Objavljeno: Mon, Oct 23rd, 2017

Vjačeslav Erceg: Kopernikanski mitovi (6)

Kada je 1543. godine Kopernikova knjiga konačno tiskana, nije uopće izazvala zanimanje i naklada od 400 primjeraka ostala je neprodana. Isto se desilo i s druga dva izdanja

  • Tekst Vjačeslav Erceg

U to vrijeme Kopernik je već imao konačnu verziju „De revolutionibus“, ali je zbog neslaganja uočenih i pretpostavljenih nebeskih kretanja oklijevao objaviti je, nadajući se da će ipak uspjeti uskladiti ih. Iz svega navedenog jasno je da Katolička Crkva nije priječila Koperniku put, kao što nije komentirala ni Kuzanusov izotropni svemir stoljeće prije.
Od godine 1539. Kopernikov esej nestao je iz  sfere utjecaja i zanimanja Katoličke Crkve, ali je postao predmetom luteranskog zanimanja, počevši od Lutherove i Melanchthonove kritike heliocentričnog sustava kao onog suprotnog Bibliji, preko „Narratio prima“, uvoda u Kopenikovo djelo, protestantskog matematičara G. J. Rheticusa, tiskanja eseja u protestantskom Nurembergu, do predgovora koji je ubacio Osiander, protestantski teolog.

A bilo je to ovako. Melanchthon, drugi čovjek reformacije, koji je inače o Koperniku pisao „trebalo bi zaustaviti onoga „Sarmata“, tj. Poljaka, koji je pokrenuo Zemlju, a zaustavio Sunce“, pozabavio se reformom obrazovanja u protestantskom dijelu Njemačke, u sklopu koje je Rheticus dobio zadatak posjetiti vodeće astronome i matematičare i upoznati se s njihovim radovima. Tako je Rheticus dobio priliku sresti Kopernika, a kada mu je Melanchthon to odobrio, otišao je 1539. u Frombork i postao jedini Kopernikov učenik. Četiri godine prije tiskanja „De revolutionibus“.
Rheticus, koji je tijekom dvije godine provedene s Kopernikom potpuno prihvatio učiteljeve ideje, ohrabrivao je ovoga da, unatoč nekim nedostacima i uočenim neslaganjima, ipak tiska „De revolutionibus“, a sam je 1540. objavioNarratio prima, do danas najbolji uvod u Kopernikovo djelo. „Narratio“ je bila i prva tiskana publikacija Kopernikove hipoteze.
Ohrabren pozitivnim prijamom svoga „Commentariolusa i Rheticusova „Narratio…“, ozbiljno oboljeli i godinama pritisnuti Kopernik, odlučuje 1542. ipak objaviti „De revolutionibus“ i rukopis povjerava svome prijatelju Tiedemann Gieseu, kulmskom biskupu, koji ga je, po Kopernikovoj želji,  predao Rheticusu. Rheticus je trebao nadgledati tiskanje knjige u Nurembergu, ali je, zbog novodobijenog posla u Leipzigu, taj zadatak ostavio lutheranskom teologu Andreas Osianderu, čovjeku koji je i Vulgati pisao predgovore i komentare i koji nije propustio priliku isto učiniti s Kopernikovim djelom. Svoj predgovor, u kojem, i pored svega što mu se pripisuje i predbacuje, ništa neistinito nije naveo, nazvao je „Ad lectorem de hypothesibus huius operis“ (Čitatelju glede hipoteze u ovom djelu).

  

Kada je 1543. godine Kopernikova knjiga konačno tiskana, nije uopće izazvala zanimanje i naklada od 400 primjeraka ostala je neprodana. Isto se desilo i s druga dva izdanja, onim Petrusovim iz godine 1566. te Muleriusovim iz 1617. Koliko je potražnja za „De revolutionibus“ bila minorna, svjedoči podatak  da je prvi prijevod na njemački bio tek onaj Nicolaus Reimersa iz godine 1587., 44 (četrdeset četiri) godine nakon nuremberškog izdanja. („Arthur Koestler described De revolutionibus as “The Book That Nobody Read” saying the book “was and is an all-time worst seller”, despite the fact that it was reprinted four times.“)
Toliko o „kopernikanskom obratu“ koji je ova knjiga navodno izazvala.
Je li razlog izostanku reakcije bio taj što su i drugi astronomi razmatrali vjerojatnost heliocentrične hipoteze ili što je astronomskoj zajednici Kopernikova hipoteza bila poznata 30 godina, tj. od 1514., tek ni jedan od njih nije ni slovom komentirao revolucionarni Kopernikov heliocentrični model,   već samo, na kraju knjige spomenuti equant (zamišljenu točku iz koje je bilo moguće objasniti geocentrični Ptolomejev model), odnosno, kako je Kopernik izbjegao to Ptolomejevo geometrijsko rješenje putanja Mjeseca i planeta. A zbog toga što ga Kopernik u svome djelu nije ni spomenuo, Rheticus, jedini njegov učenik, uzvratio je mukom o Koperniku i njegovoj knjizi.

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • Lektorirala Antonia Galić, prof.
  • U Vrgorcu AD 2017

Vezani sadržaj: Kopernikanski mitovi (5)

Komentari

komentara