bili u sukobu s tadašnjom znanošću, sve dok heliocentrični sustav, ali ne i Kopernikov model,  nije bio dokazan, a to se dogodilo mnogo, mnogo kasnije nakon njihove smrti.                                                                                                           
Druga knjiga je ona Galileova „O dva svjetska sustava“, koja je potpuno pogrješnim tumačenjem uzroka plime „učvrstila temelje znanstvene revolucije“, a znamo da nije dokazala ni heliocentrični sustav, ponajmanje Kopernikov model s kristalnim sferama, deferentima, epiciklima i prozirnom ili samosvjetlećomVenerom niti je dovela u pitanje prije Galileovih otkrića predloženi Braheov geo-helio model u kojem je Zemlja ipak u središtu sustava.  

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • Lektorirala Antonia Galić, prof.
  • U Vrgorcu AD 2017

Vezani sadržaj: Kopernikanski mitovi (13)

Komentari

komentara