Objavljeno: Sun, Sep 3rd, 2017

Vjačeslav Erceg: Kopernikanski mitovi (4)

Kao i Demokrit (460. – 370.) prije njih i biskup Oresme i kardinal Kuzanus pišu o vjerojatnosti postojanju više „svjetova“ koji ne moraju sličiti našemu

  • Tekst Vjačeslav Erceg

Tako, Nicole Oresme (1326. – 1382.), biskup od Lisieuxa, u svome eseju „Livre du ciel et du monde“  razmatrajući  činjenice za i protiv Zemljine rotacije, zaključuje da  bi nam kretanje nebeskih tijela izgledala potpuno isto u obje varijante. Zapravo rotacija Zemlje oko svoje osi nije moguća u geocentričnom modelu jer bi nam, ako bi Sunce kružilo oko Zemlje u direktnom smislu, u smjeru njezine vrtnje, dan  bio znatno dulji od 24 sata, a ako bi kružilo u retrogradnom smislu, suprotnom od Zemljine vrtnje, dan bi trajao mnogo kraće od 24 sata. Kao što se vidi, biskup Oresme razmišljao je o heliocentričnom  sustavu jer, ako se  Zemlja vrti oko svoje osi, dan od 24 sata moguć je samo u slučaju da Sunce miruje, a Zemlja putuje oko njega. Esej  „Livre du ciel“ samo je eho pariških rasprava u kojima Oresme heliocentrični model navodi kao vjerojatniji, ali kao biskup ostaje uz drugu, vjersku istinu. (Usput budi rečeno, u svome djelu „Tractatus de cofiguratione qualitatum et motuum“, biskup Oresme „jasno je pokazao zakon prema kojemu padaju tijela“ dva stoljeća prije Galilea, kojemu se otkriće toga zakona pripisuje). 

1440.(sto godina prije objavljivanja Kopernikova „De revolutionibus“) kardinal Nicolaus Cusanus (1401. – 1464.) završava  svoj  esej „De docta ignorantia“ u kojem između ostalog piše da je Zemlja „zvijezda“ kao i druge i nije u centru svemira niti miruje, „Therefore, the earth which cannot be the center, cannot be devoid of all motion. Instead, it is even necessary that the earth be moved“, a i  Zemljini polovi  nisu fiksirani u određenom  pravcu. Nebeska tijela nisu savršeno okrugla niti su njihove putanje kružnice po kojima putuju ravnomjernom brzinom.
Pretpostavkom da „svemir nema središte ni obod“,  kardinal Kuzanski mu, pet stoljeća prije Kozmološkog principa  astrofizičara  E. A. Milnea, pridaje izotropično svojstvo, tj. „tipičnom promatraču na bilo kojoj galaktici, svemir izgleda isti u svim smjerovima“ (definicija astrofizičara S. Weinberga). Kao i Demokrit (460. – 370.) prije njih i biskup Oresme i kardinal Kuzanus pišu o vjerojatnosti postojanju više „svjetova“ koji ne moraju sličiti našemu.
Za razliku od Keplera, koji kardinalu odaje  pohvalu zbog odbacivanja kružnica kao putanja planeta  (In his first work, the 1596 Mysterium Cosmographicum, Kepler wrote: ‘For this one fact,  Nicholas of Cusa and other seems to me divine: that they attached so much importance to the  difference between the Straight and the Curved’). Nikola Kopernik, koji očito  nije čitao kardinalovu „De docta ignorantia“,  ostao je uvjeren u aristotelovske kružnice, Ptolomejeve epicikle i deferente te ravnomjerno kretanje planeta.

Kalip iz Kizika (370.-300.) Eudoksov učenik, naučava da Merkur i Venera kruže oko Sunca.
John Scotus Eriugena (815. – 877.) u svome „De divisione naturae“ u orbite oko Sunca postavlja Merkur i Veneru kao njegove satelite, ali i Mars i Jupiter s kojima kruži oko Zemlje.

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • Lektorirala Antonia Galić, prof.
  • U Vrgorcu AD 2017.

Vezani sadržaj: Kopernikanski mitovi (3)

Komentari

komentara