Objavljeno: Sat, Sep 23rd, 2017

Vjačeslav Erceg: Kopernikanski mitovi (5)

Promotrimo sada neke važnije činjenice i okolnosti koje su prethodile objavljivanju njegova „De revolutionibus“  i „kopernikanskog obrata“

  • Tekst Vjačeslav Erceg                                                                                                                                    

Nepoznati auktor, u eseju „De mundi  constitutione liber“, pretpostavlja da su Merkur i Venera Sunčevi sateliti, a i Guillame  Conches (1080. – 1150.) iznosi istu pretpostavku. 1454. godine Georg von Peuerbach (1423. – 1461.) objavljuje knjigu „Theoricae novae planetarum“ u kojoj zastupa mišljenje da Sunce upravlja kretanjem planeta. 1456., sa svojim učenikom Regiomontanusom, promatra komet koji će poslije dobiti ime po Halleyju, a 3. rujna 1457. promatra Mjesečevu eklipsu te ustanovljava da je ona počela 8 minuta prije nego je to predviđeno Alfonsinskim tablicama, pa zbog toga 1459. u Beču sastavlja nove, nazvane „Tabulae eclypsium super meridiano Viennesi“. Godine 1460., na nagovor kardinala Johannes Bessariona, radi na „Sažetku Ptolomeyova Almagesta“  koji, nakon Peuerbachove smrti, dovršava Regiomontanus.

Johannes Müller  Regiomontanus (1436. – 1476.), njemački matematičar i astronom, nakon Peuerbachove smrti nastavio je s grčkog originala prevoditi Ptolomejev Almagest, pod nazivom Epitoma in Almagestum Ptolemei, i tiska ga 1496. Sastavio je astronomske tablice, u kojima je dao i popis pomrčina za razdoblje od 1475. do 1530. Ove tablice „Tabula Varadiensis“  tiskane su 1474., a u tekstu je podatke nazvao efemeridama, nazivom danas prihvaćenim za takve tipove tablica. Bio je  pozvan u Rim 1475. izraditi kalendar za papu Siksta IV., ali umire prije nego je uspio u tome. I tek tada se pojavljuje Domenico  Maria  Novara (1454. – 1504.), Regiomontanusov učenik, profesor astronomije i Kopernikov učitelj s kojim je kao asistentom promatrao lunarnu okultaciju zvijezde Aldebaran. Kopernik je kasnije  ovu opservaciju iskoristio za pobijanje mjesečeve udaljenosti u Ptolomejevu modelu. U „De revolutionibus “ Kopernik piše da je Novara,  9. ožujka 1497., svjedočio prvoj  njegovoj opservaciji.
Toliko o Kopernikovu prvenstvu glede heliocentričnog sustava, ali da je bio prvi koji ga je pokušao matematički dokazati – bio je. U tome pokušaju, bez Keplerovih pakružnica, nije imao izgleda.

Promotrimo sada neke važnije činjenice i okolnosti koje su prethodile objavljivanju njegova „De revolutionibus“  i „kopernikanskog obrata“ koji je ta knjiga navodno izazvala.

