Objavljeno: Tue, Nov 14th, 2017

Vjačeslav Erceg: Kopernikanski mitovi (7)

Ni Koperniku nije bilo lako. Trebao je dobro razrađeni i uhodani Ptolomejev model zamijeniti novim, za koji je vjerovao da je jednostavniji i logičniji

  • Tekst Vjačeslav Erceg

Dva modela – Ptolomejev i Kopernikov

Ptolomej se, u razradi svoga modela,  suočio s činjenicom da ni s deferentima i epiciklima, u prvom slučaju, ni ekscentričnim položajem Zemlje, u drugom, ne može povezati svoja opažanja s onim Babilonaca. Njegov model trebao je objasniti i tri nebeske promjene  – sjaja planeta, brzine u stazi oko Zemlje i smjera njihovog kretanja te sve to uskladiti s tisuću godina starim zapisima Babilonaca, a znamo da su se svi njegovi „inputi“ temeljili na potpuno pogrješnim pretpostavkama. Jasno, rekli bi – mission impossible! I bili bi u pravu da se nije radilo o Ptolomeju. On je ovu zavrzlamu riješio geometrijski. Pronašao je točku, nazvao ju je equant, iz koje je moguće vrlo dobro prikazati sadašnje, buduće ili prošle položaje Mjeseca ili tada poznatih planeta. S jedne strane centra deferenta, koji je i centar cijelog sustava, postavio je Zemlju, a nasuprot njoj, s druge strane i na istoj udaljenosti od centra zamislio je točku, equant, iz koje je moguće zadovoljiti sve uvjete pa i one starih Babilonaca.

Pogriješili bismo ako bismo pomislili da je taj, temeljno krivi model, danas potpuno odbačen. Astrolozi, jer im je jednostavniji i „očigledniji“, a povećavši mu točnost, rabe ga da odrede položaj planeta u trenutku našega rođenja i da točno odrede koji će međusobni položaj imati planeti u budućnosti i tako utjecati na našu sudbinu, vjerovali mi u to ili ne. Pa i naša je kalendarska godina određena na geocentrični način – kao, gledano sa Zemlje, vrijeme između dva uzastopna prolaska Sunca proljetnom točkom. I kao što se godini dodaju prijestupni dani da bi se uskladila s kretanjem Zemlje, i Ptolomejev model povremeno se morao uskladiti s nebeskim kretanjima, a to se postizalo dodavanjem epicikla, manjih kružnica kao putanja planeta na većoj, tj. deferentu. Što su epicikli manjega promjera, a takvi su bili oni za vanjske planete, proračuni su bili točniji, čak i od nekih, nama bližih, Kopernikovih.
Ni Koperniku nije bilo lako. Trebao je dobro razrađeni i uhodani Ptolomejev model zamijeniti novim, za koji je vjerovao da je jednostavniji i logičniji. Znao je za problem zvjezdane paralakse, ali i da taj problem može izbjeći ako je zvjezdana sfera na ogromnoj udaljenosti. Naime, i Kopernik je kao i Ptolomej vjerovao u nepostojeće savršene kristalne sfere koje, po putanji koja se prikazuje pretpostavljenim deferentom, kruže oko Sunca. Drugi problem bilo je retrogradno kretanje planeta koje je točno protumačio Zemljinim pretjecanjem istih po unutrašnjoj orbiti. Ali, „kopernikanski obrat“, tj. zamjena mjesta Sunca i Zemlje, ono je što  bitno razlikuje ova dva modela. Sve ostalo je isto ili neznatno različito – od spomenutih kristalnih sfera, jednolike brzine na putanji oko središnjega tijela, bilo ono Sunce ili Zemlja, preko deferenata, epicikla koje je mislio izbaciti, a bio prisiljen dodati dva nova da bi zamjenio odbačeni Ptolomejev equant te još par njih da bi objasnio izmjenu godišnjih doba, budući je rotacijsku os Zemlje zamislio okomitu na ravan ekliptike.

I pored svih netočnih geocentričnih podataka, a kojima se obilno služio, Kopernik je uspio složiti heliocentričnu priču kojom je mogao približno točno odrediti kretanje planeta i njihov položaj „jučer, danas, sutra“. Zašto približno, a ne točno ili bar točnije od efemerida iz starih Alfosinskih tablica? Kopernik je bio odličan teoretičar i matematičar, ali ne i promatrač. Njegove opservacije planeta i nisu bile sjajne. Evo ih – tri opservacije Merkura s grješkama od: -3′,  -15′  i  -1′ (lučna minuta). Veneru je promatrao samo jednom i  podbacio:  -24′. Ako je s Venerom podbacio, s  Marsom je prebacio. Ovo su rezultati: 2′, 20′, 77′ i 137′. S  Jupiterom je „šarao“:  32′, 51′, -11′ i 25′. Opservacije planeta Saturna:  31′, 20′, 23′  i  -4′. Zato njegove tablice, iako novije od Peuerbachovih, nisu bile uopće uzete u razmatranje.
Nekih osam godina nakon Kopernikove smrti njemački astronom i matematičar Erasmus Reinhold sastavlja nove tablice temeljene, uvjetno rečeno, na Kopernikovu modelu. Zapravo, Reinhold je pročešljao Kopernikove opservacije i trebalo mu je više godina da ih dovede u red. Suprotno općem uvjerenju, ove Reinholdove „Prutenic tables“ (1551.) koje su se itekako razlikovale od Kopernikovih, nisu donijele ništa bitno različito od Alfosinskih ili Peuerbachovih ili Regiomontanusovih, samo su bile najnovije pa su time  bile bolje usklađene s promjenama na nebu, što je značilo i manje proračuna. Bile su popularne u njemačkom Rimskom carstvu, pa kada je, nakon smrti Aloysiusa Liliusa, njemačkom astronomu, isusovcu Christophorus Claviusu povjerena reforma kalendara, on se odlučio u radu koristiti „Pruskim  tablicama“ na koje je, kao Nijemac, bio navikao:

In 1551, following the publication of De revolutionibus orbium colestium by Nicolaus Copernicus, Erasmus Reinhold produced the Prutenic Tables based on a heliocentric model of the solar system, but these were no more accurate than the earlier  tables.
Dodajmo tome da „one cannot determine from the Prutenic Tables, for example, wheter or not Reinhold subscribed to a heliocentric system“ – Erasmus Reinhold’s Commentary on De revolutionibus, str. 108 i 109.) A istina je da Reinhold ni jednom riječju nije spomenuo Zemlju na putanji oko Sunca niti je to uradio reformator julijanskog kalendara isusovac Clavius. To je ono što se ne spominje u „mitu o Pruskim tablicama“  kao dokazu heliocentričnog sustava. Tablice kao tablice, još jedne u nizu, ni bolje ni gore od drugih. Sjetimo se zaključka biskupa Oresmea da će nam kretanja nebeskih tijela (pa i tablice za njihovo proračunavanje) izgledati jednako u oba sustava. Muslimanski astronomi, koji su takve tablice zvali zij, proračunali su ih više od desetak, a Kepler je 1627.  sve te tablice zamijenio „Rudolphinskim“ koje su bile u uporabi sljedeće stoljeće.

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • Lektorirala Antonia Galić, prof.
  • U Vrgorcu AD 2017

Vezani sadržaj: Kopernikanski mitovi (6)

Komentari

komentara