Objavljeno: Tue, Apr 24th, 2018

Vjačeslav Erceg: Kopernikanski mitovi (15)- Teorija velikog praska

Ni veliki Einstein nije uvijek bio točka na „i“ znanosti i morao je doživjeti svoju metanoju i kopernikanski obrat jer  je čvrsto zastupao krivi model svemira – statički svemir

  • Tekst Vjačeslav Erceg

Kada već govorimo o znanosti i znanstvenicima, trebali bi se podsjetiti da je Katolička Crkva iznjedrila i znanstvenika Ruđera Boškovića, o kojem znamo sve osim da je bio isusovac, kao i  belgijskog matematičara i astronoma,  Georges Lemaitrea (1894. – 1966.) o kojem ne znamo ništa, a Lemaitre je bio  isusovac koji je sve ono što se pripisuje Edwinu Hubbleu – otkriće ekspanzije svemira, zakona i veličine konstante po kojoj se širi – otkrio 1927., dvije godine prije njega. Skromni isusovac  nikada nije protestirao zbog marginaliziranja, već je, kada se saznalo za njegovo prvenstvo,  odgovorio da ne vidi svrhu o istoj temi pisati ponovo 1931., par godine poslije Hubblea. Nikada nije protestirao ni što se njegovo ime izbjegavalo, a izbjegava i danas jer je bio katolički svećenik, spomenuti uz „Big Bang teoriju“, kako je  astronom Fred Hoyle, u jednoj radio emisiji, prekrstio njegovu  „Teoriju o praatomu“.

(„ He (Lemaitre) proposed the theory of the expansion of the universe , widely misattributed to  Edwin Hubble. He was the first to derive what is now known as Hubble’s law and made the first estimation of what is now called the Hubbles constant, which he published in 1927, two years before Hubble’s article. Lemaître also proposed what became known as the Big Bang theory of the origin of the universe, which he called his “hypothesis of  the primeval atom” or the “Cosmic Egg”)

Osim navedenog, Lemaitre je matematički ukazao na ubrzano širenja svemira koje je potvrđeno nakon 67 godina, 1998. Toliko je taj „crnomantijaš“ bio ispred ostalih  astronoma.

In 1931. Lemaitre was the first scientist to propose the expansion of the universe was actually accelerating which was confirmed observationally in the 1990s through observations of very distant Type IA supernova with the Hubble Space Telescop
Dok je cijela astronomska zajednica, Einstein, Eddington, Hubble, Hoyle, Hawking, Weinberg, Paul Davies, možda i de Sitter ili čak i Alexander Friedmann prije njih, zastupala svemir u kojem se stopa ekspanzije smanjuje zbog dalekosežne sile gravitacije, Lemeitre je tvrdio da se svemir ubrzano širi, štoviše, da je akceleracija bila neophodna za stvaranje  zvijezda i planeta.  Ako pak mislite da se zbog tako značajnog priloga znanosti Lemaitreovo ime spominje igdje u dvadeset dvije velike knjige američke enciklopedije „WORLD BOOK  2001“, grdno se varate.

Ljudi se danas  zgražaju nad činjenicom da su Ptolomej, Brahe i Bacon zastupali geocentrični sustav, a nije im ni najmanje čudno da je Hoyle, veliki engleski astronom 20. stoljeća,  do svoje smrti (2001.), ostao ogorčeni protivnik „Teorije velikoga praska“, iako je ostatak od ove  „eksplozije“ u vidu zračenja koje nam kao radio šum stiže iz svih smjerova, otkriven 1964. Želeći izbjeći Stvaranje, Hoyle je predložio stalno stvaranje, tzv. „Steady state theory“ po kojoj se materija, u ekspandirajućem svemiru, spontano rađa „po stopi od jednoga atoma vodika u zapremini veličine kupole katedrale svetoga Pavla u Londonu“. Ni veliki Einstein nije uvijek bio točka na „i“ znanosti i morao je doživjeti svoju metanoju i kopernikanski obrat jer  je čvrsto zastupao krivi model svemira – statički svemir, „svemir u ravnoteži, u kojem nema sustavnih gibanja jer bi, po njemu, nastao poremećaj u jednolikoj raspodjeli materije. Takav svemir bi bio najmanje veličine 150 milijuna, a najveće 1 milijardu svjetlosnih godina“. Einstein je odbacivao de Sitterove i Lemaitreove sugestije, ali ga je isusovac ipak konačno poljuljao u uvjerenju ispravnosti njegova modela, između ostaloga i primjedbom da statički svemir ne može biti takav beskonačno unatrag.

Vidimo da je i za Einsteina Lemaitreov ekspandirajući svemir bio krupan zalogaj. Zato s punim pravom možemo reći –  Katolička Crkva nikada nije bila u sukobu s dokazanom znanošću, a u slučaju Einsteina, „glavnog znanstvenika“, bila je korak ispred.

 I za kraj ovog eseja, evo, dvije priče vezane za dvojicu kanonika,  Kopernika i Lemaitrea (Lema su i zvali Canon), a jedna od njih je mit.
Sigurno „znate“ da su Kopernika, koji je pri kraju života bio paralizirane desne strane, a već dulje vrijeme i zaboravan, da bi zadnjih mjeseci postao dezorijentiran u prostoru i vremenu,  probudili iz kome dok je ležao na samrti i pokazali mu svježe otisnutu „De revolutionibus“, našto se on nasmješio i umro. 
Slično, samo ne tako dramatično, desilo se i s Lemom. Godine 1964., dvije godine prije nego će umrijeti,  za vrijeme dok se oporavljao od „srčanog“ u Louvainskoj sveučilišnoj bolnici, javili su mu da su djelatnici Bell Laboratories u New Jerseyu otkrili svemirsko pozadinsko mikrovalno zračenje, ostatak Big Banga, i tako potvrdili njegovu teoriju. Za razliku od Kopernikova slučaja, dobra vijest je stigla  prekasno – skromni isusovac nije o stvaranju svemira mislio opet raspravljati nakon 37 godina, tim prije što se u to vrijeme umjesto svemirom zanimao razvojem kompjutora, njihovim jezicima i programiranjem.

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • Lektorirala Antonia Galić, prof.
  • U Vrgorcu AD 2017

Vezani sadržaj: Kopernikanski mitovi (14)

Komentari

komentara