  • Alfonsinske tablice –  na zahtijev Alfonsa, kralja  Kastilje, „junta“ od pedeset astronoma i matematičara okupljenih u Toledu izrađuje prve zapadnjačke tablice kretanja nebeskih tijela koje za početak računanja imaju datum 1. siječnja 1252., dan Alfonsova krunjenja. Ovim tablicama, iako temeljenima na geocentričnom sustavu, koristio se i Nikola Kopernik.                                                                                                                              
  • 1481. Papa Sixto IV. svojom bulom „Aeterni regis“ dodjeljuje Španjolcima (kao interesnu sferu) sjeverni dio zemaljske kugle, a Portugalcima južni. Linija razgraničenja išla je usporednicom (paralelom) ispod Kanarskih otoka. Iz navedenog je jasno „urbi et orbi“ da su pape, a time i KC znali da Zemlja nije ploča, već kugla, kao što i piše u 2. točki I. knjige Ptolomejeva Almagesta koji je Crkva, uz aristotelizam, usvojila kao pogled na svijet.
  • 1492., 13. rujna, na prvom putovanju  Kolumbo otkriva da magnetna igla ne pokazuje, kao što se do tada vjerovalo,  zvijezdu Sjevernjaču. To je prvo europsko dokumentirano otkriće njenog otklona, ali i da zemaljski sjeverni pol nije usmjeren prema toj zvijezdi. Istovremeno je to bio dokaz  Kuzanusove tvrdnje da  na „nebu“ nema privilegiranog tijela, što Ptolomej nije mogao znati, ali Kopernik jest, a nije uvažio.
  • 1493. papa Aleksandar VI., bulom „Inter caetera“, vrši novu podjelu svijeta – na zapadnu  polutku koju dodjeljuje Španjolcima i istočnu koja pripada Portugalcima. Podnevnik (meridijan) koji je dijelio ove interesne sfere išao je brazilskom izbočinom. Ova podjela bila je potrebna jer je Kolumbo pri kraju svoga prvog putovanja zaplovio južnije od linije razgraničenja pa je umjesto današnje Floride otkrio Bahamske otoke koji su se nalazili u južnoj, portugalskoj sferi. Zapadni, španjolski dio Brazila, Portugal je dobio naknadno u zamjenu za Filipine koji su se nalazili u njihovoj zoni, ali ih je Europljanima otkrila Magellanova španjolska flota. (Francuska, Engleska i potom Nizozemska nisu se uopće osvrtale na papinske podjele i zabrane i svojim su brodovljem zaplovili svjetskim oceanima, istiskujući Portugal i Španjolsku.)
  • 1513., 25. rujna, španjolski konkvistador Vasco Núñez de Balboa, prešavši Panamsku prevlaku u smjeru juga, otkriva Europljanima  novi ocean, koji je nazvao „Južno more“. Sedam godina kasnije, tj. 28. studenog 1520., pomorac Ferdinand Magellan, prvi koji ga je preplovio, ovaj će ocean prekrstiti u „Tihi“. Magellan je prvi Europljanin koji je vidio satelitske galaktike našeg „Mliječnog puta“, po njemu nazvane „Magellanovi oblaci“
  • Prije 1514. godine prednacrt Kopernikova djela „O kretanju nebeskih sfera“ pod nazivom „Nicolai Copernici de hypothesibus motuum coelestium“, znan i kao „Commentariolus“, kruži među njegovim prijateljima i astronomima. Kopernik svoj budući esej naziva hipotezom, kako će ga nazvati i protestantski teolog Andreas Osiander. Kopernik (1514.) odbija poziv da prisustvuje Petom lateranskom saboru i pomogne u izradi kalendara koji je trebao zamijeniti julijanski. O tome piše biskup Paul od Middelbourga u „Secundum compendium correctionis Calendarii“ (1516.).
  • 1517. objavljivanjem svojih „95 teza“, augustinski redovnik Martin Luther najavljuje podjelu zapadne Crkve na, uglavnom, protestantski sjever i katolički jug Europe. Luther je naveo Katoličku Crkvu da na Tridentskom koncilu, na 5. sjednici (17. 6. 1546.), donese dekret po kojem je Adam povijesna osoba koja je nakon grijeha, koji je naškodio cijelom čovječanstvu, izbačen iz raja.  Tako je i tek tada Katolička Crkva podržala doslovno čitanje Biblije.)
  • 1520. vitezovi Teutonskog reda napali su Frauenburg (Frombork) i uništili kaptolsko zdanje te Kopernikove instrumente i druga pomagala u njemu.
  • Od 1521. do 1522., Kopernik uspješno vodi obranu grada Allensteina (Olsztyn) koji su opsjedali Teutonski vitezovi, a potom zastupa Poljsku stranu na mirovnim pregovorima.
  • 1522., 6. rujna, stigavši u luku Sanlucar de Berramedia, španjolski moreplovac Juan Sebastian Elcano uspješno je završio prvu plovidbu oko svijeta. Bio je vrlo iznenađen ustanovivši da je ploveći stalno prema zapadu, a prema brodskom dnevniku koji je po Kolumbovu uzoru vođen vrlo precizno, „izgubio“ jedan dan. Zato je u Rim upućeno poslanstvo koje je trebalo s tom „čudnom“ činjenicom upoznati papu Adriana VI. Među astronomima  ovo preskakanje granice datuma prošlo je nezapaženo.  (Magellanov put oko svijeta samo je mit. Ferdinand je od cara Karla V. dobio zadatak da zapadnim, španjolskim pravcem, a ne istočnim, portugalskim putem oko Rta dobre nade, dođe do Molučkih otoka (u današnjoj Indoneziji) i ustanovi pripadaju li oni Španjolskoj po dogovoru iz Tordesillasa  i da se istim, španjolskim pravcem, natovaren začinima, vrati nazad. Nažalost, Magellan ne da nije oplovio svijet, nego nije uspio doći ni do cilja svoga putovanja „Začinskih otoka“.  Ni o kakvom putu oko svijeta nije bilo govora, o čemu svjedoči i činjenica da je flota od pet brodova dodijeljenih Magellanu dobila ime „Molučka flota“.)
  • 1527., nakon pobjede nad francuskom vojskom u Italiji, plaćenici cara Karla V., nezadovoljni isplaćenom sumom, otimaju se kontroli i kreću na Rim koji je tada bio naklonjen  Francuzima. Nakon što su na juriš osvojili bedeme, uslijedio je pokolj vojnika i stanovnika te neviđeno pustošenje grada koje je nadmašilo ono gotsko i vandalsko. Papa Klement VII., zahvaljujući žrtvi Švicarskih tjelohranitelja, uspio se skloniti u Anđeosku tvrđavu. Vatikanska knjižnica postaje stožer Philiberta od Chalona, a Sikstinska kapela  pretvorena je konjušnicu konjaništva Ferdinanda (Ferrante) Gonzage. Nakon što je platio otkupninu, papa odlazi iz Rima u koji se nije vratio  godinu dana.
  • 1533. Johann A. Widmannstetter, tajnik pape Klementa VII., održao je papi i dvojici kardinala predavanje o Kopernikovu modelu heliocentričnog sustava. Dakle, 10 (deset) godina prije objavljivanja Kopernikove knjige, Katolička Crkva, pa tako i njena Inkvizicija, bili su upoznati s njegovim radom i, gle! ništa nije poduzeto da se zabrani ovaj „heretički“ uradak. Štoviše, nakon 1535. Widmannstetter, u to vrijeme tajnik kardinala Nicolausa (još jedan Nikola) von Schonberga, svojim predavanjima o Kopernikovu heliocentričnom modelu toliko je oduševio kardinala da se ovaj, 1. prosinca 1536., pismom obratio Koperniku, zamolivši ga da mu pošalje sve o toj temi potaknuvši ga da objavi svoju knjigu.

Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg

Lektorirala Antonia Galić, prof.

U Vrgorcu AD 2017.

Vezani sadržaj: Kopernikanski mitovi (4)

Komentari

komentara