Objavljeno: Fri, Aug 11th, 2017

Vjačeslav Erceg: Kopernikanski mitovi (3)

Jedno je sigurno, smiješno je tvrditi da nakon Aristarha (310. – 230.) nitko nije, sve do pojave Kopernika, dakle idućih 1800 godina,  razmatrao mogućnost da Zemlja kruži oko Sunca

  • Tekst Vjačeslav Erceg                                                                                                                                

O Ptolomejevu netočnom geocentričnom modelu bit će govora kada bude uspoređen s isto tako  netočnim Kopernikovim heliocentričnim. A Katoličke Crkve što se tiče, ona nije astronomsko društvo, niti je Biblija astronomski priručnik, niti je Isus Krist bio astronom. Prihvativši, za potrebe kalendara, aristotelovsko-ptolomejevski sustav kao jedini tada poznati i u uporabi u Rimskom Carstvu, bila je kasnije suzdržana prema Kopernikovu heliocentričnom, tim prije jer se ovaj nije pokazao ni točnijim ni praktičnijim od Ptolomejeva. Povrh svega, Kopernik, koji se, kao i Galileo poslije njega, uporno držao aristotelovskih kružnica, Ptolomejevih deferenta, epicikla i ravnomjerne brzine planeta na putanji oko Sunca, dakle geocentričnih elemenata, nije mogao njima matematički dokazati svoju heliocentričnu hipotezu. Da je u tome uspio, ne bi se Galileo, 90 godina poslije, u eseju „Dialogo  sopra…“  bezuspješno trudio dokazati Kopernikov model pojavom plime na Zemlji, koja se po njegovim proračunima trebala pojavljivati jednom dnevno (točno u podne), iako je na svoje oči u Veneciji vidio njenu pojavu svakih dvanaest sati. Dodajmo tome da je Galileo znao za rad  „našega“ Markantuna  „Euripus seu de fluxe et refluxe maris sententio“ (1624.), u kojem plimu povezuje s utjecajem Mjeseca i Sunca, a znao je i za Keplerove sugestije glede Mjesečeva utjecaja na tu pojavu. Pa i redovnik Beda Venerabilis (673. – 735.) piše o utjecaju Mjeseca na pojavu plime na Zemlji, a legendarni Galileo, 900 godina poslije – ne!? Zbog svega toga Kopernikov model kao matematička mogućnost, hipoteza, bio je prihvatljiv Crkvi, ali ne i kao dokazana teorija jer to nije bio. Na to je 1616. kardinal Bellarmine i upozorio Galilea, s kojim je bio dobar poznanik, pozvavši ga u svoju vilu, a ne dovukavši ga u „mračne i vlažne podrume Inkvizicije“. Galileo je bez riječi protesta poslušao kardinala i idućih 16 godina nije o Kopernikovoj hipotezi pisao kao o dokazanoj. I prije nego je uočena ili izmjerena paralaksa bilo koje zvijezde, jedinog dokaza da  Zemlja kruži oko Sunca, papa Benedikt  XIV.  je 1758. uklonio Kopernikovu „De revolutionibus“ s Indexa, popisa zabranjenih knjiga u papinskoj državi, a ne i cijeloj  Italiji ili Europi. (Koliko se držalo do papinske zabrane Kopernikove knjige, najbolje svjedoči podatak da je njeno treće izdanje bilo ono amsterdamsko Nicolausa Muleriusa iz godine 1617., dakle godinu dana nakon što ju je papa  uvrstio na Index.)
A kada je opat Giuseppe Calandrelli (1749. – 1827.) uočio paralaksu zvijezde Vega u zviježđu Lira i to objavio u svome eseju „Osservazione e riflessione sulla parallasse annua dall’alfa della Lira“, nije bio spaljen na lomači, već je Katolička Crkva prihvatila heliocentrični sustav. Sve to desetljećima prije nego je Friedrich Bessel, 1838. godine, izmjerio prvu paralaksu, onu zvijezde 61 Labuda.

Jedno je sigurno, smiješno je tvrditi da nakon Aristarha (310. – 230.) nitko nije, sve do pojave Kopernika, dakle idućih 1800 godina,  razmatrao mogućnost da Zemlja kruži oko Sunca. Jer bilo je „Nikola“ i prije poljskog kanonika Nikole Kopernika, npr. njemački kardinal Nikola Kuzanski ili francuski teolog i biskup Nicole Oresme.

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • Lektorirala Antonia Galić, prof.
  • U Vrgorcu AD 2017.

Vezani sadržaj: Kopernikanski mitovi (2)

Komentari

komentara